DOGOVORENI dvotjedni sporazum o prekidu vatre na Bliskom istoku već jučer je izgledao krhko, s obzirom na to da je Izrael pokrenuo veliko bombardiranje Libanona. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu rekao je da izraelska kampanja nije završena, dok je Bijela kuća inzistirala na tome da američki predsjednik Donald Trump neće popustiti iranskim zahtjevima.

U Libanonu je jučer ubijeno više od 250 ljudi u više od 100 izraelskih napada. Samo u Bejrutu stradalo je više od 90 ljudi, dok Bijela kuća i Izrael tvrde da se dvotjedno primirje dogovoreno s Iranom ne odnosi na Libanon. Iran i Pakistan, koji je pomogao u posredovanju, s tim se ne slažu.

Rat na Bliskom istoku za RTL Direkt komentirao je povjesničar Tvrtko Jakovina.

Trump je zaprijetio da će cijela jedna civilizacija zauvijek nestati. Jeste li vi to shvatili kao nuklearnu prijetnju?

Mnogi su to shvatili najgorim riječima koje su se mogle zapravo izreći. To se ne očekuje ne samo od šefa supersile koja ima potencijal nekoga uništiti, nego je i kontekst zapravo bio dramatičan. Mislim da će to, kada ovaj rat završi i kada prođe puno vremena, ostati jedna od tih izjava kojoj ćemo se vraćati godinama - rekao bih desetljećima i više nego desetljećima.

Taman kad smo se pomislili da je nastupilo primirje, otvoren je Hormuz, a onda je Izrael napao Libanon. Je li Netanyahu namjerno išao kontra Trumpa?

Izrael vjerojatno nije zadovoljan ovim primirjem. Koliko znamo, predsjednik Trump je predsjednika vlade Netanyahua nazvao neposredno pred sklapanje tog defektnog primirja koje sada gledamo. Iza toga je krenula akcija koja je po broju mrtvih bila najkrvavija od početka ovog sukoba uopće i usporediva s onim što se dogodilo u operaciji 'Pageri' kada je Hezbolah doživio strašan udarac.

Što kažete na pregovore Amerike i Irana, kao da ne pregovaraju jedni s drugima...

Stalno su oprečne informacije. Ne znamo koja je baza tih pregovora. Ono što je Iran ponudio, Trump je u jednom trenutku rekao da je prihvatljivo kao startna osnova. Vidjet ćemo kakvu će stvar za svoju karijeru, pa i za svijet, tu izvući J.D. Vance, koji je sada određen za glavnog pregovarača.

On je osoba koja je u američkoj administraciji, navodno u najužem krugu, bila među onima koji su bili protiv započinjanja sukoba, smatrajući da je nepripremljen i da nema jamstava da će se stvari promijeniti. Možda nije imao ideju da će se promijeniti baš na ovakav način.

Trump na neki način sada prijeti NATO-u, traži od europskih zemalja da se vojno angažiraju u Hormuškom tjesnacu...

To neće biti jednostavno. Ovo nije bila akcija koja je bila usuglašena s NATO savezom. Ovo nije bila akcija gdje europske zemlje zapravo imaju razloga se na taj način uključiti. Međutim, to je još jedan potez koji će NATO i kolektivni Zapad dodatno razjediniti. To smo slutili, znakova je bilo zadnjih godinu dana, a sada se to gura prema točki - ako ne potpunog pucanja, onda sasvim sigurno preslagivanja NATO-a.

NATO ne mora nestati, kao što nisu nestali ni Ujedinjeni narodi ni druge multilateralne organizacije, ali mogu izgubiti na snazi i važnosti. Ako imate nezainteresiranog glavnog aktera, onda možda više nemate savez kakav smo imali do sada.

Najglasniji europski kritičar Trumpa je Pedro Sanchez, sada je protiv njega i Giorgia Meloni, Pirc Musar i Merz. Ima li Europa sada 'kičmu'?

Nisam siguran. Europa se s ovim poluultimatumom oko Hormuza, da se treba angažirati, ponovno nalazi u situaciji da se mora odrediti prema onome što američki predsjednik želi s tako velikim ulogom. Postoje glasovi protiv, ali to još ne znači jedinstvenu i čvrstu poziciju. To više pokazuje početak procesa preslagivanja nego jasnu snagu ili jedinstvo.

Što je s brojnim dosadašnjim Trumpovim pristašama, suradnicima, republikancima, MAGA pokretu? Okreću mu leđa...

Što se tiče javnog mnijenja, imamo dva važna podatka. Prvo, ankete u Izraelu pokazuju da Netanyahu i njegova koalicija dobivaju oko 50 od 120 mjesta u Knesetu kada bi sada bili izbori, a 46% Izraelaca smatra da je rat s Iranom bio neuspješan ili su nezadovoljni njegovim rezultatom.

S druge strane, u Sjedinjenim Američkim Državama dolazi do velike promjene - više od 50% republikanaca mlađih od 50 godina više ne smatra Izrael saveznikom. To je vjerojatno najlošija vijest za Tel Aviv, jer Izrael može opstati i sa snažnim Iranom, ali bez potpore SAD-a to je sasvim drugačija jednadžba. Ti trendovi ne izgledaju optimistično.

Kako biste procijenili tko u ovom trenutku pobjeđuje u ratu u Iranu?

Mnogi su zaključili da je Iran promiješao strateške karte i da je u boljoj situaciji nego prije početka rata. Međutim, možete nanijeti ogromne štete protivniku, a da niste strateški pobjednik. Kao u Drugom svjetskom ratu - Sovjeti su izgubili više vojnika pa su pobijedili Nijemce; Japanci su ubili više ljudi u Indoneziji pa su na kraju izgubili rat. Tako i ovdje, moguće je da taktički rezultati ne odražavaju konačan ishod. Vidjet ćemo, situaciju treba pratiti dalje.