IRANSKI čelnici suočavaju se s najozbiljnijim izazovom od revolucije 1979. godine, a vlasti odgovaraju mjerama bez presedana, žestokom sigurnosnom akcijom i gotovo potpunom blokadom interneta, piše BBC.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Ugušeni prosvjedi

Mnoge ulice, koje su donedavno odjekivale prosvjedima protiv režima, sada postaju tiše.

"U petak je bilo izuzetno puno ljudi, gužva je bila nevjerojatna i bilo je puno pucnjave. Zatim je u subotu navečer postalo mnogo, mnogo tiše", rekao je stanovnik Teherana za BBC Persian.

"Morali biste imati želju za smrću da sada izađete van", izjavio je jedan iranski novinar.

Pet dana nakon potpune blokade komunikacija, informacije o nasilju i dalje pristižu putem satelitskih terminala Starlink. Liječnici izvještavaju o bolnicama preplavljenim žrtvama, dok se pojavljuju snimke improviziranih mrtvačnica s redovima crnih vreća za tijela. Broj žrtava raste. Tijekom vala nemira 2022. i 2023. godine, koji je trajao više od šest mjeseci, organizacije za ljudska prava zabilježile su oko 500 smrtnih slučajeva i preko 20.000 uhićenja. Sada, u samo nekoliko tjedana, izvješća navode da je broj mrtvih znatno veći, a privedeno je više od 20.000 ljudi.

Vlada ne negira krvoproliće; državna televizija emitira snimke improviziranih mrtvačnica, priznajući da su neki prosvjednici ubijeni. Istovremeno, pravna retorika je postala oštrija, pa se "vandale" optužuje za "vođenje rata protiv Boga", za što je predviđena smrtna kazna.

Vanjski pritisci i unutarnje optužbe

Unutarnje nemire pogoršava i vanjska prijetnja. Predsjednik Trump opetovano upozorava na vojnu akciju, sedam mjeseci nakon što su SAD izvele napade na ključna nuklearna postrojenja tijekom 12-dnevnog rata između Irana i Izraela, što je oslabilo režim. Trump sada tvrdi da je Teheran pozvao na pregovore, no navodi da će možda morati poduzeti neku akciju i prije sastanka.

S druge strane, Iran vjerojatno neće kapitulirati pred maksimalističkim zahtjevima SAD-a, poput potpunog prestanka obogaćivanja urana. Unatoč trenutnom pritisku, nema naznaka da iranski čelnici mijenjaju smjer. Vlada za nemire uglavnom krivi strane neprijatelje, prvenstveno Izrael i SAD. Te optužbe dodatno su potaknute razmjerom infiltracije izraelskog Mossada tijekom rata prošle godine.

Iranski ministar vanjskih poslova Abbas Araghchi rekao je diplomatima u Teheranu da je "situacija sada pod potpunom kontrolom". Vlada je također pozvala svoje pristaše da izađu na ulice kako bi se suprotstavili prosvjednicima.

Ekonomski slom kao okidač

Posljednji val prosvjeda, koji je započeo 28. prosinca, potaknut je iznenadnim kolapsom valute. Trgovci elektroničkom robom u Teheranu zatvorili su svoje trgovine i započeli štrajk. Početna reakcija vlasti bila je pomirljiva. Predsjednik Masoud Pezeshkian obećao je dijalog i priznao "legitimne zahtjeve" građana, suočenih s inflacijom od gotovo 50%. Svim građanima isplaćena je i mjesečna naknada od oko 7 dolara.

Međutim, cijene su nastavile rasti, a nemiri su se proširili. U manje od tri tjedna, prosvjedi su zahvatili cijelu zemlju, s pozivima na ekonomske i političke promjene. Iran je oslabljen godinama međunarodnih sankcija, lošim upravljanjem, korupcijom te nezadovoljstvom zbog ograničenih društvenih sloboda.

Pitanje opstanka režima

"Njihova je sklonost da suzbiju, da pokušaju preživjeti ovaj trenutak, a zatim da shvate kamo dalje", kaže Vali Nasr sa Škole naprednih međunarodnih studija Johns Hopkinsa. "Ali s obzirom na njihovu tešku situaciju sa SAD-om, s Izraelom, sa sankcijama, čak i ako uguše ove prosvjede, nemaju mnogo opcija za poboljšanje života Iranaca."

Stručnjaci smatraju da ključni element za kolaps režima još uvijek nedostaje. "Najvažniji element koji još uvijek nedostaje za potpuni kolaps je da represivne snage odluče da više nemaju koristi od režima i da više nisu spremne ubijati za njega", objašnjava Karim Sadjadpour iz Carnegie Endowmenta.

Prije ove krize, unutar iranskog vodstva postojale su duboke podjele, no čini se da je opstanak sustava iznad svega. Konačnu vlast i dalje ima 86-godišnji vrhovni vođa, ajatolah Hamenei, okružen lojalnim braniteljima poput Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC), koji kontrolira gospodarstvo, politiku i sigurnost.

Različiti pogledi na budućnost

Vanjska vojna akcija mogla bi ojačati prosvjednike, ali bi mogla imati i suprotan učinak. "Primarni učinak bio bi učvršćivanje jedinstva elite i suzbijanje pukotina unutar režima u trenutku povećane ranjivosti", kaže Sanam Vakil iz Chatham Housea.

Jedan od najglasnijih zagovornika američke intervencije je Reza Pahlavi, sin svrgnutog iranskog šaha. Njegovi pozivi i bliske veze s Izraelom smatraju se kontroverznima. Pahlavi je u aktualnim nemirima pokazao sposobnost mobilizacije, a na prosvjedima se ponovno pojavila predrevolucionarna iranska zastava. On naglašava da ne pokušava obnoviti monarhiju, već voditi demokratsku tranziciju.

S druge strane, glasovi unutar Irana, poput nobelovke Narges Mohammadi i redatelja Jafara Panahija, inzistiraju da promjene moraju biti mirne i doći iznutra. Strah od kaosa prisutan je i među Irancima koji podržavaju vlast, zbog čega neki zagovaraju reforme umjesto revolucije. Povijest pokazuje da je ishod sukoba na ulicama uvijek nepredvidiv i često opasan.