AMERIČKI novinar Max Tani odlučio je učiniti nešto što je u Washingtonu postalo statusni simbol - doći do privatnog broja mobitela američkog predsjednika Donalda Trumpa. Kako sam piše, na tu ideju došao je nakon što je pročitao niz "ekskluzivnih" telefonskih intervjua s Trumpom, uključujući i one novinara za koje nikad prije nije čuo.

"Početkom prošlog tjedna, nakon što sam pročitao što se činilo kao pedeseti 'ekskluzivni' telefonski intervju s Trumpom, ovaj put novinara za kojeg nikad nisam čuo, odlučio nabaviti predsjednikov broj i nazvati ga", piše Tani za portal Semaphor.

Dodaje da nije želio do broja doći najlakšim putem, preko kolega koji ga već imaju, nego je htio provjeriti koliko je zapravo teško doći do tog, kako ga mnogi u medijima nazivaju, "svetog grala pristupa".

"Brzo sam otkrio da - kao i mnoge stvari u doba prijevara - činjenica da se nešto prodaje ne znači da je to teško nabaviti. Zapravo, to je najgore čuvana tajna u Washingtonu", navodi Tani.

Kako je došao do broja?

Tani opisuje da mu je trebalo svega nekoliko minuta da dođe do broja američkog predsjednika. Već u drugom telefonskom razgovoru tijekom rada na tekstu, jedan novinar koji prati unutranju politiku, ponudio mu ga je bez da ga je on uopće tražio.

U sljedećem razgovoru drugi novinar dao mu je isti broj, uz jedini uvjet da ga ne dijeli dalje.

Ovaj primjer, prema Taniju, pokazuje koliko je Trumpov privatni broj zapravo široko rasprostranjen među novinarima i koliko je lako dostupan unatoč percepciji da je riječ o ekskluzivnom pristupu.

Zašto je Trumpov broj postao toliko važan?

Tani objašnjava da je Trumpov broj mobitela postao svojevrsna valuta u Washingtonu, gradu opsjednutom blizinom moći. Predsjednikov telefon, piše, gotovo ne prestaje zvoniti.

Pozivi dolaze kasno navečer kada ne može spavati, tijekom večeri dok gleda televiziju, pa čak i rano ujutro čim počne objavljivati na društvenoj mreži Truth Social. Ponekad je tada, dodaje Tani, "pomalo nervozan".

U posljednja dva tjedna, otkako su SAD i Izrael započeli vojne operacije u Iranu, Trump je dao više od 30 intervjua putem mobitela. Tani opisuje da se ponaša poput radijskog voditelja koji se javlja bez provjere pozivatelja i vodi kratke razgovore s novinarima iz različitih medija.

Jednog dana početkom mjeseca, primjerice, novinari ABC Newsa Jonathan Karl i Rachel Scott dobili su odvojene intervjue u kojima im je Trump govorio kako operacija u Iranu ide dobro.

Trump pozive ne shvaća ozbiljno

Prema riječima jednog dužnosnika Bijele kuće, kojeg Tani citira anonimno, Trump te razgovore često ne shvaća ozbiljno. "Kada se javi, često je zaokupljen, uključi zvučnik pred većom grupom ljudi, razgovara opušteno i zabavlja se time da ih malo zadirkuje", rekao je taj dužnosnik.

Dodaje da novinari koji misle da rade ozbiljan posao time što ga zovu zapravo "čine medvjeđu uslugu sami sebi". I sami novinari počinju to shvaćati. Kako je nedavno primijetio The Atlantic, malo koji od tih intervjua ima trajniji utjecaj na razumijevanje rata.

Zašto novinari ipak zovu?

Unatoč tome, Tani opisuje da je privlačnost takvog pristupa i dalje jaka. Jedan washingtonski novinar usporedio je to s iskušenjem iz Gospodara prstenova.

"Osjećam se kao Frodo s prstenom. Znam da je opasno, ali me stalno zove", rekao je taj novinar. Tani objašnjava da je upravo ta kombinacija dostupnosti i simboličkog prestiža dovela do toga da sve više novinara pokušava dobiti Trumpa na telefon.

Kako funkcionira "telefoniranje predsjedniku"

Trumpova sklonost izravnim telefonskim razgovorima s novinarima nije nova. Tani podsjeća da su još prije ere mobitela gotovo svi novinari u New Yorku imali njegov broj i mogli ga nazvati u ured.

I tijekom prvog mandata Trump je često zvao medijske osobe, uključujući televizijske voditelje poput Seana Hannityja i Tuckera Carlsona, ali i pojedine novinare.

No njegov privatni mobitel dugo je bio dostupan samo malom broju ljudi. To se promijenilo između dva mandata, kada je počeo koristiti broj iz Floride i češće komunicirati s poslovnim ljudima, političarima i novinarima.

Kako navodi Tani, novinari su postupno počeli dolaziti do tog broja i dijeliti ga među sobom. Neki su ga dobili od članova Trumpove obitelji, drugi od poslovnih ljudi, a neki su ga jednostavno zatražili izravno od predsjednika.

Trump se javlja, ali razgovori su kratki

Tani opisuje da su razgovori s Trumpom gotovo uvijek vrlo kratki, često traju svega nekoliko minuta. Tijekom intervjua uživo znao je prekidati razgovor kako bi se javio na druge pozive, uključujući pozive novinara.

Razvila se i svojevrsna taktika kada ga nazvati. Neki smatraju da je najbolje zvati navečer dok gleda televiziju, drugi da ga treba nazvati usred noći kada ne može spavati, a treći rano ujutro - iako tada zna biti loše volje.

Postoje i druga "pravila": nakon partije golfa često je dobro raspoložen, a odmah nakon objave na Truth Socialu spremniji je iznijeti mišljenje.

Redakcije su čak počele organizirati korištenje broja kako bi se izbjeglo pretjerano zvanje. Tani navodi da neke medijske kuće imaju timove koji koordiniraju tko i kada zove Trumpa.

Tani ga nazvao, ali bez uspjeha

Nakon što je prikupio sve te informacije, Tani je odlučio nazvati Trumpa. Odabrao je subotnje poslijepodne, kada je predsjednikov raspored bio nešto lakši. Pripremio se na to da će se Trump javiti bez predstavljanja, jednostavnim "Halo?", kako su mu rekli oni koji su ga ranije zvali. Nazvao je - ali Trump se nije javio.

"Utješio sam se mišlju da nisam puno propustio", piše Tani, dodajući da ti kratki razgovori često ne donose posebno vrijedne informacije.

"On se zabavlja, a pitanja su lagana"

Tani navodi da sve više novinara počinje kritizirati ovu praksu. Neki je nazivaju "sramotnom", drugi "besmislenom" i "bez stvarne vrijednosti". Istodobno priznaju da su i sami u nekom trenutku zvali Trumpa i objavljivali takve razgovore.

"On se zabavlja i govori što god želi, uz lagana pitanja", rekao je jedan novinar koji je razgovarao s Trumpom. Eric Schultz, bivši dužnosnik u administraciji Baracka Obame, rekao je Taniju da je nezamislivo da bi toliki broj novinara imao privatni broj predsjednika u vrijeme Obame.

Trumpa je opisao kao "majstora davanja pristupa u zamjenu za povoljno izvještavanje", ali je dodao da takvi intervjui "nemaju stvarnu vrijednost" i da novinari često samo "ponavljaju njegove besmislice".

"Koji je krajnji cilj? Dobiti predsjednika na telefon, snimiti video i da ga svi dijele? Ili pozivati moćne na odgovornost? Je li važniji pristup ili istina?", rekao je Schultz.