PRI KREIRANJU rubrike Index Shopping nastojimo izdvajati odlične proizvode koji se i nama sviđaju te odlične akcije i popuste. Ne objavljujemo proizvode koje i sami ne bismo kupili ili smatramo da njihova promocija nije u skladu s profesionalnim standardima. Neki proizvodi u rubrici Index Shopping mogu biti sponzorirani. Svaki sadržaj ili proizvod koji je sponzoriran će biti i posebno označen kao takav.

Lako ćemo se složiti da jugoslavenski industrijski proizvodi nisu ostavili jačeg traga u svijetu, osobito na Zapadu. Prvo nam padaju na pamet Elanove skije i perilice Gorenja, ali ovaj put govorimo o onim proizvodima koji su izazvali pozornost svijeta prije svega svojim dizajnom te ušli i u stalne postave glasovitih muzeja umjetnosti. 

Slovenci na vrhu

I odmah moram reći kako su po tom (i ne samo tom) pitanju glavni predvodnici industrijskog dizajna dolazili iz Slovenije. Prva svjetska dizajnerska senzacija došla je iz Kamnika, gradića koji je 1950-ih imao još manje od današnjih trinaestak tisuća stanovnika, ali i tvornicu namještaja ne baš maštovitog naziva Stol. 

U njoj je 1952. godine tadašnji direktor razvojnog odjela Niko Kralj (1920-2013) dizajnirao stolicu Rex, u početku fiksnu, a onda preklopnu - i taj je proizvod svojim uspješnim spajanjem dizajna i funkcionalnosti u poslijeratnim malim domovima doživio svjetsku slavu.

Stolicu u kojoj se moglo udobno sjediti, a kasnije je složiti i osloboditi prostor kasnije je prodavala i IKEA, a nekoliko ih je izloženo i u stalnom postavu Muzeja moderne umjetnosti (MoMA) u New Yorku.

Kraljeva dizajnerska filozofija bila je spajanje jednostavnosti s lakoćom proizvodnje i udobnošću. To se možda još bolje vidi na primjeru stolice Lupina, koja se u osnovi svodila na dvije savijene šperploče i lučno oblikovane nogare. 

Kralj je osnovao i Institut za dizajn na Arhitektonskom fakultetu u Ljubljani, a tijekom svog iznimno plodnog rada osmislio je dizajn za još stotinjak različitih proizvoda - od igračaka do kućanskog namještaja.

Tvornica Stol odavno je prestala s radom, ali u Kamniku od 2012. djeluje tvornica Rex Kralj. Ako vas uhvati nostalgija za ovim dizajnerskim klasikom, morat ćete za to zadovoljstvo izdvojiti oko devetsto eura.

Kiosci vaše mladosti

1966. godine slovenski arhitekt Saša Janez Mächtig konstruirao je kiosk K67. Proizvodila ga je od 1968. pa sve do 1999. godine tvornica Imgrad iz Ljutomera, ukupno u nekih 7500 primjeraka. 

Vidjeli ste ga svi nebrojeno puta, bilo ih je posvuda po Zagrebu i općenito po Jugoslaviji, kao i od sjeverne Europe do Afrike. Na webu možete pronaći i mapu sa svim mjestima na kojima se i dan danas nalaze ovi kiosci - od Frankfurta i Berlina do Minska i Moskve. K67 bio je multifunkcionalan: i za prodaju tiska, ali i kao mali kafić, fast-food pečenjarnica, pa čak i kao zaklon.

Radi se o takozvanom modularnom dizajnu, slažete kiosk s onoliko dijelova koliko vam treba, gotovo kao LEGO kocke. Mächtig je bio pod utjecajem talijanskog radikalnog dizajna (baš po pitanju modularnosti), samo što mu je bila jako bitna i funkcionalnost. Ideje kakve su promovirali dizajneri iz Archizoom Associati ostale su na razini izložbenih primjeraka, dok je K67 postao dijelom svakodnevnice i urbanog prostora.

Proizvod je 1971. doživio svjetsku slavu na izložbi u već spomenutoj MoMA-i. Gotovo pola stoljeća kasnije (2018.) opet će se naći u svjetski najpoznatijem muzeju moderne umjetnosti u kontekstu izložbe o arhitekturi u Jugoslaviji. 

