ARANTXA Sánchez Vicario (54) najveća je španjolska tenisačica svih vremena. Sve do trenutka kad je Rafa Nadal počeo dominirati Roland Garrosom, bila je, bez sumnje, najbolji španjolski tenisač, bez obzira na spol. Četiri Grand Slam naslova u pojedinačnoj konkurenciji učinili su je jednom od vodećih igračica 1990-ih, piše Tennis Up To Date.

Rođena je 13. prosinca 1971. u Barceloni, roditeljima Emiliu i Marisi. Njezina braća Emilio i Javier također su bili profesionalni tenisači, ali nikada nisu dosegnuli visine svoje sestre. Njihov otac bio im je menadžer.

Galerija

Profesionalnom igračicom postala je 1985., a Sánchez Vicario se brzo penjala ljestvicom. Već sljedeće godine probila se u Top 100 i stigla do svojeg prvog finala na turniru u Buenos Airesu. Prvo Grand Slam četvrtfinale ostvarila je na Roland Garrosu 1987. godine.

Sezona 1988. bila je prekretnica za borbenu Španjolku. Na tadašnjem turniru kategorije 1 u Bruxellesu osvojila je svoj prvi naslov u karijeri. Na zemlji je u finalu pobijedila Raffaellu Reggi sa 6-0, 7-5. Taj je trijumf poslužio kao temelj za završetak sezone unutar najboljih 20 igračica svijeta.

Njezin uspon ubrzao se 1989. godine. Naslov na domaćoj zemlji u Barceloni potvrdio je da Sánchez Vicario pripada među glavne kandidatkinje za naslov na French Openu nekoliko tjedana kasnije. Do finala je izgubila tek jedan set prije nego što se u završnici suočila s prvom igračicom svijeta i braniteljicom naslova, Steffi Graf.

U jednom od mnogih njihovih velikih dvoboja, 17-godišnja Sánchez Vicario slavila je u tri seta. Time je postala najmlađa pobjednica ženskog singla na Roland Garrosu, iako je Monica Seles, tada 16-godišnjakinja, već godinu kasnije preuzela taj rekord.

Sada već čvrsto smještena u Top 10, sezona 1990. donijela joj je obranu naslova u Barceloni te prvi turnirski trofej izvan zemljane podloge – na travi u Newportu, Rhode Island. Bila je to sezona u kojoj je pokazala znatno veću prilagodljivost izvan svoje omiljene podloge. Sánchez Vicario dosegla je polufinale US Opena na tvrdoj podlozi u New Yorku.

Katalonka je u sezoni 1991. osvojila tek jedan naslov, onaj u Washingtonu. Zadržala je mjesto u Top 10 zahvaljujući većoj konzistentnosti na Grand Slamovima. Nakon što je stigla do finala Roland Garrosa, gdje je poražena od Seles, igrala je i polufinale Australian Opena te četvrtfinala Wimbledona i US Opena.

U 1992. godini dodala je dva nova naslova - u Key Biscayneu u ožujku i Kanadski Open u Montrealu. Seles ju je opet svladala u Grand Slam finalu - ovaj put na US Openu. Polufinala u Melbourneu i Parizu dodatno su učvrstila njezin status "najbolje od ostalih" iza tada dominantnih rivalki Seles i Graf.

Taj niz blizu propuštenih prilika trajao je i kroz sezonu 1993. Sánchez Vicario stigla je do tri Grand Slam polufinala u godini u kojoj je osvojila četiri naslova, uključujući tri zaredom u travnju.

Grand Slam uspjesi u New Yorku i Parizu

Sezona 1994. bila je bez sumnje vrhunac njezine karijere. Osvojila je osam naslova, među kojima i Grand Slamove na Roland Garrosu i US Openu. U Parizu je svladala domaću miljenicu Mary Pierce, dok je u New Yorku preokretom stigla do svoje prve i jedine Grand Slam titule izvan zemlje. Drugu godinu zaredom završila je sezonu kao broj dva svijeta.

Kako je Monica Seles i dalje bila izvan terena zbog oporavka nakon napada nožem, Sánchez Vicario postala je glavna izazivačica Steffi Graf. Sezona 1995. može se promatrati kao sažetak njezine karijere: brojna finala, ali i mnogo izgubljenih prilika.

Otvorila je godinu porazom od Pierce u finalu Australian Opena, a zatim je Graf još jednom potvrdila svoju dominaciju pobjedama u finalima Roland Garrosa i Wimbledona. Dolaskom do finala Wimbledona, Sánchez Vicario postala je finalistica sva četiri Grand Slama.

Sánchez Vicario nastavila je igrati ulogu "vječne druge" i 1996. godine. Nakon iscrpljujućeg finala u Parizu, u kojem je Graf slavila 10-8 u trećem setu, uslijedio je još jedan poraz od Njemice u finalu Wimbledona. Frustraciju je dodatno pojačao poraz u finalu Olimpijskih igara u Atlanti.

Sezona 1997. označila je pad njezine forme. Između 1994. i 1996. igrala je u osam od dvanaest Grand Slam finala, ali sada joj je polufinale Wimbledona predstavljalo najbolji rezultat. Bez osvojenog naslova, pala je na rang-listi, ali je i dalje sezonu završila unutar Top 10.

Kraj suše naslova

Sánchez Vicario prekinula je niz bez trofeja početkom 1998. pobjedom na pripremnom turniru za Australian Open u Sydneyju. Kasnije te godine osvojila je svoj četvrti Grand Slam naslov u pojedinačnoj konkurenciji, ponovno u Roland Garrosu, svladavši Monicu Seles u finalu. Bio je to posljednji od njezinih dvanaest Grand Slam finala.

