BIVŠI ministar obrane Ante Kotromanović gostovao je u RTL-u Danas. Komentirao je prvih 17 dana rata na Bliskom istoku i Trumpovu potragu za izlaznom strategijom te se osvrnuo na pitanje treba li Hrvatska strahovati od srbijanskog naoružavanja.

Trump od NATO-a traži da preuzme veću ulogu u zaštiti Hormuškog tjesnaca i prijeti NATO-u riječima "bit će to loše za budućnost NATO-a". Što to po vama konkretno znači? 

Predsjednik Trump prijeti svima, osim, zanimljivo, Rusiji i Sjevernoj Koreji. Ja mislim da se neće ništa dogoditi što se tiče samog NATO-a, NATO će se održati, opstat će. Ja mislim da SAD neće izaći iz NATO-a, to bi bio jedan ogroman potez koji bi razdrmao transatlantske veze.

Vidjeli smo sada ljubaznu odbijenicu europskih čelnika i lidera na Trumpovu inicijativu. Normalno da se nikome ne da ratovati za nešto što nema ni jasan cilj, jasnu viziju, niti ima jasnu izlaznu strategiju. Ogromni su tu gubici i s jedne i s druge strane već sada; u tehnici, u infrastrukturi, u ljudskim životima. 

Trumpa redom odbijaju europske zemlje. Može li ga to dodatno naljutiti?

Pa mogu, ali već smo do sada upoznali njegov karakter. On je osoba koja vrlo lako plane, koja ne voli mišljenje drugačije od onoga kojeg on stvori u svojoj glavi. Prema tome, on će se brzo i ohladiti.

Ključno je ovo, po meni, i vrlo važno što se veliki dio čelnika Europske unije nekako osamostalio i ohrabrio pa su počeli jasno govoriti o tome kako oni vide samu krizu na Bliskom istoku. Trebalo im je dugo. 

Je li Vaš dojam da je Trump započeo rat kojeg ne zna završiti?

Po meni je on ušao u taj rat bez jasne vizije, bez jasne izlazne strategije, što učiniti i što napraviti. Ono čega je mene strah je to da oni mogu nastaviti kampanju, udarati po infrastrukturi, uništiti energetsku infrastrukturu, recimo na ovom otoku koji je ključan za izvoz nafte u Iranu.

On može sve uništiti i porušiti i na taj način spriječiti dotok sredstava prema Iranu. Ali on nije uništio taj republikanski duh i gardu, oni su ključni, oni drže taj režim.

Mislite li da su SAD i Izrael podcijenili Iran?

Ja mislim da vojnici jedini, u ovom slučaju, rade dobar posao, planski, planirano. Ostalo sve drugo podsjeća na jednu diletantsku politiku. Ono čega je mene sada strah: mi smo ipak s bivšim iranskim vođom znali na čemu smo, moj je dojam da ćemo sada stvoriti Frankensteina, koji je spreman sve učiniti kako bi zaštitio svoje interese.

Dakle, ulazimo u jedno nepoznato područje?

Pa da. Vidjet ćemo kakva će biti sada kampanja i koliko će dugo trajati i što će se dešavati. 

Koliko bi sve moglo potrajati? Trump je rekao da će sve završiti u tjedan dana, a sada ulazimo u treći. 

Oni su precijenili svoje sposobnosti, ali su napravili štetu, nema šanse da Iran može pobijediti. Oni su uništili infrastrukturu, nekakve objekte, lansirne lampe, sad će, ako se postroži kampanja, tuči i kritične energetske elemente.

Ali nisu uništili onu ključnu stvar. Teško je slomiti duh jednog naroda, ako se on hoće boriti. To je nemoguće, kopnena invazija je u potpunosti nemoguća, nema smisla. I on treba sada izlaznu strategiju. 

Koja bi to izlazna strategija zadovoljila sve? Ima li je uopće?

To treba pitati premijera Netanyahua. On možda više zna o tome, promišljeniji je i radi konkretnije. Jasan mi je interes Izraela, zašto su oni krenuli u ovu kampanju, ali mi nije jasan interes SAD-a u pokretanju ozbiljnog sukoba koji može prerasti u nešto puno veće.

Vidjeli smo sukob na relaciji Anušić - Milanović. Iz MORH-a su neslužbeno poručili da je predsjednik "izdajnik" zbog otkrivanja broja vojnika, dok on tvrdi da su to javno dostupni podaci. Što se ovdje dogodilo?

Nisam sklon upotrebi teških riječi, ali mogu reći ono što znam. Od 2004. godine, kada smo napravili prvi Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga, takvi se podaci objavljuju kao javni.

Kroz godišnja izvješća, zadnjih dvadesetak godina, to je javni podatak. Drugo, institucije poput OESS-a svake godine ažuriraju podatke o brojčanom stanju i troškovima. To su transparentni podaci, čak je i Srbija članica OESS-a i to nije nikakva tajna. 

Dakle, to nisu klasificirani podaci?

Vidimo da nisu, ali Ministarstvo obrane uvijek može promijeniti pravilnike i te podatke klasificirati ako želi.

Prašinu je podigla kineska raketa na srpskom MIG-u 29. Treba li Hrvatska zbog toga strahovati?

Mislim da ne. Hrvatska je članica NATO-a i EU, a svaka ovakva srpska akvizicija udaljava Srbiju od Europske unije. Mi na to možemo bez problema odgovoriti. U postupku smo nabave HIMARS-a, raketa dometa 300 km kojima možemo tretirati i Beograd ako hoćete.

Također, za naše Rafale možemo nabaviti rakete Storm Shadow, koje su se pokazale vrlo učinkovitima u Ukrajini. I mi možemo na taj način odgovoriti. Ključno je pitanje zašto Srbija kupuje takvo ofenzivno oružje. Ono što ja mislim je da su to njihove unutrašnje prilike ili politike.

Vučić ima sada lokalne i parlamentarne izbore do kraja godine. Ako on gubi izbore, gubi i glavu. Ono što bih ja volio je zamoliti naše političare da se ne bavimo s Vučićem. Mi smo ipak dimenzija više, klasa više. Da ne komentiramo sve to skupa tamo. Službe trebaju pratiti što se događa u Beogradu, ali njega i njegove trabante treba pustiti da pričaju što hoće.

Vidimo da oni igraju na dvije strane, kupuju rakete od Kineza, s druge strane od Francuza kupuju avione. 

On kupuje sa svih strana. I iz Rusije su kupovali PZO sustave, i od Izraela su kupovali određene raketne sustave, i od Kine i od Francuske. Jednostavno, to je takva politika sjedenja na više stolica.

Mislim da Hrvatska tu mora biti jasna, da mora imati čvrstu politiku u Bruxellesu i vrlo otvoreno govoriti kakav je to susjed, na zatvorenim sjednicama, tamo gdje se čuje. Ali javno udaranje preko medija je besmisleno. Smatram da smo mi ozbiljnija zemlja, da imamo ozbiljnije političare i tako se trebamo ponašati.