JE LI MOGUĆE izvesti preciznu vojnu operaciju duboko u neprijateljskom teritoriju i izvući najmoćniju osobu u državi bez suradnje iznutra?

O tome je na N1 televiziji govorio vojni analitičar Goran Redžepović.

Analizirajući geopolitičke prilike u Venezueli, Redžepović je istaknuo kako su takve operacije izvedive isključivo uz tehnološku nadmoć, dugotrajnu pripremu i ljude na terenu, no upozorio je da plan za "dan poslije", kao i u slučajevima Iraka i Afganistana, ponovno ne postoji.

Tri razloga uspjeha operacije

"Očito je da da. Dakle, ovo je primjer specijalne vojne operacije izvrsno provedene na taktičkoj razini. Tako se to radi. Ovi su to jako dobro napravili i očito je da je to moguće. Moguće je iz tri razloga - zato što imate tehnološku i brojčanu nadmoć, zato što imate obavještajne podatke koje ste trebali imati i treće - imate suradnike na terenu", nabrojao je Goran Redžepović.

Podsjetio je i na neuspjeh oslobađanja američkog taoca iz Irana, kada nije bilo suradnika na terenu. "Operacija je zahtijevala mjesece pripreme, CIA je bila na terenu i imala je svoje ljude u civilnim vladinim strukturama, u vojnim vladinim strukturama, imala je svoje ljude iz neposrednog osiguranja predsjednika Madura i to je to.

Pratili su situaciju na drugoj strani, bila je to fantastična priprema, napravili su pravi model, mock-up, bunkera gdje je bio Maduro, gdje će boraviti. Napravili su način da otvore ta vrata čelikom, otvorili su ih za 47 sekundi da uđu i sa svom nadmoći koju su imali, učinili su to", otkriva Redžepović.

Nedostaje plan za "dan poslije"

Ipak, Redžepović naglašava kako, za sada, nema plana za dan poslije, baš kao što to nije bio slučaj ni u Iraku, a ni u Afganistanu.

"Sjećam se Bushevih riječi kada je rekao da će donijeti demokraciju afganistanskom narodu. Mislim, da postoji raspoloženje koje se okrenulo prema Maduru, on je zapravo izgubio izbore prije godinu i pol i silom ostao na vlasti", kazao je.

"Ali očito se to ne računa, jer je iz izjava predsjednika Trumpa jasno da ne namjerava dovesti na vlast legalno izabranog predsjednika Gonzalesa. Moramo shvatiti jednu stvar, mentalitet Južnoamerikanaca. U Venezueli ne vole Madura jer su glasali protiv njega, ali to ne znači da žele da im Gringosi dođu i kroje kapu.

Dakle, to bi trebalo biti potpuno jasno. Da biste osvojili srca tih ljudi, morate im pokazati poštovanje. Dakle, siromašni su, sada su nerazvijeni, od nekad bogate zemlje postali su siromašna zemlja, ali i dalje imaju svoj ponos", rekao je.

"Demokracija je za predsjednika Trumpa pomalo strana. On je doživljava na svoj osebujan način, pa ne možemo očekivati ​​da će sam uložiti napore. Da će sve usmjeriti prema demokratskoj tranziciji. Postavit će neke svoje ciljeve, prema kojima do danas nisu jasni. Jedino što je sigurno, da je motiv ove operacije, dakle ono što je sigurno, osobni animozitet Donalda Trumpa prema predsjedniku Maduru", smatra analitičar, dodajući kako Trump ni sam ne zna što želi.

"Ono što je Trump rekao ne drži vodu"

Redžepović se osvrnuo i na američkog državnog tajnika Marca Rubija, koji je porijeklom Kubanac. Kako kaže, Rubio se "ukrcao na ovaj Trumpov vlak i odmah je apostrofirao Kubu". "Dakle, ono što je Trump rekao ne drži vodu. Najmanji broj droge dolazi u Ameriku iz Venezuele. Ali već prijeti Kolumbiji", napominje.

Analitičar objašnjava i složenost unutarnje situacije: "Hugo Chavez je, nakon Madura, napravio rez svog biračkog tijela od lumpenproletarijata. Podijelio im je oružje. Imate 220 tisuća ljudi, milicija tako reći, kažu da će skupiti 3-4 milijuna kao što već imaju, koji također imaju oružje u rukama. Dakle, staviti sve pod kontrolu je vrlo, vrlo rizična operacija, izvediva samo iznutra", smatra on, dodajući da je Maduro uzurpator.

Pretenzije Moskve

"Kina je u zadnjih 20 godina uložila 60 milijardi dolara u Venezuelu, a što se tiče Moskve - pokazala je kontinuiranu nemogućnost projiciranja svoje politike i moći izvan ruskih granica. Prvo je bila Sirija, podržavali su režim, režim je pao.

Zatim podržavaju Iran, ali Izraelci i Amerikanci su tamo zdrobili njihove nuklearne kapacitete. Kasnije su u posljednjoj tranši PZO, Columbia, S-300 i Vuk sustavi. Apsolutno nikakvog učinka nema. Dakle, što se Rusije tiče, oni prosvjeduju protiv nečega, ali kako će reagirati? Mogu to učiniti samo diplomatski", zaključuje Redžepović.