Za Index o izborima u Mađarskoj piše Marijana Puljak koja kao članica izborne promatračke misije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe promatra glasanje. 

Od 5:45 ujutro na biračkim mjestima u Pečuhu. Do 13 sati glasalo je 54% birača, na prethodnim izborima toliko ih je izašlo tek oko 15:30. Kao članica izborne promatračke misije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe pratim danas mađarske parlamentarne izbore koji se, kažu svi, ne tiču samo Mađarske.

Dojam s terena: Mirno, ali napeto

Budim se u 4:50. U 5:45 već smo bili na prvom biračkom mjestu. U timu sam s kolegom iz San Marina, zajedno obilazimo desetak biračkih mjesta u Pečuhu i okolici, urbana i ruralna naselja, mjesta gdje bi prema dosadašnjim iskustvima moglo biti najviše nepravilnosti.

Do sada: sve mirno, sve organizirano, bez incidenata. Ali tenzije se osjećaju u zraku. Birači znaju da je danas nešto važno.

I brojke to potvrđuju. Do 13 sati glasalo je 54% birača. Na prethodnim parlamentarnim izborima ta razina izlaznosti dosegnuta je tek oko 15:30. To je dramatično povećanje. I ono što posebno upada u oči svuda gdje prođem: velik broj mladih među biračima. Generacija koja u prošlosti nije izlazila danas izlazi.

Biračka mjesta zatvaraju se u 19 sati.

Što je ova misija i zašto postoji?

Članica sam izborne promatračke misije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe - PACE. To je tijelo koje okuplja zastupnike iz 46 zemalja Europe i jedna od zadaća nam je pratiti izbore kako bi procijenilo jesu li slobodni, pošteni i u skladu s demokratskim standardima. Promatramo cijeli proces, od medija i kampanje do samog dana izbora, i dajemo neovisnu procjenu.

Sudjelovanje u ovakvim misijama daje i neočekivane uvide u vlastitu zemlju. Tijekom pre-izborne misije u Budimpešti krajem ožujka, u razgovorima s kolegama iz drugih europskih zemalja, ali i izbornom komisijom Mađarske, saznala sam nešto što me je zapanjilo: Hrvatska je jedna od rijetkih, možda i jedina zemlja u EU koja ima gotovo 500.000 birača više u biračkom popisu nego što ima punoljetnih stanovnika. Mađarska, primjerice, zemlja kojoj zamjeramo mnogo toga, ima sve registre usklađene do minute. To je detalj koji sam ponijela kući u glavi, i koji se ne tiče Mađarske, nego nas.

"Je li Mađarska još uvijek demokracija ili država jedne stranke?"

Naše izaslanstvo PACE-a posjetilo je Budimpeštu 30. i 31. ožujka. Razgovarali smo s predstavnicima vlasti, izbornih tijela, političkih stranaka, civilnog društva, medija i diplomatske zajednice. I jedno pitanje stalno se nametalo, ono koje je na kraju postalo i ključna rečenica naše zajedničke izjave:

Je li Mađarska još uvijek kompetitivna demokracija, ili je postala država zarobljena od strane jedne stranke?

Ovo nisu bila retorička pitanja. Bili su to zaključci višednevnih razgovora s desecima sugovornika koji su nam, svaki na svoj način, opisivali istu sliku.

Tehnički uredni izbori, ali…

Moram biti poštena: tehnička priprema ovih izbora je uredna. Izborni ured radi profesionalno, registracija birača funkcionira, biračka mjesta su pripremljena. To smo kao izaslanstvo i konstatirali.

Ali "tehnički uredni" i "slobodni i pošteni" nisu isti pojam.

Ono što su nam sugovornici iznova i iznova opisivali jest toksična klima u kojoj se ovi izbori odvijaju: brisanje granice između države i vladajuće stranke, masovna upotreba državnih resursa u svrhu jedne stranke, iskrivljeni informacijski prostor, zarobljene institucije, rastuća zabrinutost zbog stranog utjecaja i otvoreno neprijateljsko ozračje prema neovisnim organizacijama civilnog društva.

Pristup medijima kao privilegija, ne pravo

Jedna od stvari koje sam posebno zapazila jest pitanje medija. Vladajuća stranka nema nikakvih zakonskih ograničenja u pristupu medijima za vrijeme kampanje i to koristi apsolutno masovno.

