ROMELU LUKAKU imao je samo 16 i pol godina kada je 2009. s Anderlechtom kao nezaustavljivi tenk protutnjao Maksimirom u pobjedi 2-0 u Europskoj ligi. Još mlađi bio je Martin Ødegaard, tek što je proslavio 16. rođendan, kada je 2015. kao norveški reprezentativac na istom stadionu doživio težak poraz (1-5) od Luke Modrića, Marija Mandžukića i ostatka momčadi pod vodstvom Nike Kovača.

Maksimirski stadion s vremenom je postao pozornica za tinejdžere pred kojima je velika karijera, a čini se da je mlada zvijezda belgijskog Genka Konstantinos Karetsas sljedeći u tom nizu.

"U meni je uvijek postojao osjećaj da sam Grk"

Koliko je Karetsas dobar? Toliko da od 18-godišnje zvijezde Genka očekuju da će dosegnuti, a možda i nadmašiti razinu Kevina De Bruynea, najslavnijeg izdanka poznate klupske akademije. Kroz nju su prošli i Thibaut Courtois, Leandro Trossard te brojni drugi belgijski reprezentativci.

Zanimljivo, iako je rođen i odrastao tek kilometar od Genkova stadiona, Karetsas nije reprezentativac Belgije. Odabrao je domovinu svojih roditelja i do danas za Grčku upisao devet nastupa uz tri pogotka.

"Iako sam s ponosom igrao za mlađe selekcije Belgije, u meni je uvijek postojao osjećaj da sam Grk. Srce me vuklo na tu stranu i na kraju je ono i presudilo", objasnio je mladić u razgovoru za The Athletic.

"Kad imam loptu, samo idem naprijed"

Važnu ulogu u tome imao je i njegov otac, koji se pobrinuo da sin još kao osnovnoškolac pogleda sve utakmice grčke reprezentacije s Eura 2004., kada su kao autsajderi osvojili Europu. Ubrzo je na vrata obiteljske kuće stiglo i izaslanstvo iz Atene te šarmom riješilo stvar u svoju korist.

"Vodila se prava bitka jer ga je belgijski savez pokušavao zadržati na sve načine. Nisu ga vidjeli samo kao budućeg reprezentativca, već kao igrača koji bi mogao obilježiti svjetski nogomet", otkrio je za BBC grčki novinar Stephen Kountourou.

Da su Grci dobili svojeg Rakitića, Šimunića ili Kovača, postalo je jasno čim je mladić zaigrao za seniorsku reprezentaciju. Na legendarnom Hampden Parku, u dobi od 17 godina i 124 dana, zabio je sjajan gol u pobjedi protiv Škotske. Kasnije je tresao mreže i Bjelorusima te ponovno Škotima u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Javnost je dodatno osvojio samouvjerenim nastupom pred kamerama nakon utakmice. Na pitanje kako se osjećao dok je napadao Andyja Robertsona, odgovorio je: "Kad imam loptu, samo idem naprijed, driblam i uopće ne gledam kako se zove igrač koji stoji ispred mene."

Asistencije su mu jednako drage kao i golovi

Impresivna statistika u reprezentaciji pokazuje njegov golgeterski potencijal, no on se u klubu još nije u potpunosti aktivirao. Od početka sezone Karetsas je u 35 nastupa za Genk postigao tri gola, od čega dva u europskim utakmicama, dok na prvijenac u prvenstvu još čeka.

"Za napadača nema boljeg osjećaja od postizanja gola, ali meni su asistencije jednako drage. Ako imate suigrača u napadu koji je u krizi, a momčad ovisi o njemu, tada asistencija postaje neprocjenjiva", kaže Karetsas, koji prati igrače poput Bukaya Sake i Savinha zbog broja stvorenih prilika koje završavaju udarcem na gol.

Nogometna filozofija

U Genkovu sustavu 3-4-3 Karetsas najčešće napada s desnog krila kako bi mogao koristiti svoju ubojitu ljevicu. Iako je sitnije građe (170 centimetara) i na papiru bi trebao biti igrač koji izbjegava duele, njegov stil je drugačiji. Želi loptu u svojim nogama i želi ostaviti osobni pečat na svakoj akciji.

"Ne smiješ igrati kao robot. Kad si u situaciji jedan na jedan, kreni u dribling, pokušaj proći suparnika. Pucaj, dodaj, ubaci... Odigraj dupli pas. To je ono što nogomet čini predivnom igrom", poručuje mladić za kojeg se predviđa da će već pri sljedećem posjetu Zagrebu nositi dres nekog od europskih velikana.