ADMINISTRACIJA američkog predsjednika Donalda Trumpa sve otvorenije signalizira da želi što prije završiti rat s Iranom koji je pokrenula prije manje od dva tjedna. No takav potez nosi ozbiljne rizike za Sjedinjene Države i njihove saveznike, upozorava Wall Street Journal u analizi o mogućim posljedicama sukoba.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Galerija

Trump se suočava s rastom cijena nafte i pritiskom dijela vlastite političke baze, pa sada pokazuje znakove da želi smiriti sukob. No čak i ako Iran pristane na prekid borbi, brzo povlačenje moglo bi ostaviti dugoročne posljedice za globalnu sigurnost i energetsku stabilnost.

Ako Trump proglasi pobjedu, prekine bombardiranje i počne povlačiti golemi zračni i pomorski kontingent koji je rasporedio na Bliskom istoku, to bi kratkoročno moglo smiriti globalna tržišta i uvjeriti američke birače zabrinute zbog mogućnosti novog beskrajnog rata.

No istodobno bi na vlasti u Teheranu ostao teokratski režim koji je i dalje bijesan i prkosan, te još uvijek raspolaže nuklearnim materijalom i dijelom svog arsenala projektila i dronova. Time bi Iran praktički zadržao snažan utjecaj nad svjetskim energetskim tržištima, a sigurnost američkih partnera i saveznika bila bi ozbiljno ugrožena. Takav scenarij mogao bi čak povećati rizik od još razornijeg regionalnog rata.

Iran poručuje da će se boriti dok ne dobije što želi

Iranski dužnosnici tvrde da će se boriti sve dok se ne postigne dogovor pod njihovim uvjetima. Među tim uvjetima je i zahtjev da Sjedinjene Države plate ratnu odštetu Teheranu.

"Moramo agresora udariti po ustima kako bi naučio lekciju i više nikada ne pomislio pokrenuti agresiju protiv našeg dragog Irana", objavio je prekjučer predsjednik iranskog parlamenta Mohammad-Bagher Ghalibaf na društvenim mrežama.

Takve poruke dolaze u trenutku kada Iran procjenjuje da Washington pokazuje znakove nestrpljenja.

Nafta kao geopolitičko oružje

Iran i dalje raspolaže velikim brojem projektila kratkog dometa i dronova, ali i pomorskim minama. Sve to može koristiti za blokadu izvoza nafte i plina ako Hormuški tjesnac postane preopasan za tankere.

Prije početka rata tim je tjesnacem svakodnevno prolazilo oko 20 posto svjetske opskrbe naftom. Samo u srijedu tri su broda pogođena u tom području.

"Ako režim opstane – čak i u oslabljenom obliku – što ga sprječava da svojim projektilima i dronovima prijeti tankerima u Hormuškom tjesnacu i energetskoj infrastrukturi američkih saveznika u Perzijskom zaljevu kad god to poželi?" rekao je Andrew Tabler, bivši dužnosnik Bijele kuće iz Trumpove prve administracije i danas suradnik Washington Institute for Near East Policyja.

"Njegova sposobnost utjecaja na cijene energije bila bi golema", dodao je.

Analitičari upozoravaju i na dodatni problem: Iran dopušta svojim partnerima, uključujući Kinu, da iz Perzijskog zaljeva izvoze naftu, dok drugim državama to onemogućuje.

Time je Teheran pokazao da može blokirati Hormuški tjesnac i time stekao snažnu geopolitičku polugu. To bi u budućnosti moglo natjerati zaljevske države da ublaže odnose s Iranom.

Vojni analitičari procjenjuju da bi ponovno otvaranje tjesnaca moglo zahtijevati kopnenu operaciju zauzimanja iranske obale. To bi značilo veliku eskalaciju sukoba i potencijalno mnogo veće američke gubitke.

Slabljenje američkog odvraćanja

Rat pomno prate i Kina te američki saveznici u Aziji. Sjedinjene Države i Izrael u napadima su koristili precizno oružje te uspostavili zračnu nadmoć nad Iranom, uništivši velik dio iranske mornarice i zračnih snaga.

Ipak, dvanaest dana nakon početka rata Iran i dalje lansira projektile i dronove diljem Bliskog istoka, iako sporijim tempom.

Posebno je zapažena iranska sposobnost da preciznim napadima pogodi neke od najosjetljivijih američkih vojnih ciljeva u regiji, uključujući radare sustava protuzračne obrane.

Ako bi Sjedinjene Države sada napustile svoje partnere u Perzijskom zaljevu nakon što su ih izložile egzistencijalnoj prijetnji, posljedice bi se osjetile i u Aziji, posebno u Južnoj Koreji, Japanu i Tajvanu.