Prema monitoringu koji smo dobili na uvid, vladini i pro-vladini akteri činili su 87 posto ukupnog iznosa političkog oglašavanja na Googleu i Meti u ovim izborima. Javni mediji, koji bi trebali biti servis svih građana, pod snažnom su kritikom zbog pristrane pokrivenosti. Opozicijske stranke dobivaju minutažu, ali stvarni doseg je neusporediv.

Neovisni novinari rade u uvjetima koji se mogu nazvati samo zastrašujućima: smear kampanje, ograničen pristup informacijama od državnih institucija, uskraćivanje akreditacija za konferencije. Europska komisija pokrenula je postupak zbog kršenja europskih standarda slobode medija u Mađarskoj.

Glasovi putem pošte - nejednakost u srži sustava

Posebnu zabrinutost u našem izaslanstvu izazvalo je pitanje glasanja poštom i glasanja u inozemstvu. Mađarski građani u inozemstvu glasaju na dva različita načina ovisno o svom statusu, što otvara ozbiljna pitanja o jednakom pravu glasa.

Oni koji imaju prijavljeno prebivalište u Mađarskoj mogu glasati osobno u konzulatima i ambasadama za sve razine izbora. Oni koji nemaju, a tu govorimo uglavnom o etničkim Mađarima iz susjednih zemalja kojima je Orbán masovno davao državljanstvo, mogu glasati samo poštom i samo za stranačke liste.

Transparentnost obrade tih glasova je upitna. Nema dovoljno mehanizama za provjeru. Sve glasove treba tretirati jednako, s jednakim jamstvima tajnosti, transparentnosti i nadzora

Kupovina glasova nije mit

Prije dolaska u Mađarsku, s kolegama iz izaslanstva pogledali smo dokumentarni film koji prikazuje konkretan slučaj kupovine glasova. Nije anegdota, nije teorija zavjere, postoje snimke, postoje svjedoci. Neovisni međunarodni promatrači eksplicitno navode ozbiljne optužbe za kupovinu glasova, posebno u ranjivim skupinama, uključujući romsku zajednicu, te u ekonomski siromašnijim ruralnim područjima.

Mađarski zakon, uzgred, ne zabranjuje fotografiranje glasačkog listića na biračkom mjestu. To znači da netko tko je platio za glas može i provjeriti je li dobio ono za što je platio.

Mobilizacija kakvu nitko nije očekivao

Unatoč svim ovim zabrinutostima, a možda baš zbog njih, atmosfera je električna, a ovakvu mobilizaciju na izborima nitko nije očekivao. Tisuće volontera, posebno mladih, javili su se kao promatrači izbora. Mnogi su se registrirali kroz stranačke liste jer mađarski zakon ne predviđa neovisno građansko promatranje, što je samo po sebi u suprotnosti s međunarodnim standardima.

Opozicijske stranke učinile su nešto neviđeno: većina ih se odrekla kandidature kako bi sve glasove usmjerile prema najjačoj opozicijskoj snazi. To govori koliko ozbiljno shvaćaju ovaj trenutak.

Orbán je u kampanji računao i na geopolitički vjetar u leđa, bliskost s Donaldom Trumpom, dolazak JD Vancea u Mađarsku trebao je biti vidljivi simbol te podrške. Vidjet ćemo je li to donijelo očekivani efekt. Mađarske birače, kao i svugdje, na kraju više zanima svakodnevni život, cijene, standard, ekonomija.

Što PACE poručuje

PACE ne staje ni na čiju stranu u stranačkoj utakmici. Ali PACE se čvrsto zalaže za demokratske standarde. Vjerodostojni izbori ne definiraju se samo onim što se dogodi na dan glasanja, ovise o poštenom kampanjskom prostoru, jednakim uvjetima za sve sudionike, transparentnom tretmanu svih glasova, stvarnom medijskom pluralizmu i zaštiti od manipulacija.

Po tim standardima ocjenjujemo mađarske izbore. I po tim standardima, ima još mnogo toga što zabrinjava.

Ako večeras rezultat bude tijesan, slijedi napeta izborna noć. Ključno pitanje neće biti samo tko je pobijedio, nego hoće li rezultat biti prihvaćen kao vjerodostojan.

Do 19 sati nastavljam s obilaskom biračkih mjesta.