BRODOVI za koje se vjeruje da prevoze kineske kemikalije namijenjene proizvodnji raketnog goriva stigli su u Iran, što otvara pitanje o razmjerima potpore koju Peking pruža tamošnjem režimu. Analiza pomorskih podataka pokazuje da su četiri sankcionirana broda pod iranskom zastavom pristala u iranske luke od izbijanja rata, piše The Telegraph.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Prema podacima tvrtke za praćenje brodova MarineTraffic, još jedan brod nalazio se u subotu nedaleko od iranskih teritorijalnih voda. Vjeruje se da plovila prevoze natrijev perklorat, ključnu sirovinu za proizvodnju krutog goriva za projektile. Brodovi su isplovili iz kineske luke Gaolan u Zhuhaiju, gdje se nalaze neki od najvećih terminala za skladištenje tekućih kemikalija u zemlji.

Dovoljno sirovine za stotine projektila

Analiza koju su pregledali i stručnjaci sugerira da su brodovi mogli prevesti dovoljno natrijevog perklorata za proizvodnju stotina balističkih projektila. Ipak, nije poznato je li Iran zadržao sposobnost proizvodnje novog naoružanja nakon petotjedne kampanje bombardiranja koju su proveli SAD i Izrael.

Miad Maleki, bivši dužnosnik američkog ministarstva financija zadužen za sankcije na Bliskom istoku, smatra da je ovo jasan znak. "Ovo je definitivno pokazatelj da Iran očajnički pokušava obnoviti zalihe i riješiti problem manjka raketnog goriva.

Sada, dok su u izravnom sukobu, potreba je golema. Troše svoje projektile i očekivano je da uvoz ovih kemikalija naglo poraste", rekao je. Američki obavještajni dužnosnici izjavili su za CNN da je gotovo polovica svih raketnih lansera u Iranu i dalje operativna, unatoč suprotnim tvrdnjama Donalda Trumpa i Izraela.

Sankcionirana flota

Svih pet brodova koje je identificirao The Telegraph pripadaju državnoj tvrtki Islamic Republic of Iran Shipping Line Group (IRISL), koja je pod sankcijama SAD-a, Velike Britanije, EU, Švicarske i drugih europskih zemalja.

Maleki, danas viši savjetnik u američkom institutu Foundation for Defence of Democracies, kaže da su isti brodovi i ranije viđeni kako isplovljavaju iz luke Gaolan s istim teretom.

Četiri broda - Hamouna, Barzin, Shabdis i Rayen - stigla su u Iran nakon 22. ožujka, nakon što su na moru provela u prosjeku tri tjedna. Peti brod, Zardis, nalazi se blizu iranske obale, a njegov dolazak prvotno je bio procijenjen za 2. travnja. Hamouna, koja se ranije zvala Canreach - promjene imena brodova česta su taktika za izbjegavanje sankcija - imala je najduže putovanje.

Isplovila je 19. veljače, tjedan dana prije početka rata, te je provela pet tjedana na putu prije nego što je 26. ožujka stigla u lučki grad Bandar Abbas. Kašnjenje je vjerojatno uzrokovano izbijanjem rata.

Procjene o novim zalihama

Početkom 2025. godine, pošiljke na dva sankcionirana broda iz flote IRISL-a, Golban i Jairan, prevezle su dovoljno natrijevog perklorata za proizvodnju između 102 i 157 projektila, prema procjeni vodećeg američkog stručnjaka za kontrolu naoružanja, profesora Jeffreyja Lewisa s centra James Martin.

Brodovi koji su sada praćeni otprilike su dvostruko veći, što znači da mogu nositi znatno više paleta s kemikalijama. Koristeći poznate količine s Golbana i Jairana kao mjerilo, procjenjuje se da je Iran teoretski mogao uvesti dovoljno sirovine za dodatnih 785 projektila. To bi Iranu omogućilo da nastavi ispaljivati 10 do 30 projektila dnevno još mjesec dana, kako procjenjuju analitičari.

