INDIJA je ove godine proslavila prestizanje Kine na mjestu najvećeg svjetskog proizvođača riže, a političari i poljoprivredni lobi taj su uspjeh pripisali otpornim poljoprivrednicima i inovativnim vladinim politikama. U posljednjem desetljeću zemlja je gotovo udvostručila izvoz riže, s isporukama koje su u prošloj fiskalnoj godini premašile 20 milijuna metričkih tona. Ipak, iza kulisa ovog trijumfa krije se nadolazeća kriza koja prijeti samim temeljima indijske poljoprivrede, piše Reuters.

Mnogi uzgajivači riže u poljoprivrednim središtima zemlje, međutim, nemaju razloga za slavlje. Razgovori s poljoprivrednicima, vladinim dužnosnicima i znanstvenicima, uz analizu podataka o podzemnim vodama, otkrivaju duboku zabrinutost: uzgoj riže, kulture iznimno zahtjevne za vodom, neodrživo crpi ionako niske zalihe podzemnih voda. To tjera farmere da se zadužuju kako bi kopali sve dublje bunare.

U saveznim državama Haryana i Punjab, koje su žitnice zemlje, podzemna voda prije deset godina bila je dostupna na dubini od oko devet metara. No, iscrpljivanje se ubrzalo u posljednjih pet godina pa se sada mora bušiti na dubine između 24 i 60 metara, tvrde poljoprivrednici, a njihove izjave potvrđuju i vladini podaci te istraživanja Poljoprivrednog sveučilišta Punjab.

"Svake godine bunar mora ići dublje", rekao je Balkar Singh, 50-godišnji poljoprivrednik iz Haryane. "Postaje preskupo."

Vladine subvencije pogoršavaju krizu

Istovremeno, vladine subvencije koje potiču uzgoj riže obeshrabruju poljoprivrednike da se prebace na usjeve koji zahtijevaju manje vode, rekao je Uday Chandra, stručnjak za politiku Južne Azije na Sveučilištu Georgetown u Kataru.

Te subvencije, neke od njih naslijeđe su iz prošlih desetljeća kada se Indija borila da prehrani svoje rastuće stanovništvo, uključuju državno zajamčenu minimalnu cijenu riže koja je porasla za oko 70% u posljednjem desetljeću, kao i velike subvencije za električnu energiju koje potiču crpljenje vode.

Neto učinak, rekao je Avinash Kishore iz Međunarodnog instituta za istraživanje prehrambene politike u Washingtonu, jest da jedna od vodom najugroženijih zemalja svijeta plaća poljoprivrednicima da troše ogromne količine dragocjenih podzemnih voda. Indijska ministarstva poljoprivrede i vodnih resursa nisu odgovorila na Reutersove nalaze.

Premijer Narendra Modi ranije je pokušao reformirati poljoprivredne zakone, no to je izazvalo prosvjede milijuna poljoprivrednika prije pet godina i prisililo ga na rijetko političko povlačenje.

Globalne posljedice

Indija čini 40% svjetskog izvoza riže, stoga će svaka promjena u proizvodnji imati globalne implikacije, rekao je Kishore. Osim toga, Indija uzgaja daleko više riže nego što joj je potrebno za prehranu vlastitog stanovništva, koje je 2023. godine s više od 1,4 milijarde ljudi postalo najveće na svijetu.

"Ogromna količina riže koju Indija proizvodi i izvozi daje joj ključnu ulogu u globalnoj trgovini", rekao je Kishore. "Ali postavlja se i pitanje: bi li zemlja trebala uzgajati i prodavati toliko riže?"

Kazneni troškovi vađenja vode

Dok se poljoprivrednici u većem dijelu Indije oslanjaju na kombinaciju površinskog i podzemnog navodnjavanja, uzgajivači u sjevernim državama Punjab i Haryana, vodećim proizvođačima riže, ovise gotovo isključivo o podzemnim vodama. Ta ovisnost čini ih posebno ranjivima na klimatske promjene jer se vodonosnici ne pune dovoljno kada su monsunske kiše slabe.

Unatoč obilnim kišama posljednje dvije godine, poljoprivrednici su iscrpili toliko vode da je indijska vlada vodonosnike u velikim dijelovima Haryane i Punjaba klasificirala kao "prekomjerno iskorištene" ili na "kritičnim" razinama.

Prema vladinim podacima za 2024. i 2025. godinu, te dvije države godišnje iscrpe između 35% i 57% više podzemnih voda nego što se njihovi vodonosnici prirodno obnavljaju.

U pokušaju spašavanja situacije, lokalne vlasti su 2023. uvele zabrane bušenja novih bunara u kritično iskorištenim zonama. Uzgajivači, ograničeni na postojeće bunare, sada godišnje troše desetke tisuća rupija na duže cijevi i snažnije pumpe.

Među njima je i 76-godišnji Sukhwinder Singh, koji obrađuje 35 hektara u Punjabu. Prošlog je ljeta potrošio između 30.000 i 40.000 rupija (334,11 do 445,48 dolara) na opremu i radove. "Ako troškovi nastave rasti svake sezone, čini se da će uskoro postati neodrživi", rekao je, dodajući da su najteže pogođeni mali poljoprivrednici.

Proizvodnja jednog kilograma riže troši između 3.000 i 4.000 litara vode, što je 20% do 60% više od globalnog prosjeka, navode stručnjaci.

Naznake promjene politike?

Postoje znakovi da se indijski dužnosnici nadaju prekinuti začarani krug subvencija i crpljenja podzemnih voda. Vlada Haryane prošle je godine počela nuditi subvenciju od 17.500 rupija po hektaru kako bi potaknula poljoprivrednike da se prebace na usjeve poput prosa, koji zahtijevaju znatno manje vode. Međutim, potpora je dostupna samo za jednu sezonu i do sada nije potaknula širu primjenu.

Poljoprivredni ekonomist Ashok Gulati smatra da je potrebno najmanje pet godina poticaja za dugoročni prelazak. Njegovo istraživanje pokazuje da bi država mogla potaknuti prelazak na manje vodno-intenzivne usjeve bez povećanja troškova za subvencije.

Naime, Punjab troši oko 39.000 rupija na subvencije za gnojivo i električnu energiju po hektaru riže. Preusmjeravanje 35.000 rupija poljoprivrednicima koji uzgajaju druge usjeve bilo bi dovoljno da održe prihode, a vlada bi uštedjela.

Poljoprivrednici bi bili spremni na promjene uz prave poticaje, potvrdio je uzgajivač riže Gurmeet Singh. "Zemlja Punjaba i Haryane je plodna i mi kao poljoprivrednici spremni smo se prebaciti, pod uvjetom da vlada kupuje naše proizvode po državnim potpornim cijenama", rekao je.