OPĆEPOZNATI stereotip o psima kao izrazito društvenim i privrženim životinjama te mačkama kao suzdržanima i neovisnima godinama je predmet rasprava. Nova studija sada potvrđuje da u toj predodžbi ipak ima istine.

Najnoviji znanstveni nalazi upućuju na to da su mačke znatno samostalnije od pasa te da im vlasnici u emocionalnom smislu nisu nužni. Za razliku od pasa, koji u stresnim situacijama traže utjehu i sigurnost kod svojih vlasnika, istraživanje je pokazalo da mačke ne traže takvu utjehu ništa češće od vlasnika nego od potpunog stranca.

Samostalne lovkinje i "krznena djeca"

Stručnjaci ističu da su mačke, za razliku od pasa koji o ljudima uvelike ovise i time često postaju poput "naše djece s krznom", u velikoj mjeri samodostatne. Tu je razliku pojasnio dr. Péter Pongrácz sa Eötvös Loránd University, koji je vodio istraživanje.

"Mačke se mogu dobro slagati s ljudima, ali ne ovise o pomoći ili osjećaju sigurnosti koji im možemo pružiti. Dok psi u određenoj mjeri funkcioniraju poput djece i oslanjaju se na nas, kod mačaka to nije slučaj", objasnio je.

"Razlog je vjerojatno u tome što su mačke i dalje sposobni grabežljivci koji mogu same uloviti hranu, pa im tehnički nismo nužni za preživljavanje. Osim toga, mačke koje vlasnici napuste često podivljaju i nastave živjeti samostalno", dodao je.

Test u neobičnoj situaciji

Zaključci proizlaze iz studije provedene na 15 terapijskih mačaka koje su sudjelovale u šest različitih scenarija. Istraživači su se odlučili upravo za terapijske mačke, koje redovito posjećuju škole i domove za starije osobe, jer se pokazalo da su obične kućne mačke previše nervozne kada se testiraju u nepoznatom laboratorijskom okruženju.

U eksperimentu, nazvanom "test neobične situacije", koji se već dugo primjenjuje u istraživanjima ponašanja pasa, procjenjivala se privrženost životinje vlasniku, razina tjeskobe u njegovoj odsutnosti te reakcije na prisutnost prijateljski nastrojenog stranca.

Mačke su boravile u prostoriji ponekad samo s vlasnikom, ponekad samo sa strancem, a ponekad s obje osobe istodobno. Svaki je scenarij trajao manje od dvije minute. Istraživači su promatrali ostaje li mačka u blizini vlasnika, kako reagira na njegov dolazak ili odlazak te pokazuje li znakove tjeskobe, poput skrivanja ispod stolice.

Vlasnici nisu "sigurna luka"

Rezultati su pokazali da nije bilo značajne razlike u ponašanju mačaka prema vlasniku u odnosu na nepoznatu osobu. Mačke nisu češće tražile blizinu vlasnika, ostajale uz njega niti ga srdačnije dočekivale pri ulasku u prostoriju nego što su to činile sa strancem. Istraživači ističu da takvi rezultati upućuju na to da "ne postoje jasni znakovi privrženosti mačke vlasniku".

"Psi se snažno oslanjaju na ljudsku podršku kada se suoče s problemom, dok mačke to ne čine", rekao je dr. Pongrácz. "Psi su često pod stresom kada ostanu sami, a taj se stres ne može u potpunosti ublažiti čak ni prisutnošću vlasnika. Kod mačaka takav obrazac nije uočen."

Prema njegovim riječima, ljudi za mačke nisu "sigurna luka" kojoj se vraćaju kada osjete strah, niti "sigurna baza" iz koje s većim samopouzdanjem istražuju nepoznato okruženje, što je tipično za pse. Mačke su u istraživanju podjednako rado uključivale i strance i vlasnike u igru.

"To nas možda ne čini posebnima u njihovim očima, ali mačke su s ljudima tisućama godina suživjele ponajprije zato što su naše kuće i farme obilovale njihovim glavnim plijenom, glodavcima", objasnio je.

"Mačke i ljudi mogu imati prijateljski odnos, a za pripitomljene mačke korisno je biti društven s ljudima kako bi se o njima brinuli. No one jednostavno nisu ovisne o ljudima na način na koji su to psi", zaključio je dr. Pongrácz.