HRVATSKA vaterpolska reprezentacija jučer je u trećem kolu druge faze izgubila 13:10 od Italije i ostala bez plasmana u polufinale Europskog prvenstva. Momčad Ivice Tucka sada će igrati za peto mjesto protiv Španjolske, dok Italiju u polufinalu čeka domaćin Srbija. U drugom polufinalu igrat će Grčka i Mađarska.

Na ovom turniru Hrvatska je uspjela pobijediti jedino autsajdere Sloveniju, Gruziju, Rumunjsku i Tursku, dok je poražena u utakmicama s konkurentnijim protivnicima, Italijom i Grčkom. Naša vaterpolo selekcija tako će nastaviti čekati na medalju s velikih natjecanja. Posljednje su osvojene 2024. godine, kada je Hrvatska došla do svjetskog zlata i olimpijskog srebra.

O vaterpolskim aktualnostima razgovarali smo s legendarnim kapetanom Hrvatske Androm Bušljom (40). Bušlje je dugo bio standardni član reprezentacije. S Hrvatskom je osvojio olimpijsko zlato 2012., svjetsko zlato 2007. i europsko zlato 2010., uz još niz medalja s velikih natjecanja. U klupskoj karijeri igrao je za Jug, Posillipo, Olympiacos, Pro Recco, a sada je ponovno član Juga.

Kako komentirate nastup Hrvatske na Europskom prvenstvu?

Ne mogu reći ništa drugo nego što su rekli sami igrači nakon utakmice. Turnir sigurno nije dobro prošao, pogotovo ne rezultatski. Ali to su i oni sami rekli, to znamo, jer se uvijek ide na ganjanje polufinala i borbu za medalju. Nažalost, nisu uspjeli.

Nisu bili dobri, ali zbog toga je njima samima najgore, tako da ih ja ne bih puno kritizirao. Trudili su se, sigurno, dali su sve od sebe. Ali nije išlo u te dvije utakmice u kojima su imali dvije prilike za ulazak u polufinale. Obje su izgubili, tako da nažalost, što su i sami rekli, nisu zaslužili proći.

Izbornik Tucak je u izjavi nakon utakmice spominjao lošu statistiku u igri s igračem više i rekao je da je bio preveliki broj isključenja na obje strane, što je sada sve češća pojava u vaterpolu. Primjećujete li vi kao iskusni igrač tu tendenciju, te promjene u vaterpolu, i koliko se izazovno na nju taktički prilagoditi?

Sigurno da se to primjećuje. Nažalost, u ovim novim pravilima sudac najviše može utjecati na igru. I meni se ta pravila ne sviđaju zato jer kad ima, evo kao jučer, 40 isključenja na utakmici, onda ne vidiš tu neku igru ni ništa što je vjerna slika neke ekipe, nego se sve svodi na igrača više, igrača manje.

Sigurno je, s obzirom na to da nismo imali dobru igru s igračem više, da je to razlog poraza, ali to treba vježbati i biti bolji. Nama se jučer na kraju to pokazalo kao jedan veliki minus jer smo stvarno bili, mogu reći, bezopasni u tom dijelu igre. Bijač nas je spašavao i držao u životu, jer je stvarno branio odlično, imao je petnaestak obrana, i to vrhunskih obrana. On je uvijek odličan.

Situacije s igračem više sad odlučuju utakmicu, ali mi nismo bili dobri i ja opet ponavljam, meni se to nimalo ne sviđa. Ne možeš vidjeti pravi vaterpolo, onu pravu igru, ono što se prije moglo, ali eto, što je tu je. Danas je tako i vjerojatno će toga u budućnosti, ako što ne promijene, biti sve više i više.

Promjene pravila zadnjih godina, kako ste rekli, donijele su drugačiji vaterpolo. Polažete li vi nade da se možda stvari vrate na staro? Mislite li da ima dovoljno volje za to u vaterpolskom svijetu?

Ne vjerujem. Teško da će se vratiti na staro jer oni uvijek nešto žele promijeniti, ubrzati vaterpolo, popraviti ga da bude zanimljiviji gledateljima. Želja je da što češće padaju golovi, ali ako imaš što više golova, onda se sve manje i manje može vidjeti nekakva kvaliteta u igri.

Tako da ja ne vjerujem, nažalost, da će se to vratiti. Igrače i trenere se tu najmanje pita, oni ništa ne odlučuju. Vjerujem da se neće ništa vraćati na staro, nego će samo ići u drugom smjeru. A sad, je li to dobro za vaterpolo, to tek trebamo vidjeti. Za sad, po meni, nije baš najbolje.

Kako vidite budućnost hrvatskog vaterpola?

Hrvatska reprezentacija je zadnjih godina navikla publiku i sve obožavatelje, odnosno ljude koji vole sport, na medalje, pa čim dođe jedno natjecanje bez medalje, a nama su se nažalost zaredala dva bez medalje, odmah je to zvono za uzbunu. Odmah svi govore da ne valja ovo, ne valja ono, a nije lako uvijek biti u polufinalima i osvajati medalje.

Ali za ono što su naši reprezentativci napravili zadnje tri-četiri godine im treba dignuti kapu i čestitati. Sigurno će izbornik Tucak i stručni stožer to analizirati, što nije bilo dobro i što treba popraviti.

Ja sam siguran da bez jake domaće lige nema uspjeha. Tu treba dosta raditi na domaćim klubovima i na mlađim igračima. Budućnost imamo, ima dosta mlađih igrača koji su spremni, koji su tu, koji kucaju na vrata reprezentacije, a sad je, naravno, sve na izborniku i stručnom stožeru i ljudima oko reprezentacije da vide što i kako dalje. Oni to sigurno bolje znaju i prate.

Za kraj, da se osvrnemo na ostatak ekipa na Euru. Imat ćemo nove prvake Europe. Ostali su Grčka, Mađarska, Srbija i Italija. Koga vidite kao favorita za zlato i zašto?

Favorit je sigurno Srbija. Zato jer igraju doma i pokazali su koliko su dobri u važnim utakmicama. Igraju pred svojom publikom, što je i pritisak, ali je lakše igrati u teškim trenucima kad te nosi publika, pogotovo pošto igraju u dvorani gdje ima preko 10.000 ljudi. To za vaterpolo nije normalno, s obzirom na to da nemamo baš toliko velikih bazena.

Oni su kao domaćin favorit, ali ja se nadam da će Grčka ovaj put uspjeti doći do kraja i osvojiti jer igraju najbolji vaterpolo i jer su pokriveni na svim pozicijama. S obzirom na to da sam igrao igrao u Grčkoj sedam godina, dobro znam sve te igrače i volio bih da, od ove četiri ekipe, oni osvoje zlato.