AMERIČKI predsjednik Donald Trump se u novoj objavi na Truth Socialu obrušio na Veliku Britaniju, a sve je povezao sa svojom fiksacijom preuzimanja Grenlanda.

U objavi se osvrnuo na odluku Londona da preda otočje Chagos Mauricijusu, u koje spada i Diego Garcia s britansko-američkom vojnom bazom. Trump je to nazvao velikim idiotizmom i zaključio da je to "još jedan u dugom nizu razloga" zašto SAD mora preuzeti Grenland.

"Šokantni VELIKI IDIOTIZAM Britanaca"

Trumpovu objavu prenosimo u cijelosti. 

"Šokantno, naš 'genijalni' NATO saveznik, Ujedinjeno Kraljevstvo, trenutačno planira pokloniti otok Diego Garcia, mjesto vitalne američke vojne baze, Mauricijusu, i to BEZ IKAKVOG RAZLOGA. Nema nikakve sumnje da su Kina i Rusija primijetile ovaj čin potpune slabosti. To su međunarodne sile koje priznaju samo snagu, zbog čega su Sjedinjene Američke Države, pod mojim vodstvom, sada, nakon samo jedne godine, poštovane kao nikada prije. To što Ujedinjeno Kraljevstvo poklanja iznimno važan teritorij čin je VELIKOG IDIOTIZMA i još jedan u vrlo dugom nizu razloga nacionalne sigurnosti zbog kojih se Grenland mora biti preuzet. Danska i njezini europski saveznici moraju UČINITI ISPRAVNU STVAR Hvala na pažnji posvećenoj ovom pitanju, PREDSJEDNIK DONALD J. TRUMP Predsjednik Donald J. Trump", napisao je Trump.

Povijest i značaj otoka

Diego Garcia je najveći otok arhipelaga Chagos, koji se sastoji od oko 60 otoka. Nakon što je bio nenaseljen do kasnog 18. stoljeća, Francuzi su 1793. godine uspostavili kokosove plantaže koristeći rad robova.

Tijekom vremena, razvila se jedinstvena kreolska kultura poznata kao Îlois ili Chagossians. Nakon što je Ujedinjeno Kraljevstvo preuzelo kontrolu nad otokom početkom 19. stoljeća, stanovništvo je ostalo sve do 1971. godine, kada su svi stanovnici prisilno preseljeni kako bi se omogućila izgradnja američke vojne baze.

Geostrateški značaj i sporovi oko suvereniteta

Diego Garcia ima ključnu geostratešku ulogu zbog svoje pozicije uz glavne međunarodne trgovačke rute između Azije i Afrike. Tijekom godina, baza je korištena kao logistički centar u različitim vojnim operacijama, uključujući Zaljevske ratove i operacije u Afganistanu.

U listopadu 2024. godine, britanski premijer Keir Starmer najavio je planove za prijenos suvereniteta nad Chagoskim otocima na Mauricijus, uz zadržavanje vojne baze na Diego Garciji pod britansko-američkom kontrolom na početnih 99 godina.

Kontroverzni i dugotrajni pregovori s Mauricijusom

Premijer Keir Starmer potpisao je u svibnju prošle godine sporazum prema kojem će Britanija uzeti bazu u zakup na 99 godina s mogućnošću produženja za još 40 godina. Osim zakupa, UK će također osnovati zakladu vrijednu 40 milijuna funti za stanovnike otočja.

Otoci su odvojeni od Mauricija 1965. kada je zemlja još uvijek bila britanska kolonija, a Velika Britanija ih je kupila za tri milijuna funti. Između 1967. i 1973. protjerano je sve stanovništvo kako bi se pripremili uvjeti za gradnju zajedničke vojne baze sa SAD-om.

Grant Shapps, bivši konzervativni ministar obrane, rekao je početkom 2025. godine za CNN da je plan "nerazuman": "Kina će iskoristiti teritorij za širenje svog utjecaja. Mnogo se osjetljivih stvari odvija u britanskim vojnim bazama. Dakle, ne želite biti okruženi potencijalnim protivnicima."

Velika Britanija kontrolira tu regiju od 1814. godine, a 1965. je izdvojila otočje Chagos iz Mauricijusa prije nego što je ta bivša kolonija postala neovisna. London je zadržao kontrolu nad arhipelagom i preimenovao ga u Britanski indijskooceanski teritorij.

Stanovništvo je iseljeno zbog izgradnje vojne baze

Zatim je iselio gotovo 2000 stanovnika na Mauricijus i Sejšele kako bi stvorio prostor za zračnu bazu na najvećem otoku, Diego Garcia, koju je iznajmio SAD-u. Tajnovita baza važna je za interese Washingtona jer mu omogućuje značajnu vojnu prisutnost u Indijskom oceanu.

No njezina budućnost dovedena je u pitanje 2019. godine kada je Međunarodni sud pravde (ICJ) presudio da Britanija treba vratiti otočje "što je prije moguće" kako bi se ono dekoloniziralo "na način koji je u skladu s pravom naroda na samoopredjeljenje". Ta presuda bila je savjetodavna, ali ju je s velikom većinom podržala Opća skupština Ujedinjenih naroda.