IRAN potresaju novi ulični prosvjedi koji su, unatoč nasilnom gušenju, ušli u deveti dan, a situaciju dodatno zaoštravaju izravna upozorenja iz Sjedinjenih Američkih Država. Američki predsjednik Trump poručio je iranskim vođama da su SAD "spremne i naoružane" ("locked and loaded") za reakciju na postupanje prema prosvjednicima, što je neuobičajeno oštra prijetnja usred trajanja nemira, piše BBC News.

Gospodarski slom kao okidač

Sve je počelo mirno 28. prosinca prošle godine (2025.) kao izraz bijesa javnosti zbog galopirajuće inflacije i drastičnog pada vrijednosti lokalne valute u odnosu na američki dolar, koja je sada za oko 80% slabija nego prije godinu dana. Iransko gospodarstvo nalazi se u dubokoj krizi, bez naznaka rasta u ovoj ili idućoj godini.

Službena godišnja inflacija iznosi oko 42%, inflacija hrane premašuje 70%, a cijene nekih osnovnih namirnica navodno su skočile za više od 110%.

Od ekonomskog bunta do političkih zahtjeva

Iako su međunarodne sankcije predvođene SAD-om uvelike doprinijele teškim gospodarskim uvjetima, one nisu jedini uzrok nezadovoljstva.

Javni bijes potpiruju i brojni slučajevi korupcije na visokoj razini koji uključuju dužnosnike i njihove obitelji, stvarajući percepciju da vladajuća elita profitira na krizi. Mnogi Iranci vjeruju da takozvani "profiteri na sankcijama" ostvaruju golemu zaradu kontrolirajući uvoz i izvoz te koristeći mreže za pranje novca.

Prosvjedi su stoga brzo prerasli ekonomske okvire. Trgovci s Velike tržnice u Teheranu bili su među prvima koji su zatvorili svoje trgovine i izašli na ulice. Ubrzo su im se pridružili studenti, vlasnici malih tvrtki i drugi građani diljem zemlje, a ekonomski slogani zamijenjeni su političkima, uključujući pozive na rušenje cijele Islamske Republike i povike protiv vrhovnog vođe.

Režim slabiji no ikad

Posljednji val prosvjeda ovakvih razmjera dogodio se prije otprilike četiri godine (2022.), nakon smrti Mahse Amini u pritvoru moralne policije, što je pokrenulo pokret "Žena, život, sloboda".

Iako trenutni nemiri još nisu dosegli intenzitet onih iz 2022., mnogi analitičari smatraju da bi posljedice mogle biti ozbiljnije. Razlog tomu je što se iranska vlada smatra najslabijom u posljednjih nekoliko desetljeća, suočena istovremeno s unutarnjim nemirima i dramatično promijenjenim regionalnim okruženjem.

Pouzdanih informacija iz zemlje je malo. Novinari su pod golemim pritiskom, a međunarodnim medijima je rad ili zabranjen ili strogo ograničen. Glavni izvor vijesti su društvene mreže, što otežava provjeru činjenica i otvara prostor za dezinformacije.

Niz strateških poraza

Ranjivost režima posljedica je niza nedavnih neuspjeha. Dvanaestodnevni rat s Izraelom u ljeto 2025., koji je uključivao i američke zračne napade na iranska nuklearna postrojenja, teško je oštetio obrambene kapacitete i vojnu infrastrukturu zemlje. Istovremeno, regionalni utjecaj Irana znatno je oslabio. Pad Bašara al-Assada u Siriji ostavio je Teheran bez ključnog saveznika, dok su izraelski napadi na Hezbolah u Libanonu eliminirali veći dio vodstva te skupine.

Dodatni udarac predstavljale su američke operacije u Venezueli i otmica predsjednika Nicolása Madura, što je Iranu suzilo kanale za izvoz nafte i financijske transakcije mimo sankcija. Ovi su događaji preoblikovali strateško okruženje, ostavljajući Iran s manje saveznika i povećanom ekonomskom ranjivošću u trenutku ključanja na domaćem terenu.

Uzdrmana ostavština vrhovnog vođe

U takvim okolnostima, ostarjeli iranski vrhovni vođa, Ali Hamenei, suočava se s jednim od najtežih trenutaka svoje vladavine. Više od tri desetljeća ulaganja u izgradnju regionalnih saveza, mehanizama za izbjegavanje sankcija i nuklearnog programa urušilo se u relativno kratkom roku.

S Donaldom Trumpom ponovno u Bijeloj kući i Benjaminom Netanyahuom na vlasti u Izraelu, Teheran nema jasan diplomatski ili strateški izlaz iz krize bez plaćanja visoke cijene.

Godinama su Hamenei i njegov uži krug opravdavali golemu potrošnju na regionalne saveznike i nuklearni program kao nužna ulaganja u dugoročnu sigurnost Irana. Danas, dok pritisak raste iznutra i izvana, taj argument zvuči šuplje, a sigurnost kod kuće, koja je trebala biti krajnji rezultat tih politika, čini se daljom no ikad.