RAT S IRANOM je vrlo nepopularan među Amerikancima, a rast cijena nafte značit će dugoročno više cijene u gotovo svim područjima. To bi moglo dovesti do izbornog poraza Donalda Trumpa, piše The Guardian u svojoj analizi.

SAD u studenome ove godine na međuizborima bira čitav Zastupnički dom Kongresa te trećinu senatora, a održava se i niz izbora na nižim razinama vlasti. Rezultati tih izbora uvelike će definirati odnos moći u vrhu američke politike.

Donald Trump još uvijek je, piše u analizi, euforičan zbog hvatanja Nicolása Madura. Lako hvatanje venezuelanskog predsjednika nije mu samo osiguralo kontrolu nad naftnim i ključnim mineralnim resursima te zemlje, već mu je i omogućilo da pritisne kubansku vladu uskraćivanjem energenata, otvarajući primamljivu mogućnost rušenja komunističkog režima koji Washingtonu zadaje glavobolje još od 1959. godine.

Trump je uvjeren da će njegov zajednički pothvat s Izraelom u Iranu proći jednako glatko, a salva iranskih projektila i dronova usmjerena na Izrael i arapske susjede nije poljuljala njegovo uvjerenje u pobjedu, kako god je on definirao

Trumpovo uvjerenje u pobjedu

Što god rat učinio energetskim tržištima, američko gospodarstvo to može podnijeti, smatra Trump. "Kratkoročni skok cijena nafte, koje će brzo pasti nakon što uništenje iranske nuklearne prijetnje bude dovršeno, vrlo je mala cijena za sigurnost i mir SAD-a i svijeta", objavio je na društvenim mrežama. "SAMO BI BUDALE MISLILE DRUGAČIJE!"

Trumpov osjećaj nepobjedivosti proizlazi i iz činjenice da njegova nestalna politika dosad nije nanijela toliko štete koliko se strahovalo. Unatoč zidu carina, raspuštanju savezne radne snage, deportaciji radnika imigranata i neumoljivim napadima na Federalne rezerve, vodeći ekonomisti su se do prije samo nekoliko tjedana pitali hoće li gospodarstvo uspjeti ostvariti najteži podvig: meko prizemljenje nakon razdoblja visoke inflacije.

Sjedinjene Države su, k tome, možda i najbolje izolirane od svih velikih razvijenih gospodarstava u slučaju naglog skoka cijena energenata. Uvoz sirove nafte značajno je pao usporedno s rastom domaće proizvodnje od početka 2000-ih, a prirodni plin preuzeo je veću ulogu u opskrbi energijom.

Dok su europska tržišta zadrhtala nakon iranske blokade Hormuškog tjesnaca, s druge strane Atlantika Trumpov omiljeni pokazatelj stanja gospodarstva, indeks S&P 500, i dalje se kreće blizu svoje povijesne najviše razine.

Nepopularan rat i ekonomska cijena

No, koliko god se Trump osjećao moćnim, prijeti mu poraz. Ne vojni poraz od onoga što je ostalo od iranskih oružanih snaga, već poraz od jedine sile koja je ikada mogla zaustaviti američke vojne avanture: otpora američke javnosti.

Rat protiv Irana od samog je početka izrazito nepopularan, što je neuobičajeno za naciju koja obično podržava slanje svojih sinova i kćeri u borbu. Ekonomske posljedice rata zasigurno neće pridonijeti njegovoj popularnosti, jer energetska samodostatnost ne može u potpunosti izolirati Sjedinjene Države. Cijena nafte određuje se na globalnim tržištima, bez obzira na to dolazi li iz Teksasa ili s Bliskog istoka.

Cijena običnog benzina već je skočila na najvišu razinu od Trumpovog dolaska na vlast, a vlada sada predviđa da će se vratiti na razine iz 2025. tek u jesen 2027. Prijevozničke tvrtke, poljoprivrednici, trgovci i zrakoplovne tvrtke prenijet će više troškove na potrošače kroz više cijene prijevoza, hrane i usluga.

Sve će se to nedvojbeno odraziti na podatke o inflaciji i otežati smanjenje kamatnih stopa, a skupi benzin vjerojatno će pogoditi i prodaju omiljenih američkih terenaca.

Vojni izazovi i neizvjesna budućnost

Trump razumije te rizike, zbog čega njegova administracija pokušava ublažiti udar na cijene nafte. Predstavljen je plan za osiguranje tankera i njihovu pratnju kroz Hormuški tjesnac, ukinute su sankcije na dio ruskog izvoza nafte i razmatra se povećanje venezuelanske proizvodnje.

No, za zaustavljanje najvećeg skoka cijena nafte u više od tri desetljeća bit će potrebno više od toga. Ili će se rat završiti, ili će SAD morati toliko oslabiti iranske kapacitete da zemlja više ne bude mogla prijetiti prolasku tankera.

Sudeći prema javnim izjavama, Trump istovremeno vjeruje da može postići "bezuvjetnu predaju" Teherana i da je rat "gotovo u potpunosti završen". No, njegovi savjetnici u Washingtonu dosad su trebali naučiti da se država može sravniti sa zemljom zračnim udarima, a da se dugoročno rat ipak ne dobije.

Ni iranska Revolucionarna garda ni paravojni Basij neće jednostavno položiti oružje. Koliko god infrastrukture bilo uništeno, na terenu ostaju tisuće naoružanih boraca sposobnih uzvratiti udarac.

Trump bi mogao odustati od zahtjeva za "bezuvjetnom predajom", pronaći alternativne razloge za proglašenje pobjede i vratiti flotu kući, no to bi teško prošlo kao uspjeh. Alternativno, mogao bi poslati kopnene snage, opciju koju nije isključio, ili nastaviti s bombardiranjem i gađanjem civilnih ciljeva.

Nijedan od ovih pristupa nije brz, što znači da će ekonomska bol ovog rata najvjerojatnije potrajati. A Trump bi mogao naučiti da, koliko god bilo lako uhvatiti Madura, obezglavljivanje suparničkih režima nije nužno pobjednička strategija svugdje u svijetu.