STVORITI uspješnu filmsku trilogiju u kojoj je svaki dio remek-djelo pothvat je za svakog filmaša, ali i komercijalno vrlo isplativ potez. Publika voli zaokružene priče, a tri sjajna filma uvijek je lakše prodati nego jedan. Ipak, izvan svijeta blockbustera poput trilogija "Gospodar prstenova" ili "Vitez tame", postoje i one podcijenjene, manje poznate trilogije koje predstavljaju istinska umjetnička ostvarenja, iako možda nikada nisu dobile priznanje kakvo zaslužuju, piše Collider.

Iako možda nisu zaradile milijarde ili pokrenule goleme medijske franšize, ove trilogije, proizašle iz vizije nekih od najvećih filmaša, ostavile su neizbrisiv trag u svijetu filma. Svaki film u ovim kolekcijama tehnički je i tematski besprijekoran, funkcionirajući savršeno i kao samostalno djelo. Donosimo vam popis nekih od najboljih podcijenjenih filmskih trilogija u kojima je svaki nastavak pravo remek-djelo.

Trilogija "Pusher" (1996. - 2005.)

Kriminalistički triler "Pusher" iz 1996. godine bio je filmski debi za danas slavnog Madsa Mikkelsena i cijenjenog danskog redatelja Nicolasa Windinga Refna. Film prati sitnog dilera (Kim Bodnia) koji očajnički pokušava vratiti dug moćnom srpskom narkobosu (Zlatko Burić). Iako Refn isprva nije planirao nastavke, financijski problemi natjerali su ga da se vrati priči i snimi "Pusher II", s fokusom na Mikkelsenov lik, te "Pusher 3", koji u središte stavlja Burićevog kriminalnog šefa Mila.

Iako su priče povezane, svaki film funkcionira kao samostalna cjelina koja s jezivim realizmom istražuje kriminalno podzemlje Kopenhagena. Trilogija je pokrenula karijere Refna, Mikkelsena i Bodnije, a od ostalih gangsterskih filmova izdvaja se po dubinskom istraživanju psiholoških borbi likova, koje su pokretač nasilja na ekranu.

Trilogija "Apu" (1955. - 1959.)

Adaptirana prema dva slavna bengalska romana, trilogija "Apu" redatelja Satyajita Raya prati život glavnog lika od djetinjstva do zrelosti. Serijal započinje filmom "Pather Panchali" (1955.), koji prikazuje odrastanje dječaka Apua u ruralnom Bengalu. Drugi dio, "Aparajito", prati ga kao adolescenta u Varanasiju, dok treći film, "The World of Apu" (1959.), zaokružuje priču o njegovom odraslom životu u Kalkuti.

Iako danas možda nije široko poznata izvan filmofilskih krugova, trilogija "Apu" smatra se jednim od najvećih remek-djela svjetske kinematografije. Svaki je film osvojio brojne nagrade, a kao ključan utjecaj na svoj rad navode je velikani poput Martina Scorsesea, Wesa Andersona i Barryja Jenkinsa.

Trilogija "Tri boje" (1993. - 1994.)

Remek-djelo poljskog redatelja Krzysztofa Kieślowskog, trilogija "Tri boje" sastoji se od tri psihološke drame, od kojih svaka nosi naziv jedne boje s francuske zastave i istražuje ideal koji ta boja predstavlja: slobodu, jednakost i bratstvo. Filmovi - "Three Colours: Blue" (1993.), "Three Colours: White" (1994.) i "Three Colours: Red" (1994.) - nisu izravno povezani radnjom, ali dijele isti svijet, što je vidljivo kroz suptilna pojavljivanja likova iz jednog filma u drugom.

Ova trilogija bila je kruna Kieślowskijeve karijere i ujedno njegovo posljednje djelo. Sva tri filma dobila su pohvale kritike zbog dubokog istraživanja ljudskih odnosa i političkih ideala, a "Three Colours: Red" je zaradio nominacije za Oscara za najbolju režiju, originalni scenarij i fotografiju.

Trilogija smrti (2000. - 2006.)

