U SUROVIM, gotovo nestvarnim uvjetima norveške visoravni Dovre, dvojica hrvatskih avanturista, Hrvoje Jurić i Josip Augustinović, doživjeli su trenutak zbog kojeg su mjesecima planirali ekspediciju - susret s mošusnim govedima. Put do tog cilja bio je dug, iscrpljujuć i ispunjen neizvjesnošću, ali završio je uspješno.

"Mi smo ih zapravo ugledali dva puta. Ovo zadnje, kad smo imali vrlo bliski susret s jednim muškim primjerkom, ali par dana prije smo ih ugledali na jednom dalekom grebenu dalekozorom. Krenuli smo naprijed, ali bili su predaleko i ispred nas je bio teren koji nismo mogli prijeći, kako bismo došli do njih", prisjeća se Hrvoje. Iako je uzbuđenje bilo veliko, morali su ga suzdržati. "Osjećaj je bio takav da smo morali pričekati s oduševljenjem i ushićenošću."

Galerija

"Kao u filmovima"

Pravi trenutak stigao je tek nekoliko dana kasnije, u gotovo filmskoj situaciji. "Kao u filmovima, ovo je bio zadnji pokušaj da ih vidimo", opisuje Hrvoje, dodajući kako su zahvaljujući vjetru, koji je otkrivao travu ispod snijega, uspjeli naslutiti gdje bi se životinja mogla nalaziti. Susret je bio iznenadan.

"Prošli smo jedan plato i kod manjeg grebena doslovno nabasali na njega. Bili smo mu udaljeni možda 20 metara", prisjeća se. U tom trenutku mošusno govedo spavalo je, gotovo neprimjetno u snježnom krajoliku. "Primijetio sam ga tako što se ‘kamena stijena’, za što sam prvo mislio da je, lagano zbog disanja pomicala."

Svjesni opasnosti, povukli su se na sigurnu udaljenost i strpljivo čekali. "Maknuli smo se na nekih stotinjak metara i nešto manje od dva sata čekali da se probudi. Kad se konačno ustao, sreći nije bilo kraja. Smireno smo kamerom zabilježili trenutak na kojeg smo čekali gotovo godinu dana."

Iako su ekstremni vremenski uvjeti bili očekivani, ekspediciju su dodatno zakomplicirale administrativne promjene.

"Po pitanju vremena, odnosno uvjeta naišli smo na očekivano. Niske temperature i vjetar bili su konstanta cijelog putovanja. Najniža temperatura bila je -37 Celzijusa (stvaran osjećaj), a neka dnevna prosječna bila je -18", objašnjava, no ističe da su nova pravila boravka u nacionalnim parkovima donijela neočekivane prepreke: "Morali smo potrošiti puno više vremena i novaca u samom početku, bez da smo zakoračili u park."

"Ne smijete im se približavati"

Fizički izazovi, unatoč svemu, nisu bili presudni. Dobra priprema i kondicija pokazale su se ključnima. "Gusta i ja smo se dobro pripremili na ekstreme, pogotovo po pitanju opreme i kondicije", govori, naglašavajući kako su čak i saonice bile lakše za vući zahvaljujući snijegu. No kako su dani prolazili, a zalihe se smanjivale, pojavila se nova vrsta pritiska.

"Kako je vrijeme prolazilo i kako smo trošili zalihe hrane i novca lagano se nervoza počela pojavljivati", kaže Hrvoje. Unatoč tome, njihov odnos ostao je stabilan. "Gusta i ja se niti jednom nismo posvađali. Provesti s nekim tri tjedna, u ovakvim uvjetima, s velikom neizvjesnošću hoćete li uspjeti u svom naumu nije jednostavno", naglašava.

Posebnu važnost pridavali su poštivanju prirode i sigurnosnim pravilima: "Ne smijete, ponajviše zbog svoje sigurnosti, ulaziti preblizu u njihov prostor. To je vrlo jednostavno - budete preblizu, nema vas više." Upravo je disciplina bila ključna u održavanju ravnoteže između želje za dobrim kadrom i odgovornosti prema divljini.

"Jako je bitno kad se vratiti u bazu jer, čim pad noć, temperatura se može drastično spustiti", dodaje, ističući kako je njegov kolega često bio "glas razuma" u ključnim trenucima.

Iako ozbiljnih kriza nije bilo, morali su se brzo prilagoditi nepredvidivim okolnostima. "Prilagodili smo se i podijelili uloge. Za održavanje dobrih odnosa komunikacija je vrlo bitna", kaže, naglašavajući važnost timskog rada.

Stiže dokumentarac i foto knjiga

Po povratku kući, započeo je novi, kreativni dio projekta - dokumentarac. Snimljeni materijal tek treba dobiti konačni oblik.

"Za dokumentarac je potrebno poprilično vremena dok se finalna verzija završi. Imamo još dosnimavanja intervjua, a okupio sam odličnu ekipu s kojom radim post produkciju", priča nam. Osim filma, planira se i dodatni projekt. "S obzirom da imam dovoljno profesionalnih fotografija velika je vjerojatnost da će na jesen biti spremna i foto knjiga."

Iza ove ekspedicije ostala je i važna životna lekcija. "Ova ekspedicija nas je naučila kako biti strpljiv i bez obzira dali vi sto posto ili tristo posto od sebe, uvijek postoji mogućnost da cilj neće biti postignut", kaže Hrvoje. Upravo su mali, svakodnevni ciljevi bili ono što ih je vodilo naprijed: "U nekim trenucima to je bilo puko preživljavanje na niskim temperaturama. Svaki dan je dan za sebe i svaki dan krećemo iznova."

Iako je projekt završen, avantura se tu ne zaustavlja. "Ovo zasigurno nije zadnji naš zajednički pothvat i već sad imamo ideje za neke nove projekte, ali idemo redom." Prije novih izazova, ipak slijedi zasluženi predah: "Prvo film i knjiga, a prije svega iskreno se nadam odmoru gdje ću barem na tjedan ili dva ugasiti mobitel i biti na miru, sa svojim psima."