TREĆI uzastopni izostanak s nogometnog Svjetskog prvenstva 2026. godine težak je udarac za talijanski nogomet i sustav koji vapi za sveobuhvatnim reformama, kako na tehničkoj razini, tako i u pogledu zastarjele infrastrukture. Domaćinstvo Europskog prvenstva 2032., koje će Italija organizirati zajedno s Turskom, predstavlja zlatnu priliku za pokretanje infrastrukturnih projekata koji su uglavnom ostali na razini planova još od Svjetskog prvenstva 1990. godine, piše Goal.com.

Turska napreduje, Italija stoji

Dok je Turska značajno unaprijedila svoje objekte, od Vodafone Parka u Istanbulu do stadiona Yeni Hatay u Antakyji, budućnost talijanskih stadiona ostaje neizvjesna. Čini se da jedino Allianz Stadium u Torinu, dom Juventusa, zadovoljava suvremene standarde.

Uz Juventus, vlastiti stadion posjeduju još samo Udinese, Atalanta i Sassuolo. Milan i Inter najavili su planove za izgradnju novog stadiona koji bi zamijenio San Siro, Roma je predstavila projekt u Pietralati, a Lazio u Flaminiju. Iako Cagliari također bilježi određeni napredak, svi ti projekti i dalje su samo na papiru, a radovi ni na jednom od njih još nisu započeli.

Utrka s vremenom i upozorenja UEFA-e

Iako je do Europskog prvenstva ostalo šest godina, to se ne smatra dovoljnim vremenom za dovršetak svih birokratskih procedura i izgradnju novih stadiona. Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin uputio je oštro upozorenje Italiji nakon ispadanja u doigravanju za Svjetsko prvenstvo 2026. protiv Bosne i Hercegovine. "Vaša nogometna infrastruktura među najgorima je u Europi.

Očekujem da je dovedete u red, inače prvenstva u Italiji neće biti", poručio je Čeferin. Postoji stvarna opasnost da Turska postane jedini domaćin natjecanja, s obzirom na to da Italija trenutno ima samo jedan stadion koji zadovoljava standarde UEFA-e, a potrebno joj je još pet.

Gradovi kandidati moraju do srpnja dostaviti Talijanskom nogometnom savezu (FIGC) dokaze o napretku radova. Savez će potom u jesen započeti razgovore s UEFA-om o odabranim stadionima, dok bi stvarni početak gradnje trebao uslijediti u ožujku 2027. godine.

Borba za novac i politička rješenja

Pred Italijom je prava utrka s vremenom, ali i borba za prevlast između nogometnog saveza i vlade. Uspjeh ovisi o stvaranju novih izvora prihoda koji se tek trebaju ostvariti, počevši od naknada od sportskog klađenja, procijenjenih na oko 200 milijuna eura godišnje.

Taj bi novac omogućio razvoj infrastrukture, uključujući i trening-centre. Očekuje se i napredak u poreznim olakšicama za ulagače te stvaranje investicijskog fonda za pretvaranje sportske infrastrukture u profitabilnu imovinu.

Kao konkretan korak, talijanski ministar sporta Andrea Abodi objavio je da je Revizorski sud imenovao posebnog povjerenika, inženjera Massima Cisu. Njegov je zadatak osigurati da pet potrebnih stadiona bude spremno u roku koji je postavila UEFA.