TVORNICA košulja Orljava iz Požege koja je u mukama preminula početkom dvadesetih godina ovog stoljeća bila je jedan od simbola bogate i šarolike tekstilne industrije Hrvatske i Jugoslavije. Propala je poput Varteksa, Nade Dimić, Kamenskog, DTR-a ili Tekstilne industrije u Dugoj Resi - s manje ili više buke, javnih prosvjeda protiv tajkunske privatizacije i korumpirane države.

"Trebalo je proći kroz zatvorsku portu da se uđe u tvornicu"

Orljava je bila poznata po muškim košuljama, ali i drugačijoj povijesti od svih drugih tekstilnih tvornica. Veći dio svog postojanja radila je u sklopu ženskog zatvora u Požegi, skrivena od pogleda, ali ipak prepoznata i uspješna u svojoj branši i na širokom tržištu.

Galerija

"Pogon se nalazio iza zidova KPD Požega. Trebalo je proći kroz zatvorsku portu da bi se ušlo u tvornicu. Zbog toga danas ne postoje stare fotografije ili precizni opisi Orljave, uvjeti rada promijenjeni su tek nakon preseljenja," kaže za Index jedan Požežanin koji je profesionalno posjećivao zatvoreničku manufakturu.

Danas Gradski muzej Požege ne raspolaže niti s jednom fotografijom tvornice Orljava iz tog razdoblja. U monografiji Slavonske Požege, kako se grad tada nazivao, objavljenoj sedamdesetih godina, o tvornici se kratko kaže: "Orljava, pogon za proizvodnju lake konfekcije u Kazneno-popravnom domu, proizvodi uglavnom muške košulje vrlo dobre kvalitete i ostale proizvode lake konfekcije, prema potražnji na tržištu (pidžame, rublje i drugo)."

Nastala u zatvoru, ugasila se u slobodi

Ipak, košulja i odjeća iz Orljave nisu zaboravljeni. Povijest tvornice ukratko se može opisati jednostavnom ironijom - nastala je i živjela u zatvoru, ugasila se u slobodnoj Hrvatskoj.

Tekstilna tvornica Orljava osnovana je 1946. godine i poslovala je punih 75 godina. Bila je važan dio slavonske i napose požeške privrede, ali nije bila klasična kažnjenička manufaktura poput onih u kojima se uzgaja povrće ili turpija željezo. Orljava je krojila modernu odjeću, najpoznatija je po košuljama, koje su potpisivali renomirane europske modne kuće i proizvođači. Najpoznatiji je bio njemački Olymp. Na domaćem tržištu konkurirali su pod vlastitim imenom u konkurenciji većih i dobro reklamiranih tvrtki poput Mure, Varteksa, Beka ili Nade Dimić.

Kaznionica u središtu Požege, smještena u kamenu zgradu izgrađenu u stilu kraja 19. stoljeća, postoji već stotinjak godina. Najprije je bila maloljetnički zatvor, da bi za trajanja tzv. NDH postala ženska kaznionica.

Kaznionica u NDH djelovala do dolaska partizana

Povjesničarka Ana Jura u znanstvenom članku "Ženska kaznionica u Požegi za vrijeme NDH" u Časopisu za suvremenu povijest 2013. godine piše: "Ženska kaznionica iz Zagreba prebačena je u Požegu nekoliko mjeseci nakon uspostave NDH. Ipak, potrebno je naglasiti da je ondje postojao kontinuitet kazneno-popravnih institucija još od 1919., kada je ondje započeo s radom Zavod za popravljanje maloljetnika pod imenom Kraljevsko zemaljsko uzgajalište. Nakon dvije godine u Zavod počinju pristizati i djevojčice, a nakon 1925. to je postao isključivo Zavod za žensku djecu."

"Kaznionica u Požegi djelovala je sve do 12. rujna 1944., odnosno do ulaska Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije u Požegu. Odlukom Ministarstva unutrašnjih poslova Narodne Republike Hrvatske od 6. ožujka 1946. u prostorijama kaznionice osnovan je Ženski zavod za prisilni rad te je skupina od 372 kažnjenice preseljena iz Zavoda za prisilni rad Stara Gradiška u Slavonsku Požegu," navodi Ana Jura.