U 1999. godini dodala je još jedan naslov, na kratkotrajnom turniru u Kairu. Nakon sezone bez trofeja 2000., osvojila je svoja posljednja dva singl naslova 2001. godine. Do tada, njezin boravak u Top 10 već je bio završen. Sezona 2002. bila je posljednja u pojedinačnoj konkurenciji. Španjolska legenda karijeru je završila s 29 naslova iz 77 finala i ukupno 12 tjedana na broju jedan svijeta.

Sánchez Vicario jedina je tenisačica koja je nastupila na pet Olimpijskih igara. Taj je jedinstveni pothvat ostvarila povratkom iz mirovine 2004. kako bi nastupila u igri parova. Njezina zbirka od četiri olimpijske medalje nekoć je predstavljala rekord za jednog španjolskog olimpijca.

Na domaćim Igrama u Barceloni 1992. osvojila je broncu u singlu i srebro u parovima, dok je četiri godine kasnije u Atlanti zamijenila rezultate - srebro u singlu (poraz od Lindsay Davenport) i broncu u parovima.

Tijekom 1990-ih, Sánchez Vicario dijelila je španjolsku dominaciju u Top 10 s Conchitom Martínez. Njih dvije činile su okosnicu Fed Cup dinastije koja je Španjolskoj donijela četiri naslova u pet godina (1991., 1993., 1994. i 1995.), a zatim i peti 1998.

Prije te zlatne generacije, Španjolska nije osvojila ni Davis Cup ni tadašnji Fed Cup (danas Billie Jean King Cup). Sánchez Vicario i dalje drži rekorde za najveći broj pobjeda (72) i odigranih mečeva (58) u Fed Cupu.

Karijera Sánchez Vicario u igri parova bila je još uspješnija. Osvojila je šest Grand Slam naslova: Australian Open 1992. i US Open 1993. s Helenom Sukovom, zatim US Open 1994., Australian Open 1995. i Wimbledon 1995. s Janom Novotnom te Australian Open 1996. s Amerikankom Chandom Rubin. Ukupno je u parovima osvojila čak 69 turnira.

U mješovitim parovima Sánchez Vicario osvojila je četiri Grand Slam naslova. S Meksikancem Jorgeom Lozanom osvojila je French Open 1990., s Australcem Toddom Woodbridgeom dva uzastopna Australian Opena 1992. i 1993., a s Amerikancem Jaredom Palmerom US Open – što je bio njezin posljednji Grand Slam trofej.

Dvaput je osvojila Hopman Cup - 1990. s bratom Emiliom te 2002. s Tommyjem Robredom, točno dvanaest godina kasnije. Njezin stil igre temeljio se na neumornoj radnoj etici, sjajnoj defenzivi i beskrajnom trčanju po terenu. Zbog toga je dobila nadimak "Bumbara" ("Bumblebee").

Privatni život i osuda za utaju poreza

Sánchez Vicario bila je u dva braka. Prvi, s novinarom Juanom Vehilsom, trajao je samo godinu dana. Godine 2008. udala se za poduzetnika Josepa Santacanu, s kojim je imala sina i kćer. Njihov razvod finaliziran je 2019.

Trostruka pobjednica Roland Garrosa bila je upletena u niz poreznih skandala. Na početku karijere pokušala je izbjeći plaćanje poreza tvrdeći da živi u Andori, iako je zapravo boravila u Barceloni. Bila je prisiljena retroaktivno platiti porez.

Godine 2009. osuđena je za utaju poreza i nalogom da vrati 3,5 milijuna eura. Banque de Luxembourg također je podnijela uspješnu tužbu zbog prijevare, ali nije uspjela povratiti više od 5 milijuna eura. Španjolsko tužiteljstvo u Barceloni nastavilo ju je goniti zbog mogućih dodatnih pronevjera zbog prenosa imovine s ciljem izbjegavanja plaćanja prethodne sudske kazne.

"Uzdržavam dvoje djece i s novcem mi uskaču prijatelji. Pola od svega što sam zaradila u karijeri moram dati na dug. Jako mi je teško, ali nekako ću morati posložiti život da sve funkcionira", rekla je Sanchez-Vicario za El Pais.

U autobiografiji koja je izašla prije desetak godina optužila je roditelje da su potrošili gotovo svu njezinu zaradu od 50 milijuna dolara katastrofalnim poslovnim odlukama, a na sudu u Barceloni za financijski krah posljednjih godina u suzama je optužila bivšeg supruga.

Optužila bivšeg muža

"Nisam znala što radi s mojim novcem. Vjerovala sam mu, voljela sam ga, ali sam pogriješila. Izigrao me. Od 2009. je mojim pristankom raspolagao mojim novcem i uvjeravao me da je sve u redu", rekla je Španjolka i dodala kako je već vratila dva milijuna eura duga te da redovito uplaćuje rate.

Godine 2009. Sánchez Vicario postala je prva Španjolka, a ukupno treći Španjolac u povijesti primljen u Međunarodnu tenisku kuću slavnih. Jedan od glavnih terena na Madrid Openu također nosi njezino ime.

Karijera Sánchez Vicario u singlu bila je uspješna - četiri Grand Slama, prvo mjesto na WTA ljestvici, predvodnica Fed Cup dinastije i ukupno 29 naslova to potvrđuju - no ostaje osjećaj da će je mnogi pamtiti i po brojnim porazima u finalima.

Učinak manji od 50% u Grand Slam i WTA finalima rijedak je za igračice njezina kalibra. No, ne može se poreći da je ona jedna od velikanki španjolskog sporta koja je ženski tenis stavila na kartu svijeta u svojoj domovini.