RAT SAD-A i Izraela protiv Irana klimatska je katastrofa koja iscrpljuje globalni proračun ugljika brže od 84 zemlje zajedno, otkriva analiza. U prva dva tjedna sukoba, dok ratni zrakoplovi, dronovi i projektili ubijaju tisuće ljudi i uništavaju infrastrukturu, u atmosferu je ispušteno pet milijuna tona stakleničkih plinova, pretvarajući Bliski istok u golemu zonu ekološke žrtve, piše The Guardian.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Analiza, ekskluzivno ustupljena Guardianu, pruža novu dimenziju izvještavanja o katastrofalnoj ekološkoj šteti uzrokovanoj napadima na infrastrukturu za fosilna goriva, vojne baze, civilna područja i brodove na moru. "Svaki raketni udar novi je polog za topliji, nestabilniji planet, a nikoga ne čini sigurnijim", rekao je Patrick Bigger, direktor istraživanja na Institutu za klimu i zajednicu te koautor analize.

"Svaki požar u rafineriji i napad na tanker podsjetnik su da je geopolitika pogonjena fosilnim gorivima nespojiva s planetom na kojem se može živjeti. Ovaj rat ponovno pokazuje da je najbrži put do ubrzanja klimatske krize prepuštanje vanjske politike interesima fosilnih goriva", dodao je.

Izvori golemih emisija

Američko-izraelski savez tvrdi da je bombardirao tisuće ciljeva unutar Irana, dok je Izrael pogodio stotine drugih u Libanonu, a izvješća iz obje zemlje ukazuju na opsežna razaranja infrastrukture.

Uništene zgrade čine najveći dio procijenjenog ugljičnog otiska. Na temelju izvješća iranskog Crvenog polumjeseca o oštećenju oko 20.000 civilnih zgrada, analiza procjenjuje ukupne emisije iz ovog sektora na 2.4 milijuna tona ekvivalenta CO2 (tCO2e).

Gorivo je druga najveća stavka, pri čemu američki teški bombarderi polijeću čak iz zapadne Engleske kako bi izveli napade na Iran. Analiza procjenjuje da je u prvih 14 dana potrošeno između 150 i 270 milijuna litara goriva za zrakoplove, pomoćna plovila i vozila, što je proizvelo ukupnu emisiju od 529.000 tCO2e.

Jedna od najupečatljivijih slika rata bili su tamni oblaci i crna kiša nad Teheranom nakon što je Izrael bombardirao četiri velika skladišta goriva oko grada, zapalivši milijune litara goriva. Analiza procjenjuje da je u tom i sličnim napadima - uključujući iranske odmazde prema susjedima u Zaljevu - izgorjelo između 2.5 i 5.9 milijuna barela nafte, što je emitiralo oko 1.88 milijuna tCO2e.

U prvih 14 dana SAD je izgubio četiri zrakoplova, dok je Iran ostao bez 28 zrakoplova, 21 pomorskog plovila i oko 300 lansera projektila. Procjenjuje se da uništena vojna oprema nosi emisije ugljika povezane s proizvodnjom od 172.000 tCO2e.

Tu su i same bombe, projektili i dronovi, koje su sve strane obilato koristile. Na temelju tvrdnji da su SAD i Izrael u prvih 14 dana gađali više od 6000 ciljeva u Iranu, dok je Iran uzvratio s oko 1000 projektila i 2000 dronova, uz procijenjenih 1900 ispaljenih presretača, analiza je procijenila da je streljivo doprinijelo s oko 55.000 tCO2e emisija.

Godišnji ekvivalent Kuvajta

Ukupno su prva dva tjedna sukoba dovela do emisija od 5.055.016 tCO2e. Preračunato na godišnju razinu, to iznosi 131.430.416 tCO2e, što je otprilike jednako gospodarstvu srednje veličine koje se intenzivno oslanja na fosilna goriva, poput Kuvajta. Ta je brojka također jednaka zbroju emisija 84 zemlje s najnižim emisijama.

Upozorenja stručnjaka

Fred Otu-Larbi, vodeći autor studije sa Sveučilišta za energiju i prirodne resurse u Gani, izjavio je: "Očekujemo da će emisije brzo rasti s napretkom sukoba, ponajviše zbog alarmantne brzine kojom se ciljaju naftna postrojenja."

Dodao je: "Svi ćemo morati živjeti s klimatskim posljedicama. Koliki su stvarni troškovi, nitko zapravo ne zna, i zato su ovakve studije ključne. Potrošiti godišnje emisije Islanda u dva tjedna nešto je što si doista ne možemo priuštiti."

Klimatski znanstvenici su od lipnja prošle godine procijenili da čovječanstvo može emitirati stakleničke plinove ekvivalentne 130 milijardi tona CO2 kako bi imalo 50 posto šanse zaustaviti zagrijavanje na 1.5 Celzijevih stupnjeva. Uz sadašnju stopu od 40 milijardi tCO2e godišnje, taj će proračun biti iscrpljen do 2028. godine.

Bigger je rekao da će poremećaj u opskrbi fosilnim gorivima uzrokovan ratom vjerojatno dovesti do novih bušenja. "Povijesno gledano, svaki energetski šok potaknut iz SAD-a bio je praćen porastom novih bušenja, novih LNG terminala i nove infrastrukture za fosilna goriva. Ovaj rat nosi rizik da nas trajno zaključa u još jednu generaciju ovisnosti o ugljiku."

"Ovo nije rat za sigurnost. Ovo je rat za političku ekonomiju fosilnih goriva, a cijenu plaćaju iranski civili i radničke zajednice diljem svijeta", zaključio je.