BRITANSKI savjetnik za nacionalnu sigurnost Jonathan Powell prisustvovao je završnoj rundi pregovora između SAD-a i Irana te procijenio da je ponuda Teherana o nuklearnom programu bila dovoljno značajna da spriječi rat. Prema izvorima, Powell je smatrao da je u Ženevi postignut napredak, a iranski prijedlog ocijenio je "iznenađujućim". Samo dva dana nakon završetka pregovora i dogovora o novoj rundi tehničkih razgovora u Beču, Donald Trump i Izrael pokrenuli su napad na Iran, piše The Guardian.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Powellova uloga u pregovorima

Powellovu prisutnost i detaljan uvid u napredak pregovora potvrdila su tri izvora. Jedan od njih naveo je da se Powell nalazio u zgradi veleposlaničke rezidencije Omana u Colognyju kao savjetnik. Njegov angažman odražavao je široko rasprostranjenu zabrinutost zbog stručnosti američkog pregovaračkog tima, koji su činili zet Donalda Trumpa Jared Kushner i posebni izaslanik Steve Witkoff.

Kushner i Witkoff pozvali su u Ženevu i Rafaela Grossija, glavnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), kako bi im pružio tehničku ekspertizu. Kushner je kasnije tvrdio da su on i Witkoff imali "prilično duboko razumijevanje ključnih pitanja".

Međutim, nuklearni stručnjaci kasnije su ocijenili da su Witkoffove izjave o iranskom nuklearnom programu bile pune temeljnih pogrešaka.

Powell, koji ima dugogodišnje iskustvo kao posrednik, prema jednom izvoru doveo je sa sobom i stručnjaka iz Ureda britanske vlade. "Jonathan je smatrao da je dogovor moguć, ali da Iran još nije bio sasvim spreman, pogotovo po pitanju UN-ovih inspekcija nuklearnih postrojenja", izjavio je jedan zapadni diplomat.

Bivši dužnosnik, kojeg su sudionici izvijestili o pregovorima, rekao je: "Witkoff i Kushner nisu poveli američki tehnički tim. Koristili su Grossija kao stručnjaka, ali to nije njegova uloga. Zato je Jonathan Powell doveo svoj tim."

Napredak koji je iznenadio Britance

"Britanski tim bio je iznenađen onim što su Iranci ponudili", rekao je bivši dužnosnik. "Nije se radilo o konačnom dogovoru, ali je predstavljao napredak i vjerojatno nije bio zadnja iranska ponuda. Britanci su očekivali da će se iduća runda pregovora nadovezati na ono što je postignuto u Ženevi."

Ta sljedeća runda trebala se održati u Beču u ponedjeljak, 2. ožujka, ali do nje nikada nije došlo. SAD i Izrael pokrenuli su sveobuhvatni napad dva dana ranije.

Razlog britanskog oklijevanja

Powellova prisutnost u Ženevi, kao i na ranijim sastancima u istom švicarskom gradu, djelomično objašnjava nesklonost britanske vlade da podrži američki napad na Iran. To je oklijevanje dovelo odnose između Ujedinjenog Kraljevstva i SAD-a pod dosad neviđen pritisak.

Ujedinjeno Kraljevstvo nije smatralo da postoje uvjerljivi dokazi o neposrednoj prijetnji iranskog raketnog napada na Europu niti o tome da Iran nabavlja nuklearno oružje. Ovo je prvi put da je objavljeno koliko je Britanija bila blisko uključena u pregovore, što joj je dalo čvrste temelje za procjenu jesu li diplomatske opcije iscrpljene i je li američki napad bio nužan.

London je napad smatrao nezakonitim i preuranjenim, budući da je Powell vjerovao kako je ostao otvoren put prema dogovornom rješenju dugogodišnjeg spora o tome kako Iran može uvjeriti SAD da ne razvija nuklearno oružje. Downing Street odbio je komentirati Powellovu prisutnost na pregovorima i njegov stav o njima.

Trumpove kritike i diplomatske posljedice

Trump je u više navrata oštro kritizirao britanskog premijera Starmera jer nije pružio veću podršku američkom napadu, uključujući i početno odbijanje da dopusti Americi korištenje britanskih baza. Njihovo korištenje odobreno je tek kasnije, i to u obrambene svrhe, nakon što je Iran počeo napadati britanske saveznike u Zaljevu.

Trump je upozorio da bi situacija "mogla biti vrlo loša za NATO" ako europske članice ne odgovore na njegov poziv da pomognu u otvaranju Hormuškog tjesnaca, što je zahtjev koji je odbačen.

Posrednik u neizravnim pregovorima u Ženevi bio je omanski ministar vanjskih poslova Badr bin Hamad Al Busaidi. Diplomati iz Zaljeva nisu precizirali kako je Powellu omogućen pristup pregovorima, no pretpostavlja se da je to rezultat odnosa koji je godinama gradio s Kushnerom, još iz vremena dok je bio šef kabineta Tonyja Blaira.

Detalji nikad sklopljenog sporazuma

Britanski dužnosnici kasnije su objasnili da su bili impresionirani iranskom spremnošću da sporazum bude trajan, bez rokova ili klauzula o isteku koje bi okončale ograničenja nametnuta njegovom programu, za razliku od nuklearnog sporazuma iz 2015. godine.

Iran je također pristao razrijediti svoje zalihe od 400 kg visoko obogaćenog uranija pod nadzorom IAEA-e unutar zemlje te se obvezao da u budućnosti neće stvarati takve zalihe. Omanski posrednik vjerovao je da je ponuda o nultim zalihama visoko obogaćenog uranija bila prekretnica koja je značila da je dogovor nadohvat ruke.

Na završnom sastanku Iran je pristao na obustavu domaćeg obogaćivanja uranija u trajanju od tri do pet godina. SAD je, nakon konzultacija s Trumpom, poslijepodne zatražio obustavu od 10 godina. U praksi, Iran nije imao kapacitete za domaće obogaćivanje zbog bombardiranja svojih postrojenja 2015. godine.

Teheran je dao i ponudu koju su posrednici opisali kao "ekonomsku bonancu", nudeći SAD-u priliku za sudjelovanje u budućem civilnom nuklearnom programu. Zauzvrat, Iranu bi bilo ukinuto gotovo 80 posto ekonomskih sankcija, uključujući odmrzavanje imovine u Kataru, što je bio zahtjev iz pregovora 2025. godine.

Različita tumačenja kraja pregovora

Izvješća se razilaze oko toga je li Kushner napustio pregovore ostavljajući dojam da će Trump pozdraviti dogovoreno ili su američki pregovarači znali da je potrebno nešto drastično kako bi se Trumpa uvjerilo da rat nije najbolja opcija.

Jedan diplomat upoznat s pregovorima izjavio je: "Witkoffa i Kushnera smatrali smo izraelskim agentima koji su predsjednika uvukli u rat iz kojeg se on želi izvući."