"Ovaj rat ozbiljno šteti međunarodnom položaju SAD-a, što Kini daje mnogo veći prostor da izgradi vlastiti utjecaj na Bliskom istoku i u zemljama globalnog juga", rekao je Steve Tsang, direktor SOAS China Institute u Londonu.

"Istodobno svi promatraju da Iran ima, u najboljem slučaju, osrednje vojne kapacitete – a Amerikanci ga ipak ne mogu slomiti", dodao je.

"Sad više nema jednostavnog izlaza"

Analitičari upozoravaju da je nakon početka rata teško pronaći jednostavan izlaz. "Nema jednostavnog izlaza kada jednom započnete ovako nešto", rekao je Marc Sievers, bivši američki veleposlanik u Omanu, danas politički komentator u Abu Dhabiju.

"Režim je izgubio velik dio vojne moći, ali očito ne svu. Ako ostane na vlasti, učinit će sve da se ponovno naoruža i nastavi raditi ono što je i prije radio, a što je i dovelo do ovog sukoba", rekao je.

Iran i dalje posjeduje zalihe uranija obogaćenog na 60 posto, što je razina vrlo bliska onoj potrebnoj za proizvodnju nuklearnog oružja. Taj materijal zakopan je duboko pod zemljom nakon američkih zračnih napada prošlog lipnja.

"Loša vijest je da bi Iran mogao ostati u poziciji da proizvede nuklearno oružje, a istodobno bi imao još veći motiv da to učini", rekao je Eric Brewer iz organizacije Nuclear Threat Initiative, koji je ranije radio na nuklearnim pitanjima u Bijeloj kući i američkoj obavještajnoj zajednici.

Uklanjanje uranija zahtijevalo bi kopnenu operaciju

"To je veliki rizik", dodao je. Uklanjanje tih zaliha uranija zahtijevalo bi rizičnu kopnenu operaciju ako režim u Teheranu ostane prkosan. "SAD i Izrael sada svjedoče granicama onoga što zračna i pomorska sila same mogu postići", rekao je Brian Katulis iz think tanka Middle East Institute.

"Strateški ciljevi poput ponovnog otvaranja Hormuškog tjesnaca i osiguravanja iranskih nuklearnih zaliha vjerojatno će zahtijevati i kopnene snage ako se ne pronađe diplomatsko rješenje", rekao je, pa dodao: "U suprotnom bismo mogli gledati vrlo kaotičnu situaciju."

Zaljevske monarhije pod pritiskom

Posebno zabrinjava scenarij u kojem bi SAD i Izrael zaustavili napade, dok bi Iran nastavio s povremenim udarima na države Perzijskog zaljeva kako bi ih prisilio na političke ustupke.

Teheran bi mogao pokušati natjerati te zemlje da protjeraju američke vojne baze i prekinu ovisnost o američkoj zaštiti. "Opasnosti su brojne. Ranjen i bijesan Iran nije najbolji scenarij za zaljevske države", rekla je Dania Thafer, direktorica think tanka Gulf International Forum.

"Politički gledano, SAD i Izrael zapravo nisu postigli ništa"

"Vojno gledano, SAD je na pobjedničkoj strani. Ali politički gledano, SAD i Izrael zapravo nisu postigli ništa kada je riječ o Iranu", rekla je.

Čelnici država Perzijskog zaljeva javno ne izražavaju ljutnju prema Trumpovoj administraciji, koja ih je uvukla u rat. Razlog je i njihova ovisnost o američkim sustavima protuzračne obrane, koji ih štite od očekivanih novih iranskih napada.

Ipak, iza zatvorenih vrata sve više njih počinje se pitati je li savez sa Sjedinjenim Državama postao veći rizik nego korist, osobito ako iranski režim preživi rat i ponovno se naoruža.

"Svaki od dva ishoda je gori od drugog"

"Zarobljeni smo između dva ishoda, a svaki je gori od drugoga", rekao je Mahdi Ghuloom iz think tanka ORF Middle East u Bahreinu. "Jedan je da režim ostane na vlasti, a drugi da u Iranu nastane vakuum moći. Politika Trumpove administracije na Bliskom istoku nije bila do kraja promišljena, odluka o ovom ratu donesena je na brzinu, a njegove posljedice su pogrešno procijenjene", rekao je.

"Odnos između zemalja Perzijskog zaljeva i SAD-a ostat će čvrst, ali u diplomatskim razgovorima sigurno će biti puno frustracija."