KONTROVERZNI zakon o sekularizmu u Quebecu stigao je pred Vrhovni sud Kanade, a ishod slučaja utjecat će na mnogo više od samog vjerskog izražavanja, upozoravaju pravnici. Slučaj bi mogao staviti na kušnju nacionalno jedinstvo i ravnotežu moći između sudova i izabranih dužnosnika, piše BBC.

"Ovaj će slučaj vjerojatno biti najvažniji ustavni slučaj u jednoj generaciji", izjavila je Christine Van Geyn, izvršna direktorica Kanadske ustavne zaklade.

U središtu spora je Zakon 21, koji je vladajuća Koalicija Avenir Quebec (CAQ) donijela 2019. godine. Njime se državnim službenicima na položajima moći, poput sudaca, policajaca i učitelja, zabranjuje nošenje vjerskih simbola na poslu.

"Može li se vlada pozvati na klauzulu kako bi zabranila pobačaj?"

Kako bi se zakon zaštitio od pravnih osporavanja, zakonodavci su upotrijebili jedinstveni kanadski pravni mehanizam: kontroverznu "klauzulu unatoč". Ona vladama omogućuje da suspendiraju određena ustavna prava, uključujući slobodu vjeroispovijesti i prava na jednakost.

Kanadsko udruženje za građanske slobode (CCLA) nazvalo je argumente Quebeca na sudu "zastrašujućima". "Može li se vlada pozvati na klauzulu kako bi zabranila pobačaj? Kako bi kriminalizirala politički govor kritičan prema vladi? Kako bi legalizirala mučenje?" napisali su iz CCLA u nedavnom uvodniku za francuski list Le Devoir.

"Prema logici quebečke vlade, sudovi bi u takvim slučajevima bili ne samo nemoćni, nego bi morali i šutjeti", poručili su. Danas Vrhovni sud započinje četverodnevna saslušanja o ustavnosti Zakona 21, a u postupku sudjeluje više od 50 strana, uključujući i saveznu vladu.

Što je Zakon 21?

Državni sekularizam, poznat kao laïcité, središnji je dio identiteta Quebeca, slično kao i u Francuskoj. Poput američkog koncepta "odvojenosti crkve i države", zagovornici laïcitéa smatraju da državne institucije moraju biti vjerski neutralne. Međutim, što to znači u praksi, postalo je predmetom žestokih rasprava.

Pobornici Zakona 21 tvrde da je to razuman korak prema jačanju odvojenosti crkve i države, dok kritičari ističu da je diskriminatoran, da otežava integraciju vjerskih manjina i da nepravedno pogađa muslimanke, iako se u samom tekstu zakona ne izdvaja nijedna religija. Da bi zaštitila zakon od pravnih bitaka, vlada CAQ-a preventivno je u prijedlog zakona ugradila "klauzulu unatoč".

Riječ je o članku 33. kanadskog ustava, koji pokrajinskoj ili saveznoj vladi omogućuje da suspendira određene "temeljne slobode" poput slobode vjeroispovijesti, izražavanja i udruživanja, kao i zakonska prava i prava na jednakost.

Većina stanovnika Quebeca podržava Zakon 21

Klauzula vrijedi pet godina, nakon čega se može obnoviti, što biračima daje priliku da na izborima kazne vladu ako se ne slažu s njezinom primjenom. Ankete pokazuju da većina stanovnika Quebeca podržava Zakon 21.

Početkom 1980-ih, dok je Kanada radila na preuzimanju svog ustava od Britanije i uvođenju Povelje o pravima i slobodama, pandana američkoj Povelji o pravima, "klauzula unatoč" nastala je kao "veliki kompromis".

Neke pokrajine bile su zabrinute da će Povelja dati preveliku moć sudovima u odnosu na demokratski izabrane zakonodavce, pa je klauzula uvedena kao osigurač. Ona se odnosi na neka, ali ne i na sva prava iz Povelje. Izuzeta su, primjerice, demokratska i jezična prava.

