ZAMISLIMO sastanak koji se u petak održava u iranskom Vrhovnom vijeću za nacionalnu sigurnost, dok njegovih dvanaest članova razmatra ustanak koji se širi zemljom. Tvrdolinijaši obećavaju "odlučan obračun" kako bi slomili prosvjednike, baš kao što je to učinjeno 2017., 2018., 2019., 2022. i 2023. godine, piše Washington Post.

No predsjednik Masud Pezeškijan i njegovi suradnici vide iste snimke nasilne pobune koje kruže svijetom. Moraju razumjeti da se ovi prosvjedi stalno vraćaju zato što se režim raspada, politički i ekonomski, i cijela zemlja to zna. Svaki val represije rađa buduće prosvjede. Režim može ugasiti ovaj požar, ali što je sa sljedećim, i onim nakon njega?

Režim na putu u katastrofu

Iranski režim ide jednosmjernom ulicom prema katastrofi. Visoki europski diplomat u Teheranu podijelio je tu procjenu sa mnom prije nekoliko godina i ona je i dalje točna. Iran ima moćne sigurnosne alate, ali oni zahrđuju. Režim nije uspio zaštititi svoje saveznike Hamas u Gazi, Hezbolah u Libanonu i predsjednika Bašara al-Asada u Siriji. A što je najvažnije, Iran nije uspio zaštititi sam sebe od izraelskog sustavnog napada u lipnju. Režim je u nizu poraza, navodi Washington Post.

"Islamska Republika danas je režim zombija", tvrdi Karim Sadžadpur iz Carnegie Endowment for International Peace. "Njena legitimnost, ideologija, ekonomija i vođa su mrtvi ili umiru. Ono što je održava na životu je smrtonosna sila. Ubija da bi živjela i živi da bi ubijala. Brutalnost može odgoditi pogreb režima, ali mu ne može vratiti puls", kaže Sadžadpur.

Ajatolah Ali Hamnei, vrhovni vođa, u petak je održao prkosan govor, tvrdeći da su prosvjednici "gomila vandala" koja pokušava ugoditi američkom predsjedniku Donaldu Trumpu. No Hamnei, slab, ali nepopustljiv u 86. godini, srce je problema režima, živi dokaz njegove iscrpljenosti. I nema očitog nasljednika nakon smrti predsjednika Ebrahima Raisija u padu helikoptera 2024. godine.

Što može učiniti Washington?

Kako Sjedinjene Države najbolje mogu pomoći pobunjenicima? Trump je zaprijetio vojnim kažnjavanjem ako Iran pokolje svoje građane, no režim mu vjerojatno neće dati taj povod: Iran je u prijašnjim prosvjedima izbjegavao obračun u stilu Tiananmena i vjerojatno će to učiniti ponovno. Administracija predsjednika Trumpa može s saveznicima dodatno pojačati pritisak. To je jedan od razloga zašto bi Trump trebao izbjegavati otuđivanje prijatelja svojom opsesijom Grenlandom; trebaju mu za rješavanje većeg pitanja Irana, piše Washington Post.

Teže je pitanje za Washington treba li prokrijumčariti Starlink terminale kako bi se preokrenuo internetski mrak koji je Teheran nametnuo u petak. Administracija predsjednika Bidena razmatrala je tu strategiju tijekom prosvjeda "Žena, život, sloboda" 2022. i 2023. godine, ali je od nje odustala, bojeći se da bi to moglo ugroziti ključne krijumčarske rute koje koriste CIA i izraelske obavještajne službe. Možda ovaj put korist nadmašuje cijenu.

Ovaj tjedan prosvjedi su se proširili na svaku iransku regiju i svaku etničku skupinu, ali još nisu dosegli intenzitet ustanka iz 2022. i 2023. godine. Taj spontani masovni pokret počeo je kada su žene izašle na ulice osuđujući smrt u pritvoru Mahse Amini, koja je bila uhićena jer je odbila nositi maramu. Režimski obračun rezultirao je s 551 mrtvim i više od 22.000 uhićenih, prema izvješćima organizacija za ljudska prava. Sigurnosne snage ubile su 104 osobe u događaju koji se naziva "Krvavi petak" u rujnu 2022. godine.

Prosvjedi su se vratili, ali ovaj put drukčiji

Unatoč nasilnom gušenju pobune, tri godine kasnije izbila je nova. Nema vođu i možda nema jasan smjer, ali je snažna. Do ponedjeljka su prosvjedi zabilježeni na više od 340 lokacija u svih 31 iranskoj pokrajini, prema Iran Wireu, online mediju. Tijekom tjedna demonstracije postaju šire i nasilnije, kako pokazuju snimke na internetu, navodi Washington Post.

Ovogodišnji ustanak više pokreće bijes zbog iranskih ekonomskih neuspjeha nego zbog represivnih islamskih pravila mula. Godišnja stopa inflacije u Iranu porasla je na 42 posto u prosincu, a valuta je prošle godine izgubila više od polovice vrijednosti. Još jedna razlika ove godine jest da mnogi prosvjednici podržavaju Rezu Pahlavija, sina iranskog šaha srušenog u revoluciji 1979. godine. To ovoj pobuni daje konzervativniji, perzijski nacionalistički ton i možda pogled okrenut unatrag. Možda je ovo iranski "MIGA" trenutak, navodi WaPo.

Neizvjesno je jesu li tvrdolinijaši režima ove godine izgubili oštricu. Poput Sovjetskog Saveza u posljednjim godinama, sigurnosne agencije možda su izgubile ideološku predanost i disciplinu. Bespomoćno su gledale kako su njihove snage poražene u Gazi, Libanonu i Siriji. I same su trpjele istu pošast inflacije i ekonomske stagnacije kao i ostatak nacije. Nisu slomljene, ali djeluju krhkije nego prije.

Tonu sve dublje

Vratimo se na ono što prolazi kroz glave tih 12 članova Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost. Znaju da Iran stagnira. Proračun za sljedeću fiskalnu godinu vjerojatno će podići poreze i rezati subvencije kako bi se financirala obrana. Čekaju političku tranziciju koja će doći kada Hamnei umre, ali za sada teturaju naprijed kao ranjena, obeshrabrena nacija, piše Washington Post.

Dok članovi vijeća gledaju prema jugu preko Perzijskog zaljeva, prema Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, vide susjede koji jure u zagrljaj umjetnoj inteligenciji i dinamičnoj ekonomskoj budućnosti. U međuvremenu, oni se drže represivnog, nazadnog režima koji jedva može nahraniti vlastiti narod. Revolucije je nemoguće predvidjeti. Ali kad pogledate Iran, očito je da će se prije ili kasnije nešto raspuknuti, zaključuje Washington Post.