NE TAKO davno vrli su politički sveznadari mudro počeli naklapati kako je prošlo vrijeme podjele na ljevicu i desnicu te da se danas ključna politička podjela može svesti na "suvereniste" i "globaliste". Tko imalo razumije politiku, povijest ideja, pa i suvremeni trenutak, mogao je tu tvrdnju otpisati kao bezvezno naklapanje, još jedno od frazerstva kojim je naš javni prostor prenapučen.

Što zapravo znače ti pojmovi?

Pođimo, stoga, od značenja riječi. Najopćenitije, "suverenizam" bi trebao označavati ideju da se što više odluka donosi na razini nacionalne, suverene države i da ona što manje ovisi o drugima, dočim bi "globalizam" značio više prebacivanja ovlasti na nadnacionalne institucije i međunarodne asocijacije te veću povezanost i međuovisnost na globalnoj razini.

Već je i u tom bazičnom značenju sadržano to da "suverenizam" i "globalizam" ne mogu biti "jake", ideološke odrednice, već mehanizam upravljanja u određenom trenutku. Ništa ideološki, ništa politički doista sadržajno nije sadržano u "suverenizmu" i "globalizmu". Slično je i s pojmom "populizma", koji također nema mnogo ideološkog sadržaja. Nadalje, pojam je i prilično zapadnocentričan jer proizlazi iz iskustva Europe i SAD-a, što čini tek jedan manji dio svijeta.

Trump i paradoks "America first"

Idemo i na konkretne primjere. Američki predsjednik Donald Trump slovio je godinama kao prvo lice "suverenizma" ("America first") i praktički uzor svim "suverenistima" diljem svijeta. On je američki republikanac i bar na riječima baštinik ideja i djela Ronalda Reagana, koji je bio nesumnjivo "globalist".

Kako to objasniti? Vrlo jednostavno - u jednom trenutku interesima američkog nacionalizma odgovarala je globalizacija, dok je SAD bio pobjednik u njoj, a kada se to prestalo događati, u korist Kine, isti američki nacionalisti postali su "suverenisti". To je pojednostavljeno, ali i najtočnije.

S druge strane Atlantika stvarali su se s vremenom pokreti i stranke koji su sami sebe nazivali "suverenistima". Uglavnom su vidjeli uzora u Trumpu, ali više od toga tvrdili su da su nacionalne države previše ovlasti prebacile na nadnacionalne institucije, uglavnom EU, što je dovelo do kriza, pada standarda i gubitka nacionalnog identiteta. Protivljenje federalizaciji EU postalo je njihovo opće mjesto, a na to su se kalemile i druge politike - smanjivanje solidarnosti prema drugim zemljama u fiskalnoj krizi, "tvrđe" granice u migracijskoj krizi, odbijanje reformskih zahvata iz Bruxellesa i slično.

Od Brexita do Hrvatske

Konačno, najčišći izraz toga u EU doveo je do referendumom ovjerenog izlaska jedne članice, do Brexita. Na primjeru Brexita vidio se "suverenizam" u najčišćem smislu.

Druge "suverenističke" opcije u Europi lavirale su između naglaska na "fiskalnom domoljublju", AfD u Njemačkoj u samim počecima, protivljenja migracijama, kod svih, ali najizraženije kod Geerta Wildersa u Nizozemskoj i Le Pen u Francuskoj, te zaštite nacionalnog identiteta i samoodređivanja, uglavnom u Europi "druge brzine", pri čemu su vlade PiS-a u Poljskoj i Fidesza u Mađarskoj najbolji primjeri za to.

U Hrvatskoj su se također pojavile "suverenističke" opcije, ali realno više neka njihova "verzija za siromašne", s obzirom na to da je taj "suverenizam" bio usmjeren prvenstveno ni prema kome drugome nego prema Beogradu i nepostojećoj bivšoj državi.

"Internacionala antiglobalista" - oksimoron koji se raspao

Svi ti "suverenisti" u Europi, od kojih mnogi i na vlasti, s radošću su dočekali ponovni dolazak Donalda Trumpa na vlast, vjerujući kako je konačno nastupio njihovih svjetskih pet minuta, i to na čelu s vodećom silom zapadnog svijeta. Internacionala nacionalista, "crna internacionala", internacionala antiglobalista - kako hoćete, kako god bilo - prilično oksimoronski.

Nacionalisti inače ne mogu dosljedno voditi internacionalno povezivanje jer, osim što je to kontradikcija u sebi, uglavnom dolazi kad-tad do sukobljavanja među nacionalistima oko teritorija i drugih pitanja vezanih uz nacionalne interese.

Tako npr. ovi hrvatski nacionalisti i "suverenisti" ne mogu surađivati sa "suverenističkom" vlašću ili oporbom u Srbiji jer su međusobno neprijatelji, a ni npr. mađarski nacionalisti ne mogu baš rado vidjeti rumunjske i slovačke nacionaliste i "suvereniste". I obrnuto. Mogu na nekim temama, ali kad-tad zarate.

Trump obećao mir, pa pokrenuo rat

Trump je, međutim, iako je obećao mir i nemiješanje Amerike u sukobe izvan američkog kontinenta, navodna "Donroeova" doktrina, krenuo stopama intervencionizma na steroidima i već je nadmašio i republikanca Busha u oba mandata te demokrate Obamu i Bidena. Trenutna invazija na Iran potpomognuta je jako bliskim savezništvom s Izraelom. Osim toga, Trump neprestano kritizira i ucjenjuje Europu kao slabu i Americi "beskorisnu".

Isto vrijedi i za NATO i članice NATO-a. Nameće se tako vrlo jednostavno pitanje - treba li takva Europa, kao cjelina ili kao pojedine države, sekundirati Americi? Što bi bilo više "suverenistički" - voditi svoju politiku ili se pokoriti Trumpu? Trump je uspio razbucati "suverenizam" kao nitko dosad.

Koliko je taj i takav "suverenizam" farsa, najbolje svjedoči scena na Orbanovom predizbornom skupu koji posjećuje čuveni J. D. Vance, a preko telefona na razglas javlja se Trump - orbanisti su možda pokazali da ne žele biti sluge dosadnih briselskih birokrata, ali su klekli i polizali sve što su rekli moćnici iz Washingtona. Ne samo iz Washingtona, već i oni iz Moskve i Tel Aviva. Suverenizam, nema što!

Mijenjanje retorike i neizvjesna budućnost pojma

Drugi "suverenisti" u Europi, možda i malo mudriji, vidjevši da ne može stalno ići obrana neobranjivog, ipak su počeli mijenjati retoriku i oprezno se odmicati od Trumpa. Učinila je to talijanska premijerka Meloni, čini to Le Pen i Bardella kao pojedinačno najjača opcija u Francuskoj, čini to čak i AfD. Čak i neki naši domaći "suverenisti" poput Nikole Bartulice i Marija Radića sada kritiziraju i Orbana i Trumpa, makar su se donedavno kleli u njih.

Pitanje je koliko će dalje u tome biti dosljedni, ali nedvojbeno se značenje "suverenizma" mijenja, pa ne bi trebalo čuditi da, ako se ovakvo stanje u svijetu nastavi, novi "suverenisti" postanu oni koji žele više jedinstva unutar Europe ili da aktualni "suverenisti" jednostavno do kraja promijene kapute po pitanju odnosa prema EU, Trumpu, a neki i prema Putinu i Netanyahuu. U svakom slučaju, zanimljiva vremena - možda ista sudbina zadesi i pojam "populizma".

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala