U SUBOTU ujutro desetci djevojčica okupile su se u školi Shajareh Tayyebeh (Dobro drvo) u gradu Minabu na jugu Irana, kada su Izrael i Sjedinjene Američke Države započeli prve napade na tu zemlju. Dok su učenice započinjale s nastavom, projektili su pogodili školu, uništili zgradu i uzrokovali urušavanje krova na djecu i učitelje.

Iranske vlasti objavile su da je poginulo 165 osoba, većinom djevojčica u dobi od 7 do 12 godina, a najmanje 95 ih je ranjeno. Dok su se slike pokolja širile društvenim mrežama, američki i izraelski dužnosnici pokušali su se distancirati od napada, tvrdeći da nisu znali da je škola pogođena.

Galerija

Glasnogovornici američkog Ministarstva obrane i izraelske vojske izjavili su za časopis Time i agenciju Associated Press da nisu imali saznanja o napadu na školu. Pojedine internetske stranice i profili na društvenim mrežama povezani s Izraelom tvrdili su da je lokacija bila "dio baze Korpusa čuvara islamske revolucije".

Međutim, analiza Al Jazeerinog odjela za digitalne istrage, koja je obuhvatila satelitske snimke prikupljane više od desetljeća, kao i nedavne videozapise i službene iranske izvore, otkriva posve drugačiju sliku. Nalazi pokazuju da je škola bila jasno odvojena od susjednog vojnog objekta najmanje deset godina, što otvara ozbiljna pitanja o točnosti obavještajnih podataka na kojima se napad temeljio, pa čak i o tome je li škola ciljana namjerno.

U školi su bila djeca vojnika

Minab se nalazi u pokrajini Hormozgan, koja ima iznimnu vojnu važnost jer nadzire Hormuški tjesnac i vode Zaljeva, što je čini ključnim središtem za pomorske snage iranskog Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC).

Mornarica IRGC-a koristi strategiju "asimetričnog ratovanja" koja se oslanja na brze čamce, dronove i obalne raketne sustave. U tom kontekstu ističe se vojni kompleks Sayyid al-Shuhada u Minabu, u kojem se nalazi zapovjedništvo raketne brigade Asif, jedne od najvažnijih udarnih jedinica mornarice IRGC-a.

Sama škola Shajareh Tayyebeh dio je mreže škola administrativno povezanih s mornaricom IRGC-a, namijenjenih prvenstveno djeci pripadnika te vojne formacije. Međutim, ta administrativna veza ne mijenja pravni status škole kao civilnog objekta prema međunarodnom humanitarnom pravu, a djeca koja je pohađaju ostaju zaštićene osobe.

Što znamo o napadu?

U subotu ujutro, prvog dana školske godine u Iranu, započeli su američko-izraelski napadi. Unatoč tome, život u Minabu tekao je gotovo normalno, djeca su išla u škole, a promet se odvijao uobičajeno.

Satelitske snimke od tog dana, koje posjeduje Al Jazeera, pokazuju da je školska zgrada bila netaknuta do 10:23 po lokalnom vremenu. Prema iranskim izvorima, škola je izravno pogođena navođenim projektilom do 10:45.

Al Jazeerina analiza dviju videosnimki objavljenih neposredno nakon napada potvrđuje da je vojna baza doista bila jedan od ciljeva. Međutim, druga, šira snimka jasno prikazuje dva odvojena stupa gustog crnog dima koji se istodobno dižu: jedan iz unutrašnjosti vojne baze, a drugi s lokacije djevojačke škole.

Vidljiva udaljenost između dva stupa dima odgovara udaljenosti između ta dva objekta na satelitskim snimkama. To opovrgava tvrdnje da je štetu na školi uzrokovao geler od napada na susjednu bazu i snažno upućuje na to da je škola pretrpjela izravan, zaseban udar.

Škola je prije deset godina odvojena od vojne baze

Kako bi se opovrgnule tvrdnje da je pogođena zgrada bila aktivna vojarna, istraživački tim pratio je arhivske satelitske snimke od 2013. do 2026. godine. Pregled otkriva da je taj dio kompleksa tijekom posljednjih deset godina namjerno odvojen i prenamijenjen u civilnu svrhu.

Snimke iz 2013. pokazuju da je područje škole bilo integrirani dio vojnog kompleksa, okruženo neprekinutim zidom i stražarskim kulama. No, to se drastično promijenilo 2016. godine. Satelitske snimke iz rujna te godine bilježe izgradnju novih unutarnjih zidova koji su u potpunosti odvojili područje škole od ostatka vojarne.

Istodobno su uklonjene dvije stražarske kule, a otvorena su tri nova vanjska ulaza izravno s javne ulice za učenike i osoblje. Snimke iz 2018. potvrđuju intenzivnu civilnu aktivnost: vide se automobili parkirani ispred novih ulaza, dječje igralište u dvorištu i zidovi obojeni šarenim muralima. Ti detalji potvrđuju da je zgrada funkcionirala kao osnovna škola punim kapacitetom.

Pošteđena klinika kao ključni dokaz

Samo godinu dana prije napada, u siječnju 2025., u drugom kutu istog vojnog kompleksa svečano je otvorena Specijalistička klinika Mučenika Absalana. Kao i škola godinama ranije, klinika je prostorno odvojena od vojne baze vlastitim ulazom s javne ulice i parkiralištem za civilne pacijente.

Tako je nekada jedinstveni vojni kompleks postao tri neovisna i jasno prepoznatljiva sektora: djevojačka škola, specijalistička klinika i vojni kompleks Sayyid al-Shuhada.

Analiza udara od 28. veljače otkrila je neobičan obrazac: projektili su pogodili vojnu bazu i školu, ali su u potpunosti zaobišli kliniku smještenu između njih. To isključuje slučajnost i snažno sugerira da je napadač raspolagao preciznim koordinatama koje su razlikovale objekte unutar kompleksa.

Tu leži temeljna proturječnost: ako su obavještajni podaci bili dovoljno ažurni da poštede kliniku otvorenu tek godinu dana, kako nisu uspjeli identificirati osnovnu školu koja je kao civilna ustanova djelovala više od deset godina?

Obmanjujuće tvrdnje i povijesni kontekst

Neposredno nakon napada, pro-izraelski profili na društvenim mrežama počeli su širiti tvrdnje da je školu uništio iranski projektil protuzračne obrane koji je promašio cilj. Međutim, provjerom je utvrđeno da glavna fotografija korištena u toj kampanji prikazuje incident u Zanjanu, gradu udaljenom 1300 km od Minaba.

To je očito i po planinama prekrivenim snijegom. Minab je obalni grad na krajnjem jugoistoku koji gleda na Omanski zaljev i Hormuški tjesnac, ima tropsku klimu i nema snijega, dok je Zandžan planinski grad na sjeverozapadu koji je zimi prekriven snijegom.

Incident u Minabu uklapa se u dokumentirani obrazac napada američke i izraelske vojske na civilne objekte, piše Al Jazeera.

U travnju 1970. Izrael je bombardirao školu u Egiptu, ubivši 46 djece, tvrdeći da je riječ o vojnom objektu. U veljači 1991. američko zrakoplovstvo pogodilo je civilno sklonište u Bagdadu, ubivši 408 civila. U travnju 1996. izraelska vojska granatirala je kompleks UN-a u Libanonu, ubivši 106 civila. U listopadu 2015. američki zrakoplov bombardirao je bolnicu Liječnika bez granica u Afganistanu, usmrtivši 42 osobe. U Pojasu Gaze je od listopada 2023. do početka 2025. uništeno ili oštećeno više od 95% svih škola.

Dva moguća scenarija

Shiva Amilairad, predstavnica iranskih sindikata učitelja, izjavila je za Time da je odluka o evakuaciji škole donesena čim su napadi počeli, ali je vrijeme između upozorenja i udara projektila bilo prekratko da bi roditelji stigli po svoju djecu.

Potvrdila je da su mrtvačnice bile pune, zbog čega su se tijela djevojčica morala čuvati u kamionima hladnjačama.

Sposobnost napadača da poštede novu kliniku, a istovremeno pogode školu punu djece, ostavlja samo dva moguća scenarija.

Prvi je da su se američke i izraelske snage oslanjale na zastarjele obavještajne podatke, što bi predstavljalo krajnji nemar i bezobzirno zanemarivanje civilnih života. Drugi je da je napad izveden namjerno, s predumišljajem, kako bi se nanio maksimalan društveni šok i potkopala podrška iranskom vojnom vrhu.