"Naša su se predviđanja obistinila jer se klauzula počela koristiti sve češće"

Iako je zamišljena kao mehanizam koji bi se koristio samo u krajnjoj nuždi, posljednjih godina sve je češće koriste i druge pokrajine za donošenje spornih zakona. Osim Quebeca, na nju su se nedavno pozvali Ontario kako bi smanjio broj vijećnika u gradskom vijeću Toronta, Alberta kako bi naredila učiteljima u štrajku povratak na posao te Saskatchewan.

Oni su uveli obvezan roditeljski pristanak za učenike mlađe od 16 godina koji u školi žele promijeniti ime ili zamjenice. Errol Mendes, profesor prava na Sveučilištu u Ottawi, koji u ovom slučaju sudjeluje u ime Međunarodne komisije pravnika Kanade, kaže da su on i drugi pravnici upozoravali da je klauzula preširoko definirana i podložna zlouporabi.

"Naša su se predviđanja obistinila jer se klauzula počela koristiti sve češće", rekao je. Ovotjedno saslušanje bit će prvi put od 1988. godine da Vrhovni sud razmatra ustavnost same odredbe. Među onima koji su zatražili žalbu Vrhovnom sudu su Kanadsko udruženje za građanske slobode i Ichrak Nourel Hak, učiteljica iz Quebeca koja nosi hidžab.

"Cilj zakona je zaštititi vjersku neutralnost države"

U izjavi tvrde da u Quebecu "Zakon 21 krši dostojanstvo, prava i slobode pojedinaca koji rade ili žele raditi u javnoj službi" te da "nerazmjerno pogađa određene vjerske manjine, poput muslimanske, sikhske i židovske zajednice".

Vlada Quebeca, s druge strane, tvrdi da pitanje ograničava li zakon slobode nije relevantno jer je zaštićen "klauzulom unatoč". "Članak 33. na neki je način jedan od temelja Kanadske povelje", navodi Quebec u sudskim podnescima.

Ističu da je cilj zakona zaštititi vjersku neutralnost države i podržati osjećaj zajedničkog građanskog identiteta. Pokrajina tvrdi da ništa u klauzuli ne sprječava njezinu preventivnu upotrebu te da je takva primjena u skladu s dosadašnjom praksom Vrhovnog suda.

Ministar: Ova klauzula je stup naše demokracije

Mnogi, uključujući i saveznu vladu, traže da se upotreba klauzule ograniči. Savezni ministar pravosuđa Sean Fraser izjavio je u rujnu prošle godine da će odluka suda "oblikovati način na koji savezne i pokrajinske vlade mogu koristiti "klauzulu unatoč" u godinama koje dolaze". Kanadsku povelju o pravima nazvao je "stupom naše demokracije i odrazom naših zajedničkih vrijednosti".

U sudskim dokumentima, savezna vlada se ne izjašnjava o samom Zakonu 21, ali tvrdi da se klauzula ne može koristiti kao "bjanko ček". Poziva sud da postavi ograničenja na njezinu primjenu, navodeći da joj svrha nije "iskriviti ili poništiti prava i slobode zajamčene Poveljom" niti ih svesti na "mrtvo slovo na papiru".

Pokrajine pružaju oštar otpor

Taj je argument naišao na oštar otpor pokrajina, od kojih mnoge također sudjeluju u slučaju. Quebec je optužio Ottawu za "napad na parlamentarni suverenitet zakonodavnih skupština diljem Kanade". Premijeri pet pokrajina:  Saskatchewana, Alberte, Ontarija, Quebeca i Nove Škotsk u zajedničkoj su izjavi poručili da bi savezna vlada trebala povući svoje pravne argumente.

Tvrde da njima "ugrožavaju nacionalno jedinstvo pokušajem potkopavanja suvereniteta pokrajinskih zakonodavnih tijela". U svojim podnescima Alberta tvrdi da je klauzula "teško ispregovaran i teško stečen kompromis" uveden s namjerom da se "očuva parlamentarni suverenitet".