BROJ izbjegličkih kućanstava u Engleskoj koja su beskućnici ili im prijeti beskućništvo upeterostručio se u posljednje četiri godine. Vladini podaci pokazuju skok s 3560 takvih slučajeva u razdoblju 2021./22. na 19.310 u 2024./25. godini, piše BBC.

Posljedica vladine politike

Dobrotvorne udruge tvrde da je porast "izravna posljedica" vladine politike.

Kao glavne razloge navode rok od 28 dana koji se daje novopriznatim izbjeglicama da napuste smještaj Ministarstva unutarnjih poslova, uključujući hotele, te ubrzanu obradu zahtjeva za azil. Vlada je poručila da je "predana" pomaganju izbjeglicama u prijelazu iz azilantskog u vlastiti smještaj te da surađuje s lokalnim vlastima "kako bi ublažila rizik od beskućništva".

Ovi podaci dolaze u trenutku dok se vlada bori s preopterećenim sustavom azila i velikim brojem neriješenih zahtjeva i žalbi. Iako je obrada zahtjeva bila spora, a u jednom trenutku i potpuno zaustavljena, laburisti nastoje ubrzati donošenje odluka. To rezultira time da više ljudi dobiva izbjeglički status i traži mjesto za život.

Priča izbjeglice iz Sudana

Jedna od dobrotvornih udruga koja pomaže izbjeglicama beskućnicima navodi da im se za pomoć najčešće javljaju mlade žene ispod 30 godina. Među njima je i Yusra (26), koja je stigla u Ujedinjeno Kraljevstvo malim čamcem nakon bijega od rata u Sudanu.

Ispričala je kako joj je cijela obitelj ubijena prije dolaska. Pet mjeseci provela je u azilantskom hotelu koji financira vlada, no otkako joj je krajem kolovoza odobren izbjeglički status, spava u šatoru na ulicama šireg Manchestera.

"Ponekad dođu pijani ljudi i pokušaju otvoriti šator, a ja počnem vrištati", rekla je Yusra. "Ne mogu zaspati do jutra." Prije nego što je morala napustiti smještaj, obratila se lokalnom vijeću, ali je kao odrasla osoba bez djece dobila nizak prioritet za socijalni stan. Yusra je za BBC izjavila da je pobjegla iz Sudana u potrazi za boljim životom, ali sada žali što je došla u Ujedinjeno Kraljevstvo, rekavši da je život "vrlo težak" otkako je postala beskućnica.

Problematičan rok od 28 dana

Nakon što tražitelj azila dobije izbjeglički status, ima 28 dana da se iseli iz smještaja koji financira vlada i pronađe vlastiti. U isto vrijeme mora naći posao ili podnijeti zahtjev za socijalnu pomoć. Međutim, kako navodi vlada, na prvu isplatu socijalne pomoći čeka se oko 35 dana. Zbog toga, upozoravaju udruge, mnoge izbjeglice ne uspiju osigurati smještaj ili primanja prije nego što im prestane azilantska potpora.

Jasmine Basran iz nacionalne dobrotvorne organizacije za beskućnike Crisis rekla je da 28 dana nije dovoljno vremena da izbjeglice sve riješe. Naglasila je da njihova organizacija bilježi najveći porast beskućništva upravo među izbjeglicama te da je stvarni broj vjerojatno i veći, jer službena statistika obuhvaća samo one koji se prijave lokalnim vlastima.

Kritike sustava

Prema najnovijim podacima, London i sjeverozapadna Engleska, uključujući Manchester i Liverpool, imaju najveći udio izbjeglica koje su beskućnici ili su u opasnosti da to postanu. Najoštriji porast zabilježen je u londonskoj općini Hillingdon, gdje je broj beskućničkih izbjegličkih kućanstava skočio sa 71 u 2021./22. na 2098 u 2024./25. godini. Razlog tome je blizina zračne luke Heathrow, zbog čega se na tom području smješta veći broj tražitelja azila.

U prosincu je Državni ured za reviziju objavio poražavajuće izvješće o sustavu azila, zaključivši da je niz "kratkoročnih i reaktivnih" vladinih politika samo prenio probleme na drugo mjesto i povećao stopu beskućništva. Prošle godine laburistička vlada provela je pilot-projekt produženja roka za iseljenje s 28 na 56 dana, ali je on prekinut u rujnu. Rok od 56 dana ipak je zadržan za ranjive skupine, poput trudnica i obitelji s djecom.

Najnoviji podaci Ministarstva unutarnjih poslova pokazuju da je u godini do rujna 2025. azil zatražilo 110.000 ljudi, što je porast od 13 posto. U azilantskom smještaju bilo je 108.085 osoba, od čega više od 36.000 u hotelima, što vladu stoji milijarde funti. Vlada se obvezala riješiti zaostatke u obradi zahtjeva, zatvoriti "svaki azilantski hotel" i smanjiti troškove.

Međutim, Jacqui Broadhead sa Sveučilišta u Oxfordu smatra da je potrebna "dugoročna preobrazba" politike azila. Predložila je da jedno od rješenja bude ulaganje u više privremenog smještaja umjesto plaćanja privatnim tvrtkama za hotele. Naglasila je važnost koordinacije između lokalnih vlasti i Ministarstva unutarnjih poslova, dodajući da brže donošenje odluka o azilu može "stvoriti vrlo visoku razinu pritiska" na stambene službe koje su već "izuzetno opterećene".