GODINA je započela ne posve neočekivanom, ali za mnoge iznenađujućom američkom intervencijom u Venezueli, koja je kulminirala uhićenjem i privođenjem predsjednika Nicolasa Madura u SAD pod sumnjom za "narkoterorizam", piše N1.

Američka operacija odmah je potaknula brojna pitanja, od onih o urušavanju međunarodnog prava, s obzirom na to da je vojska jedne države uhitila predsjednika druge na njezinom teritoriju, do argumenata da Maduro nije mogao drugačije pasti nakon što je, posve izvjesno, lažirao rezultate predsjedničkih izbora 2024. godine.

Mnogi tvrde da se "narkoterorizam" Venezuele svodio na ulogu tranzitne zemlje za drogu prema Americi, a da su glavni razlog intervencije Donalda Trumpa zapravo golemi naftni resursi, najveći na svijetu. Unatoč tom bogatstvu, stanovništvo je bilo siromašno, a resursi slabo iskorišteni.

Sam Trump nazvao je Venezuelu "mrtvom zemljom koju treba oživjeti", a svjetsku je javnost posebno zatekla njegova najava da će SAD privremeno preuzeti upravljanje tom državom.

"Otvorila se mogućnost intervencije"

Vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić, govoreći o argumentu nafte, podsjeća da je SAD nekoć upravljao naftnim resursima Venezuele.

"Uzmimo u obzir da je politika Venezuele trn u oku Washingtonu još od vladavine Huga Chaveza i državnog preuzimanje naftne industrije koja je dotad zapravo bila američki upravljana. Stoga je razumljiva ta priča. Venezuela je rapidno propadala i otvorila se mogućnost ove intervencije", kaže Avdagić.

On smatra da se sada jednostavno stvorila prilika za ovu, očito dugo pripremanu akciju.

"Možemo pretpostaviti da su američke obavještajne službe desetljećima, od začetka Chavezove vladavine 1999. godine 'obrađivale' uži krug ljudi vezan uz predsjedničku palaču. Poanta je da se sada otvorila takva prilika jer Amerika ima predsjednika koji je bio voljan to učiniti.

A da su i u Venezueli shvatili kako su stvari postale prilično ozbiljne, govori to što je i sam Maduro u više navrata pokušao ispregovarati bolju poziciju čak i javno nudeći resurse američkoj strani."

"Priznali Gonzáleza, a sada ga ne spominju"

Avdagić ističe da je proizvodnja nafte nakon dolaska Chaveza na vlast pala na otprilike trećinu one kolika je bila dok su Amerikanci upravljali tamošnjim resursima.

"No i ta jedna trećina očigledno je bila dovoljna da se održava sustav uspostavljen dolaskom Chaveza. Naravno, ne može se sprati moment fingiranja izbora i otimačine demokratskog procesa 2024. godine, što su utvrdili i međunarodni promatrači.

Zato je dio Zapada priznao Edmunda Gonzáleza, Madurovog protukandidata na tim izborima, kao legitimnog predsjednika bez obzira na to što nije uspio preuzeti vlast. Zabrinjava to što Gonzáleza sada uopće nitko ne spominje, iako ga je SAD priznao kao novoizabranog predsjednika kojemu je ukradena izborna pobjeda.

A koliko je situacija ondje opasna po poredak govori i to da sama potpredsjednica Delcy Rodríguez, trenutačno službujuća predsjednica Venezuele nudi ruku suradnje Trumpu. Posve im je jasno tko drži bolje karte u rukama."

Moskva reagirala slabašno, Hamas žestoko

Režim u Caracasu bio je blizak Moskvi, no otamo je stigla tek slabašna reakcija. Avdagić na to odgovara retoričkim pitanjem: "A kakvu je drugačiju reakciju trebalo očekivati?"

"Nema smisla da tamo šalju vojsku, a nije ovo ni prvi partner Moskve koji pada u nizu. Tako je bilo i s Armenijom i sa Sirijom Bašara al-Asada. Pritom svaki put nisu u igri samo interesi SAD-a, nego i Izraela, pa tako i u ovom slučaju.

Među onima koji su najoštrije osudili uhićenje Madura bio je Hamas. Hamas je koristio venezuelske resurse, a postoje navodi i o izdavanju putovnica i korištenja Venezuele kao Hamasove baze. Ima tu svega. Osim toga, Venezuelu su Amerikanci svojedobno svrstavali među zemlje tzv. Osovine zla", podsjeća Avdagić.

Analitičar dodaje kako ovakva američka intervencija u Srednjoj i Južnoj Americi, koje Washington smatra svojim "dvorištem", nije novost, no dogodila se prvi put nakon dugo vremena.

"Doslovno istog datuma, ali 1989. godine, u Panami se nakon američke invazije predao Manuel Noriega. Sam kontekst bio je vrlo sličan ovomu i po mom mišljenju, ova je akcija namjerno izvedena na isti datum kao i ona. Time se šalje određena poruka. U svijetu u kakvom jesmo ne bi trebalo nikoga iznenaditi ni kada bi uskoro bila izvedena slična akcija prema Kubi ili Kolumbiji", smatra Avdagić.

"Grenland je posve druga priča. I opasnija"

Avdagića je, međutim, začudila Trumpova najava američke uprave nad Venezuelom.

"Mislim da su i u Washingtonu svjesni kako bi sasvim druga priča bila kada bi američki vojnici kročili na tlo Venezuele. Tamo postoji višemilijunska naoružana populacija, praktički jedna ogromna milicija. Mada je vjerojatno daleko manji broj onih koji nisu sretni ovakvim raspletom s obzirom na stanje države koju je napustilo osam, a neki čak spominju i deset milijuna ljudi", kaže on.

Na valu recentnih događaja, spominje se i američko posezanje za Grenlandom, čime je Trump više puta prijetio nakon povratka u Bijelu kuću.

"To je posve druga priča. Grenland je dio Danske i takvo što bi jako promijenilo svijet. Otišli bi u nepredvidivom smjeru, a to bi moglo značiti početak velikih nemira, možda čak i velikog rata. No sjetite se da je Trump uz Grenland spominjao i ponovno preuzimanje Panamskog kanala, ali je to potom utihnulo.

Govorio je i o Rivijeri u Gazi pa je i to maknuto sa stola. Neke stvari koje on kaže treba uzeti s rezervom. No pokazuje se ono što je lani izjavio američki potpredsjednik JD Vance da je "novi šerif u gradu". Trump nema baš puno strpljenja i popusta. Čini se da ih nešto jedino ima prema Putinu. U svakom slučaju, na početku smo ne baš vesele godine koju će, kao i prošlu, obilježiti Trump", zaključio je Avdagić.