Psiholog otkrio zašto ljudi imaju potrebu "ghostati" druge
"GHOSTING", ili nagli prekid svake komunikacije bez objašnjenja, postao je uobičajena pojava u eri online dopisivanja. Iako je za osobu koja je "ghostana" to iskustvo često bolno i zbunjujuće, nova psihološka analiza sugerira da poriv za "ghostanjem" nije nužno odraz okrutnosti, već obrambenog mehanizma.
"Ghostanje" je zapravo obrambeni mehanizam
Klinički psiholog Charlie Heriot-Maitland tvrdi da je "ghosting" jedno od mnogih ponašanja koja pokreće sustav mozga zadužen za reakciju na prijetnje. Taj sustav dizajniran je da nas zaštiti od percipirane opasnosti, a ne da potiče zdrave odnose.
U svojoj novoj knjizi "Controlled Explosions in Mental Health", Heriot-Maitland objašnjava kako su ponašanja koja često smatramo samodestruktivnima - poput prokrastinacije, oštre samokritike i "ghostinga" - zapravo pokušaji živčanog sustava da se nosi sa strahom.
"'Ghosting' je kompromis"
"Iz perspektive preživljavanja, 'ghosting' je kompromis", rekao je za Newsweek. "Donosi kratkoročno olakšanje smanjujući neposredni stres ili prijetnju, ali to zapravo čini dugoročnu štetu. Živčani sustav prioritizira ono što se sada čini najsigurnijim, čak i kada taj izbor dugoročno polako potkopava odnose."
Heriot-Maitland upozorava da na "ghosting" ne treba reagirati moralnom osudom. Etiketiranje takvog ponašanja kao lijenog, nepristojnog ili toksičnog samo produbljuje sram. Ključ je u razumijevanju služi li "ghosting" zaštitnoj svrsi ili potiho uništava nečiji život.