Međutim, profesor Lewis napominje da bi, s obzirom na neprestano bombardiranje, proizvodni pogoni mogli biti uništeni prije nego što kemikalije stignu. "Ipak, sama činjenica da ove pošiljke postoje govori nam da Iran i dalje proizvodi projektile. Sve dok se one događaju, to je signal da Iranci imaju proizvodne kapacitete", zaključuje Lewis.

Taktike izbjegavanja praćenja

Moguće je da je Iran tijekom rata primio i više od pet pošiljki iz Kine. Brodovi mogu isključiti svoje automatske sustave za praćenje, čime prestaju slati podatke o položaju, kursu i odredištu, što ih čini gotovo nemogućim za praćenje.

Većina brodova koje je pratio The Telegraph u nekom je trenutku putovanja isključila te sustave. Za dva broda, odredišna luka koju su sami prijavili bila je lažna - naveli su Vijetnam, iako su podaci jasno pokazali da su putovanje završili u Iranu.

Isaac Kardon, viši suradnik u institutu Carnegie Endowment for International Peace, kaže da se i drugi podaci za identifikaciju brodova "mogu lako lažirati, uz bezbroj novih trikova i inovacija vezanih uz registre, zastave, boju i vlasničke strukture". Većina praćenih brodova stigla je u Bandar Abbas, a samo jedan u Chabahar, odakle se teret kamionima može prevesti bilo gdje u Iranu.

Uloga Kine

U travnju 2025. godine, Bandar Abbas pogodila je eksplozija toliko snažna da se osjetila na udaljenosti od 50 kilometara. Poginulo je najmanje 70 ljudi, a više od 1000 je ozlijeđeno. Crvenkasti dim koji se nadvio nad područjem ukazivao je na izgaranje kemijskog spoja.

Izvor iz iranskih sigurnosnih službi kasnije je za New York Times potvrdio da je eksploziju uzrokovao natrijev perklorat. Tri dana nakon eksplozije, SAD je uveo nove sankcije Iranu i Kini "zbog njihove uloge u mreži za nabavu sastojaka za gorivo balističkih projektila", izričito navodeći natrijev perklorat.

Činjenica da Kina dopušta ove pošiljke tijekom rata "pokazuje da se radi o redovnom protoku", dodaje Kardon. "Iskorištavaju činjenicu da je riječ o komercijalnoj robi. Ne šalju same projektile ili bojeve glave, ništa što je smrtonosno".

Peking tako istovremeno pruža prešutnu podršku ideološki bliskom autoritarnom režimu u Iranu, ali i zadržava mogućnost poricanja odgovornosti. Sličan pristup Kina primjenjuje i u podršci ruskoj ratnoj proizvodnji. Ipak, za Kinu je to osjetljivo balansiranje, s obzirom na to da Iran napada širi Bliski istok, posebno Zaljev, gdje je Peking uložio velika sredstva u infrastrukturne projekte.

Strateški problem

Stručnjaci kažu da bi Kina mogla otići i korak dalje, potencijalno dopuštajući kopnene pošiljke preko Pakistana - zemlje koja je nabavila nuklearno oružje uz pomoć Pekinga i koja je posljednjih godina postala sve neprijateljskije nastrojena prema SAD-u. Zapadne vojske, uključujući američku, nemaju dovoljno pomorskih kapaciteta za presretanje i zapljenu tankera potrebnim tempom.

"Nemamo učinkovit mehanizam za ograničavanje protoka ovih sirovina, bilo da se radi o oružanim sustavima, energentima ili proizvodnji droge", rekao je Kardon. "To je pravi strateški problem, a Kina je malo drskija nego što sam čak i ja očekivao".

Takav potez također bi ozbiljno uznemirio Kinu usred širih geopolitičkih previranja. "Pokušava li se SAD sukobiti i s Kinom usred svega ovoga? To je rizik na koji Kina računa, a pretpostavljam da je odgovor - ne, zapravo ne", rekao je. "To je igra mačke i miša. Ali miševa je jednostavno previše".