ODRASTANJE tijekom 80-ih i 90-ih bilo je znatno drugačije od djetinjstva kakvo djeca poznaju danas. Ekrani su tada bili rijetkost, dok danas većina djece mlađe od 13 godina ima vlastiti uređaj. Roditelji su djecu često slali van uz jednostavnu uputu da se vrate kući prije mraka ili na večeru.

Ta sloboda poticala je snalažljivost, samostalnost i sposobnost rješavanja problema. Dakle, djeci koja su odrastala 80-ih i 90-ih bilo je dopušteno raditi sljedeće stvari koje su ih zapravo učinile otpornijima i zanimljivijima.

Cjelodnevna igra bez nadzora

Djeca su često dobivala uputu da se igraju vani dok se ne upali ulična rasvjeta, odnosno do zalaska sunca. Imala su mnogo nestrukturiranog vremena za igru s prijateljima dok su roditelji radili ili obavljali kućanske poslove. Istraživanja pokazuju da takva spontana igra potiče kreativnost, otpornost i povezivanje s vršnjacima, piše YourTango

Suočavanje s dosadom

Bez pametnih telefona, streaming servisa i društvenih mreža, dosada je bila česta pojava. Upravo je to djecu poticalo da izmišljaju igre i koriste maštu. Dosada je tako postajala poticaj za kreativnost i razvoj vještina rješavanja problema.

Samostalni odlasci u školu pješice ili biciklom

Djeca su često sama odlazila pješice ili biciklom do škole, prijatelja, trgovine ili parka. Takvi mali izleti bili su prvi koraci prema neovisnosti. Budući da nisu uvijek mogla nazvati roditelje, morala su sama rješavati probleme na koje bi naišla.

Rješavanje sukoba licem u lice

Kada bi došlo do svađe, djeca su je morala riješiti sama, bez posredovanja odraslih. Sukobi su se događali u stvarnom vremenu i zahtijevali su razgovor i kompromis. Takva iskustva pomagala su im razviti socijalne vještine i sigurnost u komunikaciji.

Preuzimanje manjih fizičkih rizika

Penjanje na drveće, vožnja bicikla preko improviziranih rampi ili izazovi na igralištu bili su dio svakodnevice. Umjereno preuzimanje rizika pomoglo je djeci razviti samopouzdanje i otpornost. Kroz takva iskustva učila su procjenjivati vlastite sposobnosti i granice.

Učenje iz neuspjeha bez pomoći odraslih

Kada bi pogriješila, djeca nisu uvijek imala odraslu osobu koja bi riješila problem. Morala su sama pronaći rješenje i nositi se s posljedicama. Takva iskustva pomagala su im razviti otpornost i samostalnost.