Danas već 85-godišnji Saša Mächtig do 2013. radio je kao profesor na Akademiji lijepih umjetnosti u Ljubljani. Dizajnirao je i brojne druge ulične objekte - EUROmodul autobusne postaje, pa čak i kante za otpad. 

Telefonski Lamborghini 

Slovenski industrijski dizajner i arhitekt Davorin Savnik (1929-2014) konstruirao je 1978. godine za tvornicu Iskra u Kranju telefon ETA 80. Izrađen je od termoplastike i predstavljen pod imenom Olimpik na Ljubljanskom sajmu elektrotehnike 1980. godine.

Ubrzo je postao statusni simbol u bivšoj Jugoslaviji, imao ga je svaki ured koji je imalo držao do sebe. No, za tim je dizajnom poludio i svijet - Iskra je izvezla pet milijuna ovih telefona, kojima su Talijani zbog crvene boje nadjenuli nadimke Lamborghini Countach i Fittipaldi. Zbog slabe zaštite autorskih prava brojni drugi proizvođači jednostavno su iskopirali Iskrin telefon te ga prodali, kako se procjenjuje, u sveukupno nekih tristo milijuna primjeraka.

I to čudo dizajna nalazi se u MoMA-i (možete ga naći na njihovom webu), kao i u Muzeju moderne umjetnosti u Minhenu. Dizajner Davorin Savnik za svoj je rad dobio nagrade i priznanja od Njemačke pa do Japana.

ETA 80 telefon i dalje se može naći po oglasima, obično po cijeni od stotinjak eura. Njega se, naravno, ne kupuje da biste ga koristili, nego da ga gledate i uživate u toj jednostavnoj ljepoti.

Zašto smo zaostajali

Imali su Slovenci i drugih dizajnerski uspješnih proizvoda, poput Meblo tulipan stolica, s jednom nogarom poput stabljike cvijeta. Doduše, ideju su posudili od finskog dizajnera Eero Saarinena, a dalje razrađivali s talijanskim studiom Guzzini. Prekrasne stolice "space age" dizajna proizvodile su se tijekom 1960-ih godina u Novoj Gorici (baš kao i vrlo zanimljive lampe).

Od hrvatskog industrijskog dizajna ime broj jedan svakako je Bernardo Bernardi (1921-1985), čiji se radovi odlikuju čistom geometrijom, prirodnim materijalima, robusnom izradom i visokom funkcionalnošću.

Uglavnom je kreirao školski i hotelski namještaj, kao i enterijere brodova Jugolinije. Ima vas koji se dobro sjećate njegovog uređenja unutarnjeg prostora na Radničkom sveučilištu Moša Pijade u Zagrebu. 

Bernardi nije postao slavan poput svojih slovenskih kolega, jer nije plasirao neki ikonički proizvod, nego se bavio konkretnim projektima. Shvatio je da, između ostalog, treba imati i studij industrijskog dizajna, pokušavao to uvesti, ali nije dočekao ostvarenje svog sna - katedra je osnovana tek 1989. na Arhitektonskom fakultetu.

Iako najveće ime hrvatskog industrijskog dizajna, Bernardi nikada nije dobio prigodu da svoje znanje prenosi studentima. U međuvremenu smo uništili i industriju, ali to je već druga priča.

Ostali jugoslavenski biseri

Zanimljiv dizajn imali su i razni audio proizvodi RIZ Zagreb, koji su uglavnom slijedili ideju njemačkog dizajnerskog gurua Dietera Ramsa i njemačke tvrtke Braun da je funkcionalnost najbitnija.  Iako je to svojom racionalnošću bila prilična suprotnost Meblovom razigranom dizajnu, RIZ-ov ELAK TOSCA 5 stereo gramofon i danas izgleda jako pristalo.

Mostarska tvornica SOKO do 1992. godine proizvodila je vojne zrakoplove za obuku pilota i ponudila neka zanimljiva dizajnerska rješenja (osobito po pitanju izgleda pilotske kabine). Solidan dizajn nalazimo i u nekim proizvodima EI Niš, a na kraju ovog (vrlo nepotpunog) popisa dopustite da spomenem i zlosretni automobil Yugo GV.

Bio je to zapravo jedini pokušaj jugoslavenske automobilske industrije da osmisli vlastiti proizvod. Možda nije neki pojam ljepote (još manje funkcionalnosti), ali je baš zbog tih svojih mana postao svjetski prepoznatljiv.

A jedna od tajni dizajna jest u tome da se vaš proizvod prepozna.