U TJEDNU u kojem je američki predsjednik Donald Trump potresao zapadni poredak, počela se nazirati nova, nestabilna era, piše Politico u opsežnoj analizi situacije.

O suprotstavljanju Trumpu više se ne šapuće

Još prije samo nekoliko dana diplomati i dužnosnici Europske unije potiho su šaputali o mogućnosti da će jednoga dana možda morati razmišljati kako se suprotstaviti Donaldu Trumpu. Više ne šapuću.

Trumpov pokušaj da, kako su to vidjeli europski čelnici, "ucjenom" carinama prisili Europljane da mu prepuste suvereni danski teritorij Grenland izazvao je val ogorčenja - i promijenio svijet.

Raniji hitni summiti u Bruxellesu bavili su se egzistencijalnim prijetnjama Europskoj uniji: krizom eurozone, Brexitom, pandemijom koronavirusa i ruskom totalnom invazijom na Ukrajinu. Ovaj tjedan svih 27 čelnika EU-a ispraznilo je rasporede kako bi raspravili napad koji su doživjeli - iz Sjedinjenih Američkih Država.

Savezništvo koje se raspada

Malo je sumnje da je transatlantski savez sada temeljito promijenjen - od čvrstog uporišta međunarodnog prava i poretka u mnogo labaviji odnos u kojem nijedna strana više ne može biti sigurna u onu drugu.

"Povjerenje je uvijek bilo temelj naših odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama", rekao je poljski premijer Donald Tusk pri dolasku na summit u Bruxellesu u četvrtak navečer. "Poštovali smo i prihvaćali američko vodstvo. Ali ono što nam danas treba u politici jest povjerenje i poštovanje među svim partnerima ovdje, a ne dominacija i sigurno ne prisila. To u našem svijetu ne funkcionira."

Okidač za slom transatlantskih odnosa bila je Trumpova objava da će uvesti carine od 10 posto za osam europskih zemalja jer su se usprotivile njegovu zahtjevu da pripoji Grenland. No to je bio tek početak.

Objava privatnih poruka šokirala svjetske čelnice

U lavini pritisaka Trump je potom povukao potporu odluci britanskog premijera da otočje Chagos, na kojem se nalazi važna zračna baza, preda Mauricijusu; zaprijetio je Francuskoj carinama na šampanjac nakon što je Emmanuel Macron odbacio njegovu inicijativu Odbora za mir; ponizio norveškog premijera zbog Nobelove nagrade za mir; a na kraju je odustao i od prijetnji vojnom silom protiv Grenlanda te od carina za zemlje koje mu se protive.

Za mnoge europske dužnosnike Trump se pritom doimao kao vođa toliko divlji i nepredvidiv da se nije mogao držati ni vlastitih riječi.

No ono što je političku klasu u Bruxellesu i šire posebno zgrozilo bilo je daleko prizemnije: Trumpova odluka da objavi privatne poruke koje su mu slali drugi svjetski čelnici. Predsjednik SAD-a podijelio je screenshotove privatnih poruka svjetskih čelnika sa 11,6 milijuna pratitelja na društvenim mrežama.

Trumpove objave otkrile su, među ostalim, privatnu poruku francuskog predsjednika Emmanuela Macrona u kojoj nudi domaćinstvo sastanka skupine G7 u Parizu i predlaže pozivanje Rusije na marginama.

Trump je objavio i poruku glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea, koji je Trumpa nekoć nazvao "taticom". U objavljenoj poruci hvali Trumpova "nevjerojatna" postignuća i dodaje: "Jedva čekam da se vidimo."

"Nakon ovoga mu nitko više ne može vjerovati"

"Objavljivanje privatnih poruka nije prihvatljivo - to se jednostavno ne radi", rekao je jedan visoki diplomat, kao i drugi, pod uvjetom anonimnosti zbog osjetljivosti teme. "To je izuzetno važno. Nakon ovoga mu nitko više ne može vjerovati. Da ste bilo koji čelnik, ne biste mu više rekli ništa. A to je ključno sredstvo komunikacije jer je brzo i izravno. Sada će sve ići kroz slojeve birokracije."

Vrijednost izravnog kontakta putem poruka dobro je poznata europskim čelnicima, koji su, kako je Politico ranije otkrio, čak uspostavili vlastitu privatnu grupu za razmjenu poruka kako bi raspravljali o reakcijama kada Trump učini nešto zapaljivo.

Takve poruke omogućuju ministrima i dužnosnicima na svim razinama da usklade rješenja prije nego što se moraju dati javne izjave, rekao je isti diplomat. "Ako nemate povjerenje, više ne možete zajedno raditi."

NATO na intenzivnoj

Diplomati i dužnosnici sada strahuju da bi slom osobnog povjerenja između europskih čelnika i Trumpa mogao imati teške posljedice.

Uzmimo NATO. Vojni savez u svojoj je srži obećanje: da će se države članice međusobno braniti ako jedna od njih bude napadnuta. Kad to obećanje izgleda klimavo, sposobnost NATO-a da odvraća napade ozbiljno slabi.

Zbog toga je danska premijerka Mette Frederiksen upozorila da bi Trumpova invazija na suvereni danski teritorij Grenland značila kraj NATO-a. Sama prijetnja takvim činom već je savez stavila na intenzivnu skrb, rekao je drugi diplomat.

