KAKO se studeni bližio kraju, mnogi su iscrpljeni od posla i nerealnih rokova ponavljali istu rečenicu: “Izdržimo još malo, u prosincu će se sve smiriti.” Tako su barem vjerovali - i zaposlenici i šefovi, i klijenti i organizatori događaja. No društvene mreže danas su pune komentara koji govore suprotno: prosinac se pretvorio u jedan od najintenzivnijih mjeseci u godini.

Umjesto usporavanja ljudi se žale da sastanci, mailovi i rokovi stižu kao da je riječ o bilo kojem drugom dijelu godine. Kalendari su i dalje prepuni, inboxi ne miruju, a osjećaj da se godina privodi kraju - gotovo da ne postoji.

Gdje je nestao blagdanski duh?

Na društvenim mrežama sve češće se provlači isto pitanje: gdje je blagdanski duh koji je nekad bio sinonim za prosinac? Umjesto opuštenih dana, godišnjih pregleda i kolektivnog predaha, mnogi imaju osjećaj da rade više nego ikad. Događaji se gomilaju, poslovne obaveze se ne odgađaju, a atmosfera nalikuje sprintu, ne završnici godine.

Ljudi pišu da nemaju vremena za klasične prosinačke rituale - od gledanja blagdanskih filmova do spontanog druženja - jer se sve odvija u stalnom režimu “još samo ovo do kraja godine”.

Prosinac kao mjesec dokazivanja

Opći je dojam da je prosinac postao mjesec u kojem svi žele zaključiti što više stvari prije kraja godine. Poslovi se privode kraju, projekti se guraju preko ciljne linije, a produktivnost se mjeri do posljednjeg radnog dana. Usporavanje se odgađa za “sljedeću godinu”, koja u teoriji uvijek zvuči opuštenije nego što na kraju ispadne.

U videima se stalno ponavlja ista želja - da netko konačno kaže: “Ovo možemo ostaviti za iduću godinu.” Ljudi priznaju da im nedostaje onaj osjećaj kolektivnog usporavanja, tihe završnice godine i dopuštenja da se barem na trenutak isključe bez grižnje savjesti.

Jer prosinac bi, barem u teoriji, trebao biti mjesec kuhanog vina, sitnih kolača i kratkih pauza, a ne još jedan krug neprekidnih mailova i poziva.

Unatoč svemu, mnogi i dalje pokušavaju zadržati barem djelić tog osjećaja - kasno navečer, nakon što se završe obaveze, uz blagdanski film ili šalicu tople čokolade. Ne zato što imaju vremena, nego zato što im je taj mali ritual jedini podsjetnik da je godina pri kraju.

Možda je to i glavna poruka koja se ovih dana širi društvenim mrežama: ljudi ne traže da se sve zaustavi, nego samo da prosinac ponovno barem malo nalikuje prosincu.