AMERIČKI predsjednik Donald Trump izjavio je 17. siječnja za portal Politico kako je "vrijeme da Iran dobije novo vodstvo", optuživši vrhovnog vođu ajatolaha Alija Hameneija za razaranje zemlje i nasilje. Najnoviji val prosvjeda u Iranu brutalno se guši, a prema svjedočanstvima, ubijene su tisuće demonstranata, dok su poznati oporbenjaci, poput dobitnice Nobelove nagrade za mir Narges Mohammadi, zatvoreni. Svaki oblik organiziranog otpora, od studentskih pokreta do ženskih organizacija, sustavno je uništavan proteklih godina, piše DW.

Razjedinjenost opozicije

U takvim okolnostima, Reza Pahlavi, 65-godišnji sin posljednjeg perzijskog šaha, poručuje da je spreman preuzeti odgovornost. "Spreman sam preuzeti odgovornost i voditi zemlju kroz fazu političke tranzicije", izjavio je Pahlavi, dodajući da je nakon 47 godina u egzilu spreman za povratak. "Iranski režim je pritisnut uza zid. Režim je pred slomom. Mislim da bi svijet - posebno demokratski i slobodni svijet koji brani slobodu, ljudska prava i ravnopravnost građana – sada trebao djelovati", rekao je na konferenciji za medije u Washingtonu 16. siječnja.

Iako prosvjednici širom Irana od 2019. godine sve češće uzvikuju Pahlavijevo ime i traže povratak monarhije, ostaje nejasno koliku stvarnu podršku on ima u zemlji. Pahlavi se ne može osloniti na neovisne financijske centre moći, poput utjecajnih trgovaca teheranskog Bazara koji su imali ključnu ulogu prije revolucije 1979. godine. "Današnji trgovci u Bazaru profitiraju od države", objašnjava iranski sociolog Hosein Gazijan, koji živi u SAD-u.

Iranska vlada je zbog sankcija uspostavila sustav državnih subvencija za devize namijenjene trgovcima, dodjeljujući prihode od izvoza nafte po znatno povoljnijem tečaju od tržišnog. Najviše profitiraju politički povezani akteri, koji često surađuju s Revolucionarnom gardom, čime oporbi nedostaje financijska i organizacijska baza kakvu su imali akteri kod ranijih promjena vlasti.

Optužbe o stranim utjecajima

Iranske vlasti optužuju Rezu Pahlavija da je agent Izraela, a kao "dokaze" navode njegov posjet Izraelu 2023. godine i sastanak s premijerom Benjaminom Netanyahuom. List Haaretz je u listopadu 2025. izvijestio da je Izrael provodio digitalne dezinformacijske kampanje na perzijskom jeziku s ciljem jačanja Pahlavijevog političkog profila. Istovremeno, i kibernetičke jedinice Revolucionarne garde šire dezinformacije kako bi stvorile nepovjerenje prema oporbi u egzilu.

"Ne vjerujem da Izrael financijski pomaže Rezi Pahlaviju", kaže Arash Azizi, povjesničar sa Sveučilišta Clemson u SAD-u. "Svatko tko ozbiljno želi voditi oporbenu politiku mora biti sposoban za mobiliziranje financijske podrške. Pahlavija prije svega podržavaju bogati krugovi u SAD-u, među njima iransko-američki biznismeni i desni, proizraelski milijarderi." Za vrijeme vladavine njegovog oca, Iran je imao bliske odnose s Izraelom, no nakon Islamske revolucije 1979. nova vlast počela je otvoreno prijetiti uništenjem Izraela.

Nepostojanje zajedničkog pravca

Iako Pahlavi uživa međunarodnu pažnju, mnogi u njemu vide oličenje autoritarne prošlosti. Pokušaj vodećih oporbenih ličnosti u egzilu da nakon prosvjeda 2022., potaknutih smrću Mahse Amini, formiraju zajedničku koaliciju, neslavno je propao. "Ključni problem iranske opozicije u inozemstvu je što ne radi jasnu razliku između političkog djelovanja i borbe za ljudska prava", kaže Azizi, dodajući da im zato nedostaju organizacija i strategija.

"Pahlavi je okupio savjetnički tim koji dijeli oporbu i redovito napada sve koji ne prihvaćaju njegovu vodeću ulogu", navodi Azizi. "Njegova supruga, na primjer, optužila je Narges Mohammadi da je agent Islamske Republike zato što je iz zatvora dala intervju CNN-u. Također je širila parole poput: ‘Smrt mulama, ljevičarima - ljudima poput mene - i mudžahedinima'."

Povijesne podjele i drugi akteri

Uz monarhiste, drugi veliki oporbeni pokret je Narodna mudžahedinska organizacija Irana (MEK). Nastala 1965. godine, kombinirala je islamsku ideologiju i lijevu politiku. Nakon revolucije sukobili su se s novim režimom, a njihovo vodstvo pobjeglo je u Irak, gdje su surađivali sa Sadamom Huseinom tijekom iransko-iračkog rata. Zbog toga se MEK i danas smatra kontroverznim akterom koji odbija suradnju s Pahlavijem. Organizacija je danas smještena u Albaniji, a kao govornike često poziva bivše zapadne dužnosnike, poput bivšeg direktora CIA-e Mikea Pompea.

Pompeo je 2. siječnja na platformi X objavio: "Sretnu Novu godinu svim Irancima na ulicama - i Mosadovim agentima koji su uz njih…" Iranske vlasti takve izjave koriste kao propagandu o stranom uplitanju.

Strah od vakuuma moći

"Reakcija države brzo je prešla iz zastrašivanja u otvorenu represiju", kaže Andreas Krieg, politolog s Kraljevskog koledža u Londonu. On zaključuje: "Dok je kolektivno djelovanje u Iranu uglavnom bez vodstva i decentralizirano, dijaspora igra veliku ulogu u kreiranju mišljenja i podizanju morala. Istovremeno, ona je duboko podijeljena i mnogi u Iranu joj ne vjeruju. Ljudi strahuju od političke manipulacije i mogućeg vakuuma moći ako režim padne."