Upitana izravno može li i dalje vjerovati Sjedinjenim Američkim Državama, Frederiksen nije odgovorila potvrdno. "Sjedinjenim Američkim Državama blisko surađujemo dugi niz godina", rekla je. "Ali moramo surađivati uz međusobno poštovanje, bez prijetnji."

Jamstva za Ukrajinu pod znakom pitanja

Europski čelnici sada imaju dva zadatka: vratiti fokus na kratkoročne prioritete - mir u Ukrajini i smirivanje napetosti oko Grenlanda - te potom osmisliti strategiju za snalaženje u bitno drukčijem svijetu. U oba slučaja ključno je pitanje povjerenja.

Kad je riječ o Ukrajini, čelnici poput Macrona, njemačkog kancelara Friedricha Merza i britanskog premijera Keira Starmera potrošili su bezbroj sati pokušavajući uvjeriti Trumpa i njegov tim da je američka vojna komponenta u sigurnosnim jamstvima jedini način da se ruskog predsjednika Vladimira Putina odvrati od ponovnog napada.

No s obzirom na Trumpovu nepouzdanost kao saveznika, dužnosnici se sada privatno pitaju koliko ta jamstva uopće vrijede. Zašto bi Rusija ozbiljno shvatila američku riječ? Zašto je ne bi za godinu ili dvije testirala?

Svijet nakon Davosa

Tu je i šire preslagivanje međunarodnog poretka. Nešto je ironično u mjestu s kojeg su krenuli Trumpovi napadi na postojeći svjetski poredak - i u identitetu onih koji su se pokazali kao glasnici njegova kraja.

Na snježnim padinama švicarskog Davosa svake se godine okuplja svjetska poslovna i politička elita kako bi umrežavala kontakte, promovirala proizvode, hvalila se uspjesima i obilno slavila. Superbogati i poneki predsjednik obično dolaze helikopterom.

Mark Carney, kao guverner središnje banke, bio je tipični predstavnik tog kruga. Danas, kao kanadski premijer, imao je šokantnu poruku za svoju publiku. "Danas", rekao je Carney ovog tjedna, "govorit ću o pucanju svjetskog poretka, kraju jedne lijepe priče i početku brutalne stvarnosti u kojoj geopolitika među velikim silama nije podložna nikakvim ograničenjima."

"Poredak utemeljen na pravilima blijedi", rekao je, a zamjenjuje ga svijet "nadmetanja velikih sila" u kojem "jaki čine što mogu, a slabi trpe što moraju". "Stari poredak se ne vraća. Ne trebamo ga oplakivati. Nostalgija nije strategija", ustvrdio je.

Carney je pritom citirao i finskog predsjednika Alexandera Stubba, koji je posljednjih mjeseci stekao neuobičajeno velik utjecaj zahvaljujući odnosima koje je izgradio s Trumpom na golf-terenima.

"Svijet se temeljno promijenio"

Carney je ponudio izbor tzv. srednjim silama - državama poput Kanade i, implicitno, većih europskih gospodarstava. Mogle bi se povući u izolaciju i jačati obranu u surovom i bezakonitom svijetu. Ili bi mogle izgraditi nešto "bolje, snažnije i pravednije" kroz suradnju i diverzifikaciju savezništava. Kanada, još jedna meta Trumpovih teritorijalnih ambicija, upravo je potpisala veliko partnersko sporazum s Kinom.

Dok su se pripremali za summit u Bruxellesu, europski diplomati razmišljali su o istim pitanjima. Jedan je dužnosnik novu stvarnost opisao kao "svijet nakon Davosa". "Sada kad je povjerenje nestalo, neće se vratiti", rekao je jedan diplomat. "Imam osjećaj da se svijet temeljno promijenio."

Europska vojska?

Na predsjednici Europske komisije Ursuli von der Leyen i njezinu timu bit će da osmisle kako gurnuti kontinent prema većoj samodostatnosti, onome što Macron naziva "strateškom autonomijom". To se odnosi i na opskrbne lance i na energetsku sigurnost, gdje je EU postao ovisan o američkom plinu.

Najhitniji je zadatak osmisliti budućnost europske obrane bez oslanjanja na NATO. Već se razmatraju ideje poput Europskog vijeća za sigurnost, u kojem bi sudjelovalo i Ujedinjeno Kraljevstvo s nuklearnim oružjem. Spominje se razvoj industrije dronova i jačanje protuzračne obrane.

Europska komisija već je predložila stalnu vojsku EU-a od 100.000 ljudi - pa zašto ne i elitnu postrojbu specijalnih snaga? Komisija ima iskustvo u usklađivanju industrijskih standarda, što bi moglo pomoći u integraciji rascjepkanih sustava naoružanja država članica.

Nije bez rizika

No postoji i rizik. Neki strahuju da će, nakon što je Trump uzmaknuo i rješenje za Grenland izgleda bliže, čelnici EU-a izgubiti fokus koji su pokazali proteklog tjedna. Rizik je, kako se često pripisuje Churchillu, da Europa "propusti iskoristiti dobru krizu".

Unutarnjopolitički razlozi dodatno otežavaju nacionalnim vladama financiranje zajedničkih obrambenih projekata. Kako krajnja desnica jača u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, ideja "više Europe" sve se teže prodaje.

Iako ti čelnici znaju da više ne mogu vjerovati Trumpovoj Americi kada je riječ o sigurnosti Europe, mnogi od njih nemaju ni povjerenje vlastitih birača da učine ono što bi sada moglo biti nužno, zaključuje Politico.