Plod suradnje redatelja Alejandra Gonzáleza Iñárritua i scenarista Guillerma Arriage, "Trilogija smrti" tematski je povezana kolekcija triju filmova. Sve je započelo Iñárrituovim debitantskim filmom "Amores Perros" (2000.), koji kroz tri isprepletene priče istražuje život u Mexico Cityju. Uspjeh filma doveo je do nastavaka u istom stilu: "21 Grams" (2003.) s Beniciom del Torom, Naomi Watts i Seanom Pennom te "Babel" (2006.) s Bradom Pittom i Cate Blanchett.

Ova trilogija donijela je Iñárrituu međunarodnu slavu i utvrdila njegovu reputaciju kao jednog od najvažnijih redatelja današnjice. Sva tri filma bila su iznimno hvaljena: "Amores Perros" nominiran je za Oscara za najbolji strani film, "21 Grams" donio je nominacije za Oscara Del Toru i Watts, dok je "Babel" bio nominiran u čak sedam kategorija i osvojio Zlatni globus.

Meksička trilogija (1993. - 2003.)

Poznata i kao "Desperado" ili "El Mariachi" trilogija, ovaj serijal američko-meksičkih vesterna djelo je redatelja i scenarista Roberta Rodrigueza. Prvi film, "El Mariachi", bio je niskobudžetni projekt koji je Rodriguez snimio gotovo samostalno, s Carlosom Gallardom u glavnoj ulozi. Neočekivani uspjeh doveo je do dva nastavka s većim budžetom i Antoniom Banderasom kao glavnim glumcem: "Desperado" (1995.) i "Once Upon a Time in Mexico" (2003.).

Ova trilogija je energična posveta vesternima starog kova, s karizmatičnim likovima i sjajnom glazbom. Upravo je ona lansirala Rodrigueza među najcjenjenije filmaše, dokazavši da se vrhunski film može snimiti i s minimalnim sredstvima. "El Mariachi" je čak ušao u Guinnessovu knjigu rekorda kao najjeftiniji film koji je zaradio milijun dolara, a iako su nastavci bili skuplji, nisu izgubili na svojoj briljantnosti.

Trilogija "Salta" (2001. - 2008.)

Argentinska redateljica Lucrecia Martel autorica je "Trilogije Salta", nazvane po njezinu rodnom gradu, koja kroz tri filma istražuje priče različitih žena. Prvi film, "La Ciénaga" (2001.), bio je njezin redateljski debi. Uslijedila je "The Holy Girl" (2004.), na kojoj je kao izvršni producent radio slavni Pedro Almodóvar, a trilogiju zaokružuje psihološki triler "The Headless Woman" (2008.).

Sva tri filma hvaljena su zbog načina na koji istražuju teme roda, seksualnosti i ženskog identiteta. Iako je riječ o art-house filmovima koji zbog svog stila možda nisu za najširu publiku, "Trilogija Salta" smatra se jednim od vrhunaca argentinske kinematografije, a filmovi "The Holy Girl" i "The Headless Woman" natjecali su se za Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu.

Trilogija "Ljudsko stanje" (1959. - 1961.)

Japanski redatelj Masaki Kobayashi stvorio je epsku priču podijeljenu u tri filma: "No Greater Love" (1959.), "Road to Eternity" (1959.) i "A Soldier’s Prayer" (1961.). Temeljena na romanu Junpeija Gomikawe, ova ratna drama prati Kajija (Tatsuya Nakadai), idealista čiji se snovi sudaraju s okrutnom stvarnošću imperijalnog Japana tijekom Drugog svjetskog rata. Kroz trilogiju, Kaji prolazi put od nadzornika radnog logora, preko vojnika, do sovjetskog ratnog zarobljenika, očajnički se držeći nade da će ponovno vidjeti svoju suprugu.

Zbog svoje antiratne i antiimperijalističke poruke, trilogija je u vrijeme izlaska bila kontroverzna u Japanu, no danas je prepoznata kao remek-djelo ravno grčkim tragedijama. Kritičari diljem svijeta hvalili su ovu iznimno emotivnu dramu koja na potresan način prikazuje strahote rata, ali i neslomljivu snagu ljudskog duha.