Dostupna dokumentacija o radu u kaznionici u razdoblju do 1990. ne sadrži podatke o efikasnosti ili zaradi. Poznato je tek kako se rad plaćao - dio novca išao je na račun zatvorenica, dio su mogle potrošiti za osobne potrebe. Najviše zaposlenih bilo je u sedamdesetim i osamdesetim godinama - 600 do 800 - i nije bila riječ o zaposlenicima na odsluženju kazne, nego o radnoj snazi iz Požege i okolice.

Orljava je bila jedna od najznačajnijih tvornica u Slavoniji

U devedesetim godinama broj radnika pao je 500 do 600. Orljava nastavlja raditi kao pogon u sustavu kaznionice, uglavnom za strane tvrtke, da bi se 2002. godine preoblikovala u poduzeće Orljava d.o.o koje se bavi proizvodnjom rublja, košulja, radne odjeće i srodnih tekstilnih proizvoda.

Odluku o osnivanju trgovačkog društva donijela je Vlada RH na sjednici 8. kolovoza 2002. godine koju je potpisao premijer Ivica Račan.

"Trgovačko društvo »Orljava« d.o.o. preuzet će od Kaznionice u Požegi poslove i zaposlenike," stoji u odluci objavljenoj u Narodnim novinama gdje se navodi i popis od nekretnina i financijska aktiva poduzeća od oko dvanaest milijuna kuna.

Orljava je tako postala još jedna državna tvrtka. Poslovne godine koje su uslijedile dovele su je do bankrota.

Tvornici nije pomogla ni odluka Vlade iz 2016. godine da je izmjeste na novu lokaciju, izvan kaznionice, jer nisu mogli odgovarajuće investitore u industrijski pogon koji se nalazi unutar zatvorskih zidina. Orljava se uselila u prostor jedne velike kompanije koja je u zamjenu dobila olakšice za najam državnog prostora na drugoj lokaciji.

Za kratko vrijeme, spašeno je oko 300 radnih mjesta. Ali, tržište se pokazalo nemilosrdnim - u to vrijeme Orljava je prodavala oko 50.000 komada košulja godišnje, dok su prije prodavali 200.000 komada.

Još jedno svjedočanstvo o propasti privrednih simbola

"Preseljenjem u nove pogone planiramo proizvodnju proširiti i na nove segmente jer tekstilna industrija u zemlji sve teže preživljava. Još smo prije nekoliko godina zato pokrenuli i usluge tapeciranja namještaja. Sada se gotovo osamdeset posto naše proizvodnje odnosi na izvoz, a najviše za našeg višegodišnjeg kupca, njemačku tvrtku Olymp. Godišnje proizvedemo oko 400.000 košulja," izjavio je 2016. tadašnji predsjednik uprave Orljave Luka Balenović u razgovoru za medije.

Godine 2020. njemački partner Olymp započeo je otkazivati narudžbe što je Orljavu odvelo u stečaj. Već u srpnju 2021. proglašen je stečaj zbog minusa od trideset milijuna kuna dok je većina od 170 radnika dobila otkaze.

Iako je poduzeće bilo državno, zaposleni u Orljavi - uglavnom radnice u šivaonici - teško su došle do zaostalih plaća i pripadajućih otpremnina. Organizirani su prosvjedi na Markovu trgu u Zagrebu i propast Orljave postala je još jedno svjedočanstvo o propasti privrednih simbola države.

Mediji su izvijestili da su zaostaci - u iznosu zakonskog minimuma - isplaćeni tijekom 2022. godine. Prosvjedi su nastavljeni, ali bez rezultata. Nakon pogona, zatvorene su i trgovine u Požegi, Osijeku i Zagrebu. Na istoj lokaciji, proizvođač radne odjeće Hemco iz Đakova zaposlio je dio radnica i nastavio proizvodnju vlastitog asortimana.

Košulja, bluza, rublja ili dijelova uniformi iz kultne slavonske tvornice više nema na tržištu. Posljednja rasprodaja oglašena je krajem 2020. godine.