AMERIČKI ministar obrane Pete Hegseth obećao je tijekom televizijske konferencije za novinare o ratu u Iranu, održane 13. ožujka u Pentagonu, sljedeće o odgovoru Amerike iranskom režimu: "Nastavit ćemo s pritiskom i napredovanjem. Za naše neprijatelje nema milosti ni poštede."

Same te riječi mogle bi predstavljati kršenje i američkog i međunarodnog prava, piše MS Now.

Temeljna zabrana ratnog prava

Hegsethova izjava o nepružanju milosti dotiče se jedne od temeljnih zabrana ratnog prava. Riječ je o obvezujućim pravilima koja su države usuglasile kako bi ublažile strahote i krvoproliće sukoba, uspostavljajući pragmatičnu ravnotežu između humanitarnih i vojnih potreba.

Zabrana uskraćivanja milosti jasan je primjer kako ratno pravo promiče obje te vrijednosti.

Uskraćivanje milosti zabranjeno je još od Američkog građanskog rata. U Lieberovom kodeksu iz 1863. godine, odnosno Uputama za upravljanje vojskama Sjedinjenih Država na terenu, navodi se: "Protivno je običajima modernog ratovanja odlučiti, iz mržnje i osvete, ne dati milost. Nijedna vojna postrojba nema pravo izjaviti da neće dati, a time ni očekivati, milost."

To je pravilo kasnije ugrađeno u međunarodne ugovore kojih su Sjedinjene Države stranka, uključujući propise Haške konvencije iz 1907., te je postalo dio običajnog prava koje obvezuje sve države. Važno je napomenuti da se ovo pravilo primjenjuje u zračnom, kopnenom i pomorskom ratovanju.

Proglašavanje nedavanja milosti je ratni zločin

Kao što je navedeno u Lieberovom kodeksu i Priručniku o ratnom pravu američkog Ministarstva obrane, zabrana uskraćivanja milosti obuhvaća dvoje: prvo, zabranu vođenja borbenih djelovanja uz pretpostavku da se legitimne ponude predaje neprijatelja neće prihvatiti, odnosno da ne smije biti preživjelih, i drugo, zabranu samog čina proglašavanja da se milost neće dati.

Drugim riječima, ratno pravo zabranjuje vojnim zapovjednicima i sam govorni čin kojim najavljuju "nepružanje milosti". Logika iza ovog pravila je jasna. U humanitarnom smislu, ono zabranjuje ubojstvo onih koji više nisu sudionici u sukobu. U vojnom smislu, praktično je jer neprijatelj koji vjeruje da mu predaja neće biti prihvaćena nema što izgubiti i borit će se do smrti.

Zabrana uskraćivanja milosti nije samo međunarodna obveza za države; njezino kršenje smatra se ratnim zločinom koji povlači pojedinačnu odgovornost vojnih zapovjednika. Primjerice, na suđenju Vrhovnom zapovjedništvu u Nürnbergu 1948. godine, američki vojni sud sudio je visokim njemačkim časnicima za niz ratnih zločina, uključujući i "odbijanje davanja milosti".

Uskraćivanje milosti ratni je zločin i prema američkom zakonu. Zakon o ratnim zločinima izričito kriminalizira kršenje pravila prema kojem je "posebno zabranjeno izjaviti da se milost neće dati". Dakle, američko kazneno pravo, baš kao i međunarodno ratno pravo, nameće pojedinačnu odgovornost za sam čin izgovaranja takve izjave, neovisno o tome je li ona ikada provedena u djelo.

Riječi s pravnim posljedicama

Izjava vojnog zapovjednika o nepružanju milosti nije samo nezakonita zapovijed, već i ona koju bi sud vjerojatno ocijenio kao očito i nedvojbeno nezakonitu. To znači da vojni podređeni koji bi izvršili takvu direktivu ne bi imali valjanu obranu pozivanjem na izvršavanje zapovijedi nadređenih.

Hegseth, nekadašnja televizijska ličnost, možda je svoju ratobornu retoriku zamislio kao efektan televizijski nastup. Međutim, njegov opis posla sada je drugačiji. Unatoč civilnoj odjeći, ministar obrane je vojni zapovjednik u lancu zapovijedanja. Shvaćao on to ili ne, same njegove riječi imaju pravnu težinu.

Potreba za poštivanjem zakona

Kada su vodeći pravnici u administraciji Georgea W. Busha pokušavali pronaći rupe u ratnom pravu, zlouporabe koje su uslijedile nanijele su reputacijsku štetu od koje se Sjedinjene Države još nisu u potpunosti oporavile. Politički i vojni lideri mogu i trebaju spriječiti da se povijest ponovi, navodi MS Now.

Konkretno, Hegseth bi trebao javno povući svoje komentare o "nepružanju milosti" i jasno poručiti da se pripadnici američkih oružanih snaga moraju pridržavati ratnog prava, što uključuje i prihvaćanje predaje neprijatelja, te da će se nepoštivanje toga strogo kažnjavati, piše MS Now.

Čak i ako sadašnja administracija omalovažava ratno pravo, zakonodavci i predsjednički kandidati za izbore 2028. moraju naglasiti da je poštivanje zakona obvezno i obećati buduću odgovornost za kršenja. Sjedinjene Države su same pristale na pravila ratnog prava poput ovoga jer je to bilo u humanitarnom i vojnom interesu zemlje. I dalje je u ključnom nacionalnom interesu SAD-a da se pridržava ratnog prava i potiče druge države da ga poštuju.