UHIĆENJEM venezuelanskog vođe Nicolása Madura, Donald Trump je snažnije no ikad demonstrirao uvjerenje u moć vlastite volje, potpomognute sirovom američkom vojnom silom. Prema njegovim naredbama, SAD je Madura stavio iza rešetaka i sada će "voditi" Venezuelu.

Ova dramatična najava, s golemim implikacijama za američku vanjsku politiku, objavljena je na izvanrednoj konferenciji za medije u Trumpovom klubu Mar-a-Lago na Floridi, piše BBC u analizi situacije. Američki predsjednik poručio je da će SAD upravljati Venezuelom "dok ne budemo mogli provesti sigurnu, ispravnu i razboritu tranziciju".

Galerija

Američki šef diplomacije Marco Rubio, rekao je Trump, razgovarao je s venezuelanskom potpredsjednicom Delcy Rodríguez, koja mu je poručila: "učinit ćemo sve što vam treba... Mislim da je bila prilično ljubazna, ali zapravo nema izbora".

Trump je bio škrt na detaljima, no napomenuo je da se "ne bojimo poslati vojsku na teren ako to budemo morali učiniti".

Upozorenja na kaos

Čini se kako Trump vjeruje da može upravljati Venezuelom na daljinu, no dokazi upućuju na to da proces neće biti ni lak ni jednostavan. Ugledni think-tank International Crisis Group još je u listopadu upozorio da bi Madurov pad mogao dovesti do nasilja i nestabilnosti.

Istog mjeseca The New York Times izvijestio je o simulaciji koju su proveli dužnosnici u prvoj Trumpovoj administraciji. Njihov zaključak bio je da pad Madura vodi u nasilni kaos u kojem bi se naoružane frakcije borile za vlast.

Vojni uspjeh, politička katastrofa?

Uklanjanje i zatvaranje Nicolása Madura izvanredna je demonstracija američke vojne moći. SAD je okupio golemu armadu i ostvario cilj bez ijednog izgubljenog američkog života. Maduro je ignorirao volju naroda odbacivši vlastiti izborni poraz, pa će njegov odlazak bez sumnje pozdraviti mnogi građani. No, raspoloženje na konferenciji u Mar-a-Lagu bilo je trijumfalističko, dok se slavila operacija koju su izvele visoko profesionalne američke snage. Vojna operacija je, međutim, tek prva faza.

Politički nastavak je ono što odlučuje o uspjehu. Američki rezultati u promjenama režima silom u posljednjih 30 godina su katastrofalni. Irak je potonuo u krvoproliće nakon invazije 2003., dok su u Afganistanu dva desetljeća i milijarde dolara vrijedni pokušaji izgradnje nacije pometeni u nekoliko dana nakon povlačenja SAD-a 2021. godine.

"Doktrina Donroe" i prijetnje susjedima

Ipak, Venezuela se nalazi u američkom "dvorištu", no duhovi prošlih intervencija u Latinskoj Americi ne obećavaju. Trump je čak predstavio novi naziv za deklaraciju predsjednika Jamesa Monroea iz 1823., kojom se druge sile upozoravaju da se ne miješaju u američku sferu utjecaja - Doktrina Donroe.

"Monroeova doktrina je velika stvar, ali mi smo je uvelike nadmašili", rekao je Trump. "Prema našoj novoj strategiji nacionalne sigurnosti, američka dominacija na zapadnoj hemisferi nikada više neće biti dovedena u pitanje."

Upozorio je predsjednika Kolumbije, Gustava Petra, da "pazi na svoju guzicu", a kasnije je za Fox News izjavio da će se "nešto morati učiniti s Meksikom". Kuba je, potaknuta senatorom Rubiom kubanskog podrijetla, nedvojbeno također na meti.

Povijest je puna američkih oružanih intervencija u Latinskoj Americi. Primjerice, 1994. godine predsjednik Bill Clinton poslao je 25.000 vojnika na Haiti kako bi proveo promjenu režima. Režim se tada raspao bez ispaljenog metka, no to nije donijelo bolju budućnost. Danas je Haiti propala država kojom dominiraju naoružane bande.

Tko će vladati Venezuelom?

