PROŠLA je godina dana otkako je američki potpredsjednik JD Vance održao govor na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji, u kojem je kritizirao Europu zbog migracijske politike i slobode govora, tvrdeći da najveća prijetnja kontinentu dolazi iznutra, piše BBC.

Publika je tada djelovala zatečeno. U međuvremenu je Trumpova Bijela kuća naglo okrenula svjetski poredak. Saveznici i protivnici kažnjavani su carinama, izvedena je drska akcija protiv Venezuele, Washington je neujednačeno tražio mir u Ukrajini pod uvjetima Moskve, a od Kanade se bizarno zahtijevalo da postane 51. američka savezna država.

Europska sigurnost

Ovogodišnja konferencija, koja počinje kasnije ovog tjedna, ponovno se doima ključnom. Američku delegaciju predvode državni tajnik i savjetnik za nacionalnu sigurnost Marco Rubio, a pozvano je više od 50 svjetskih čelnika. Skup se održava u trenutku kada se europska sigurnost čini sve nesigurnijom.

Strahove je dodatno pojačala najnovija američka Strategija nacionalne sigurnosti (NSS), objavljena krajem prošle godine, koja je pozvala Europu da "stane na vlastite noge" i preuzme "primarnu odgovornost za vlastitu obranu".

Grenland kao prijelomna točka

Ipak, kriza oko Grenlanda je ono što je doista uzdrmalo tkivo transatlantskog saveza. Donald Trump je u više navrata izjavio da "mora posjedovati" Grenland radi sigurnosti SAD-a i svijeta, a jedno vrijeme nije isključivao ni upotrebu sile.

Budući da je Grenland samoupravni teritorij Danske, danski premijer poručio je da bi neprijateljsko američko preuzimanje značilo kraj NATO-a, saveza koji već 77 godina podupire europsku sigurnost. Kriza je zasad izbjegnuta, ali je ostavila neugodno pitanje koje lebdi nad Münchenom: jesu li sigurnosne veze Europe i SAD-a nepopravljivo oštećene?

Promijenile su se, u to nema sumnje, ali se nisu raspale. Sir Alex Younger, koji je vodio britansku obavještajnu službu MI6 od 2014. do 2020., rekao je za BBC da se transatlantski savez neće vratiti na staro, ali da nije slomljen. "I dalje izvlačimo golemu korist iz naših sigurnosnih, vojnih i obavještajnih veza s Amerikom", kaže.

Europa mora preuzeti veći teret

Poput mnogih, i on smatra da je Trump bio u pravu kada je natjerao Europu da preuzme veći dio tereta vlastite obrane. "Imate kontinent od 500 milijuna ljudi koji traži od kontinenta s 300 milijuna da se nosi s kontinentom od 140 milijuna. To je postavljeno naglavce. Vjerujem da bi Europa trebala preuzeti više odgovornosti", rekao je Sir Alex.

Upravo ta neravnoteža, u kojoj američki porezni obveznici desetljećima subvencioniraju europsku obranu, u korijenu je velikog dijela ogorčenosti Trumpove administracije prema Europi. No podjele nadilaze vojnu potrošnju i frustraciju zbog članica NATO-a, poput Španjolske, koje ne dosežu ni minimalnih 2% BDP-a za obranu.

Tri stupa strategije

Trumpov tim oštro se razilazi s Europom po pitanjima trgovine, migracija i slobode govora, dok su europske vlade uznemirene Trumpovim odnosom s Vladimirom Putinom i njegovom sklonošću da krivi Ukrajinu za rusku invaziju, koja uskoro ulazi u petu godinu.

Organizatori Münchenske sigurnosne konferencije uoči događaja objavili su izvješće u kojem Tobias Bunde, direktor istraživanja, tvrdi da je došlo do temeljnog prekida s američkom strategijom nakon Drugog svjetskog rata.

Ta se strategija, navodi, temeljila na tri stupa: vjeri u multilateralne institucije, ekonomskoj integraciji i uvjerenju da demokracija i ljudska prava nisu samo vrijednosti, nego i strateška prednost. "Pod Trumpovom administracijom", kaže Bunde, "sva tri stupa su oslabljena ili otvoreno dovedena u pitanje".

"Poziv na buđenje"

Velik dio razmišljanja Trumpove Bijele kuće vidi se i u Strategiji nacionalne sigurnosti. Centar za strateške i međunarodne studije (CSIS) iz Washingtona opisuje dokument kao "pravi, bolan, šokantan poziv na buđenje za Europu" i "trenutak golemog razilaženja između europskog pogleda na sebe i Trumpove vizije za Europu".

Strategija kao prioritet navodi i podršku skupinama neprijateljski nastrojenim prema europskim vladama koje bi trebale biti saveznice Washingtona. Promiče "njegovanje otpora trenutnoj europskoj putanji unutar europskih nacija" i navodi da europske migracijske politike riskiraju "civilizacijsko brisanje". Istodobno, u dokumentu stoji da "Europa ostaje strateški i kulturno vitalna za Sjedinjene Države".

"Većina europske reakcije na ovu strategiju", kaže CSIS, "vjerojatno će biti isti užasnuti šok koji je dočekao govor potpredsjednika JD Vancea u Münchenu" u veljači 2025. Sophie Eisentraut s Münchenske sigurnosne konferencije dodaje: "Svjedočimo usponu političkih aktera koji ne obećavaju reformu, nego su vrlo eksplicitni u želji da sruše postojeće institucije. Mi ih nazivamo rušiteljima."

Narva test i članak 5.

Ključno pitanje u svemu ovome jest: vrijedi li članak 5. još uvijek? Riječ je o odredbi NATO povelje koja kaže da je napad na jednu članicu napad na sve. Od 1949. do prije godinu dana podrazumijevalo se da bi, u slučaju ruskog napada na članicu poput Litve, puna snaga saveza, predvođena američkom vojnom moći, priskočila u pomoć.

Iako dužnosnici NATO-a inzistiraju da je članak 5. i dalje na snazi, Trumpova nepredvidivost i prezir njegove administracije prema Europi neizbježno ga dovode u pitanje. To je ono što se može nazvati "Narva testom". Narva je grad u Estoniji s većinskim ruskim stanovništvom, na samoj granici s Rusijom.

Nepredvidivost SAD-a

Da Rusija, hipotetski, pokuša zauzeti grad pod izlikom "pomoći sunarodnjacima", bi li ova američka administracija priskočila u pomoć Estoniji? Isto se pitanje može primijeniti na mogući ruski potez prema koridoru Suwalki, koji razdvaja Bjelorusiju od ruske enklave Kalinjingrad, ili na norveški arhipelag Svalbard.

S obzirom na Trumpove nedavne teritorijalne ambicije da preuzme Grenland od Danske, članice NATO-a, nitko ne može sa sigurnošću predvidjeti kako bi reagirao.

A to, u vrijeme dok Rusija vodi rat protiv Ukrajine, može dovesti do opasnih pogrešnih procjena. Ovotjedna Münchenska sigurnosna konferencija trebala bi ponuditi neke odgovore o smjeru transatlantskog saveza. No ti odgovori možda neće biti oni koje Europa želi čuti.