RAT IZMEĐU Irana i Izraela, uz izravno uključivanje SAD-a, pokrenuo je lančanu reakciju na globalnim tržištima energije i ponovno otvorio pitanje energetske sigurnosti Europe. Analiza BBC-ja upozorava da se Europska unija ponovno suočava s problemima koji su obilježili razdoblje nakon ruske totalne invazije na Ukrajinu.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Prije četiri godine predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen optužila je Rusiju da manipulira energetskim tržištem EU-a, dok su cijene energije naglo rasle. "Radije spaljuju plin nego da ga isporuče", rekla je tada, upozorivši da tržište više ne funkcionira.

"To je rat protiv naše energije, našeg gospodarstva i naše budućnosti", poručila je, naglašavajući da Europa ubrzano smanjuje ovisnost o ruskim energentima i okreće se pouzdanijim partnerima poput SAD-a i Norveške.

Slična situacija kao u vrijeme ruskog napada na Ukrajinu

No, prema analizi BBC-ja, Europa se danas ponovno nalazi u sličnoj situaciji. "Nakon svega smo se zakleli da ćemo naučiti lekciju. Obećali smo promjene, a opet smo ovdje", rekao je jedan europski diplomat, govoreći anonimno.

Kriza na Bliskom istoku podiže cijene energije i prijeti dominirati sastankom europskih čelnika u Bruxellesu. Umjesto dugoročnih strategija, vlade se ponovno fokusiraju na kratkoročne mjere i smirivanje birača.

"Opet se vrtimo u krug. Drugi rat, isti problemi", upozorio je diplomat.

Energetska ovisnost samo je promijenila oblik

Nakon 2022. EU je brzo smanjio ovisnost o ruskoj nafti, plinu i ugljenu. Danas samo oko 2 posto uvoza nafte dolazi iz Rusije, uglavnom za Mađarsku i Slovačku, a plan je potpuno ukinuti uvoz ruskog plina već sljedeće godine.

Prije rata Rusija je, primjerice, pokrivala oko 55 posto njemačkog uvoza plina. Danas se Europa oslanja na druge dobavljače, prije svega Norvešku i SAD. Diversifikacija je postala ključna riječ u Bruxellesu, ali problem nije nestao. Ovisnost je i dalje prisutna, samo je raspodijeljena na više izvora.

SAD kao ključni dobavljač i politički faktor

Prema analizi BBC-ja, SAD je postao ključni stup europske energetske sigurnosti. Europa je 2022. brzo prešla s plina iz plinovoda na ukapljeni prirodni plin (LNG), a danas je najveći svjetski uvoznik LNG-a. Američki LNG čini oko 57 posto ukupnog uvoza u EU, dok Njemačka čak 96 posto tog energenta nabavlja iz SAD-a.

Ta ovisnost ima i političke posljedice. BBC navodi primjer njemačkog kancelara Friedricha Merza koji nije reagirao dok je američki predsjednik Donald Trump kritizirao Španjolsku zbog odbijanja vojne suradnje.

Trumpova administracija dodatno je iskoristila europsku potrebu za energijom i sigurnosnom potporom, tražeći povećanu kupnju skupljeg američkog LNG-a. Ursula von der Leyen u srpnju je dogovorila paket vrijedan oko 690 milijardi eura za američku naftu, LNG i nuklearne tehnologije, dok je EU zauzvrat pristao na ukidanje carina na američki uvoz.

Iako je taj dogovor predstavljen kao smanjenje ovisnosti o Rusiji, Europa se time našla u slabijoj pregovaračkoj poziciji prema SAD-u.

Nova ranjivost: Globalno tržište i Hormuški tjesnac

Problem, kako ističe BBC, nije samo politička ovisnost nego i struktura tržišta. Europa danas ovisi o LNG-u, što znači veću izloženost globalnim cijenama. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca, kroz koji prolazi oko 20 posto svjetske nafte, odmah je izazvalo rast cijena.

Početkom ožujka cijene nafte porasle su oko 8 posto, a plina u Europi oko 20 posto. "Izbor između ruskih energenata i nestabilnog globalnog tržišta vrlo je loš izbor za Europu", rekao je Dan Marks iz think-tanka Rusi.

Europa si može priuštiti energiju, ali po visokoj cijeni, što dugoročno smanjuje konkurentnost gospodarstva.

Skupi kompromisi i ograničene alternative

Norveška je danas najveći dobavljač plina EU-u i pokriva oko trećinu potreba Unije, ali već radi blizu maksimalnog kapaciteta. Daljnje povećanje proizvodnje zahtijevalo bi nova ulaganja i istraživanja, što dolazi u sukob s europskim klimatskim politikama.

Istodobno, ovisnost o SAD-u nosi dodatne rizike. Stručnjaci upozoravaju da bi Washington u krizi mogao preusmjeriti energiju na domaće tržište ili koristiti isporuke kao politički alat. Uz to, prirodne katastrofe poput uragana ili požara mogu ugroziti američku infrastrukturu za LNG.

"Riječ je o slojevima rizika. Nema jednostavnih rješenja", zaključuje Marks.

Kratkoročne mjere i političke podjele

Europski čelnici sada razmatraju hitne mjere poput ograničenja cijena i smanjenja poreza kako bi ublažili udar na građane i industriju. "Ključno je smanjiti utjecaj rata na cijene energije", rekla je von der Leyen uoči summita.

Istodobno raste strah da će visoke cijene energije i inflacija dodatno ojačati populističke stranke diljem Europe.

Rat je ponovno otvorio i duboke podjele oko klimatske politike. Sustav trgovanja emisijama (ETS), koji industriju prisiljava na plaćanje emisija CO2, postao je predmet oštrih prijepora.

Italija i dio srednje Europe traže njegovo ublažavanje ili privremenu suspenziju, dok zemlje poput Španjolske, Švedske i Danske upozoravaju da bi to kaznilo one koji su već ulagali u zelenu tranziciju.

Kineski model kao mogući put

Europske vlade sve više gledaju prema Kini, koja već godinama razvija strategiju smanjenja ovisnosti o nafti i plinu kroz elektrifikaciju. Više od 30 posto ukupne potrošnje energije u Kini dolazi iz električne energije, znatno više nego u EU-u.

Više od polovice novih automobila u Kini je električno, što dodatno smanjuje izloženost globalnim energetskim šokovima. No, za razliku od Kine, Europa je duboko podijeljena oko tempa i načina tranzicije.

Hoće li Europa napokon nešto promijeniti?

Dio političara već otvoreno propituje dosadašnji pristup. Belgijski premijer Bart De Wever pozvao je na normalizaciju odnosa s Rusijom kako bi Europa ponovno dobila pristup jeftinoj energiji. Slične ideje kruže i u dijelovima njemačke industrije, dok krajnje desna AfD traži ukidanje sankcija Rusiji.

Istodobno, EU ima ambiciozan cilj smanjenja emisija za 90 posto do 2040., ali stručnjaci dovode u pitanje njegovu izvedivost. "Europa želi smanjiti ovisnost o nafti i plinu, ali političari se boje troškova i reakcije birača", upozorava Georg Zachmann iz Bruegela.

Analiza BBC-ja zaključuje da Europa ponovno stoji pred istim pitanjem kao i u prethodnim krizama: hoće li iskoristiti trenutak za stvarne promjene ili će se, još jednom, vratiti starim obrascima.