Donald Trump govorio je o tome da Venezuelu ponovno učini velikom, ali ne i o demokraciji. Odbacio je ideju da bi zemlju trebala voditi oporbena čelnica María Corina Machado, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2025. godine. "Mislim da bi joj bilo vrlo teško biti vođa, nema podršku... Nema poštovanje." Nije spomenuo ni Edmunda Gonzáleza, za kojeg mnogi Venezuelanci vjeruju da je stvarni pobjednik izbora 2024.

Umjesto toga, SAD, barem za sada, podržava Madurovu potpredsjednicu Delcy Rodríguez, koja je sinoć preuzela dužnost privremene predsjednice. Iako je morao postojati unutarnji dosluh koji je Amerikancima omogućio hvatanje Madura, režim koji je stvorio njegov prethodnik Hugo Chávez čini se netaknutim.

Malo je vjerojatno da će venezuelanske oružane snage, unatoč poniženju, pristati na američke planove. Vojska i civilni pristaše režima obogatili su se putem korupcijskih mreža kojih se neće htjeti odreći. Tu su i civilne milicije, kriminalne mreže i kolumbijski gerilci koji su podržavali Madura u zamjenu za utočište.

Bogatstvo Venezuele kao glavni motiv

Američka intervencija jasno ističe i neke od temelja Trumpovog pogleda na svijet. On ne skriva svoju žudnju za mineralnim bogatstvom drugih zemalja, a već je pokušao izvući profit iz ukrajinskih resursa u zamjenu za vojnu pomoć. Trump ne krije ni želju za kontrolom golemih mineralnih rezervi Venezuele, kao ni uvjerenje da su američke naftne kompanije opljačkane nacionalizacijom industrije.

"Izvući ćemo ogromnu količinu bogatstva iz zemlje, a to bogatstvo ide narodu Venezuele, i ljudima izvan Venezuele koji su nekada bili u Venezueli, a ide i Sjedinjenim Američkim Državama u obliku naknade."

Ovakve izjave produbit će strahove na Grenlandu i u Danskoj, budući da SAD nije odustao od želje da pripoji Grenland zbog njegovog strateškog položaja i resursa koji postaju dostupniji otapanjem leda.

Opasan presedan za cijeli svijet

Operacija Maduro predstavlja još jedan ozbiljan udarac ideji da svijetom treba upravljati prema dogovorenim pravilima i međunarodnom pravu. Iako je ta ideja bila narušena i prije Trumpa, on je više puta pokazao da vjeruje kako može ignorirati zakone koji mu se ne sviđaju. Europski saveznici, uključujući britanskog premijera Keira Starmera, očajnički pokušavaju podržati međunarodno pravo bez da osude američku akciju, koja je očito kršenje Povelje Ujedinjenih naroda, navodi BBC.

Američko opravdanje da je vojska samo izvršavala nalog za uhićenje narkobosa koji se predstavljao kao predsjednik prilično je slabo, pogotovo s obzirom na Trumpove izjave o preuzimanju kontrole nad zemljom i njenom naftom.

Kina je osudila američku akciju. U priopćenju stoji da "hegemonistički činovi SAD-a ozbiljno krše međunarodno pravo i suverenitet Venezuele te ugrožavaju mir i sigurnost u Latinskoj Americi". Peking je pozvao SAD da "prestane kršiti suverenitet i sigurnost drugih zemalja".

Unatoč osudi, Kina bi mogla iskoristiti presedan koji je postavila američka akcija. Peking smatra Tajvan odmetnutom provincijom, a njegovo vraćanje pod vlastitu kontrolu proglasio je nacionalnim prioritetom. Na to je upozorio i demokratski senator Mark Warner.

Svijet moći ne funkcionira onako kako Trump misli

"Ako Sjedinjene Države polažu pravo na korištenje vojne sile za invaziju i hvatanje stranih vođa koje optužuju za kriminalno ponašanje, što sprječava Kinu da polaže isto pravo nad vodstvom Tajvana? Što sprječava Putina da iznese slično opravdanje za otmicu ukrajinskog predsjednika? Jednom kada se ova granica prijeđe, pravila koja obuzdavaju globalni kaos počinju se urušavati, a autoritarni režimi će to prvi iskoristiti", rekao je Warner.

Čini se da Donald Trump vjeruje kako on stvara pravila i da ono što vrijedi za SAD pod njegovim vodstvom ne vrijedi za druge. No, svijet moći ne funkcionira tako. Njegovi postupci na samom početku 2026. godine nagovještavaju još jednu godinu globalnih turbulencija, zaključuje BBC u analizi.