NAPAD Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran izazvao je lančanu reakciju oružanih sukoba diljem Bliskog istoka, od napada Irana na zaljevske zemlje do novog rata Izraela i šijitske paravojne organizacije Hezbolah u Libanonu.

>> Razvoj događaja pratite na Indexu

Donald Trump tvrdi da nije fan ratova, ali se pokazao obožavateljem "specijalnih vojnih operacija", poput intervencije u Venezueli. Kao i u slučaju Vladimira Putina i ruske invazije na Ukrajinu, Trumpov "SVO" u Iranu ipak poprima obrise rata i geopolitičke krize iz kojih se neće biti lako izvući.

Međunarodne organizacije ljudskih prava inzistiraju na istragama mogućih ratnih zločina, poput američkog bombardiranja škole za djevojčice u iranskom gradu Minab, kojim je ubijeno više od 120 djece. Mirovni pregovori, nakon labavog prekida vatre SAD-a i Irana, obustavljeni su.

Jedan od ključnih uvjeta s iranske strane bio je prekid vatre u Libanonu, gdje je novi rat Izraela i Hezbolaha započeo 2. ožujka. Samo nekoliko sati nakon proglasa prekida vatre SAD-a i Irana 8. travnja, izraelski premijer Benjamin Netanyahu izdao je naredbu za zračne napade na Bejrut u kojima je poginulo više od 300 ljudi, od kojih je trećina bila žene, djeca i stariji.

Napad na "Crnu srijedu" tim je više šokantan jer su pogođene većinski sunitske i kršćanske četvrti u središnjem Bejrutu, budući da je Izrael prijašnje napade prvenstveno usmjeravao na Dahiyeh, južna šijitska predgrađa u kojima se nalaze operativni centri Hezbolaha.

Humanitarna katastrofa Libanona

Više od 2000 ljudi smrtno je stradalo u ratu u Libanonu od početka izraelskih napada u ožujku, prema podacima libanonskog Ministarstva zdravstva. Oko 1,2 milijuna ljudi u Libanonu bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, prije svega s većinski šijitskog juga zemlje. U zemlji od samo 5,8 milijuna stanovnika, procijenjen je tek nešto manji broj žrtava nego u Iranu, gdje živi 90 milijuna ljudi i gdje je poginulo više od 3500 ljudi od početka rata.

Zašto je Libanon kontinuirano jedan od epicentara sukoba na Bliskom istoku? Libanon je proglasio neovisnost od francuske kolonijalne uprave 1943. godine. U ovoj bliskoistočnoj sredozemnoj zemlji, čija je površina više od pet puta manja od Hrvatske, živi 18 priznatih vjerskih skupina.

Budući da se zbog političke osjetljivosti u Libanonu ne provodi popis stanovništva, grube su procjene da u zemlji živi po oko 30 posto kršćana, šijitskih i sunitskih muslimana, a nešto manje od 5 posto čine Druzi, odvojena etnička i vjerska skupina s vlastitom tradicijom.

Hezbolah, "Božja stranka" i pokret otpora izraelskoj okupaciji Libanona

Ključan akter u politici i modernoj povijesti Libanona je Hezbolah ("Božja stranka" na arapskom), osnovan 1982. godine kao pokret otpora izraelskoj invaziji u južnom Libanonu. Usko je povezan s Iranom, koji ga financira i opskrbljuje opremom. Hezbolah s Iranom dijeli i šijitsku vjeru te predstavlja ključni geostrateški oslonac iranske "Osovine otpora" SAD-u i Izraelu.

Tijekom mojeg putovanja u Libanonu, razgovori koje sam vodio s Libanoncima često su se doticali Hezbolaha. Dojmovi među članovima kršćanske i sunitske zajednice bili su pretežito negativni.

"Mafijaška organizacija koja nas želi vratiti u srednji vijek"

Koristili su se izrazi poput "mafijaške organizacije" koja kontrolira aerodrom u Bejrutu te čiji su nemar i korupcija neizravno doveli do katastrofalne eksplozije skladišta amonijevog nitrata u bejrutskoj luci 2020. godine.

Hezbolah želi "vratiti Libanon u srednji vijek", radi za interese Irana i gura ga u nepotrebne sukobe i ratove, a Libanon je zapeo između dva zla, izraelskog bombardiranja i ratobornog vjerskog fundamentalizma Hezbolaha.

Hezbolahov "muzej otpora" Mleeta, u planinskim predjelima južnog Libanona, nudi drugačiju sliku. Izgrađen iranskim novcem, povremeno pogrdno opisan kao "Hezbolahov Disneyland", muzejom se vijore žute zastave Hezbolaha s podignutom puškom, izloženi su uhvaćeni i razoreni izraelski tenkovi, a prikazani su emotivni govori nekadašnjeg vođe Hezbolaha Hassana Nasralaha, ubijenog u izraelskom zračnom napadu 2024. godine.

Učenici dolaze na izlete, a na njihovim školskim uniformama sjaji se značka s likom iranskog Vrhovnog vođe Ruholaha Homeinija. Moj vodič govori o junačkom otporu Hezbolaha izraelskoj okupaciji Libanona od 1982. do 2000. godine te jedinstvenoj vojsci koja je nedvosmisleno vojno porazila i protjerala Izrael. Službeno objašnjenje države Izrael bilo je dobrovoljno povlačenje.

U siromašnijoj šijitskoj zajednici, Hezbolah se hvali izgrađenim školama i bolnicama. Na moje pitanje zašto je Hezbolah intervenirao na strani Bashara al-Assada u ratu u Siriji, vodič zanemaruje iranski utjecaj i tvrdi da je Hezbolah libanonski pokret koji je štitio zemlju od sunitskih džihadista, odnosno Islamske države u Siriji, koji su "bili u dosluhu s Izraelom".

Libanonu prijeti scenarij "nove Gaze"

Od 2000. godine, Izrael je više puta ponovno napao Libanon. Israel Katz, izraelski ministar obrane, najavio je ponovno stvaranje tampon-zone do rijeke Litani, 30 kilometara udaljene od izraelsko-libanonske granice, kako bi se spriječili napadi Hezbolaha na sjever Izraela.

Dok Izrael tvrdi da je Hezbolah pokrenuo najnoviji sukob gađanjem Izraela u znak solidarnosti s Iranom, Hezbolah tvrdi da Izrael nikad nije prestao napadati libanonski teritorij od klimavog primirja iz 2024. godine. Izrael je tada, kao odgovor na napade Hamasa 7. listopada 2023. i uključenje Hezbolaha u sukob, obezglavio šijitski pokret atentatom na Nasralaha u Bejrutu i onesposobio komunikacije Hezbolaha istovremenim uništenjem pagera članova vojne skupine.

U trenutnom ratu, Izrael je razorio mostove preko rijeke Litani i, prema izvještajima, uništio kuće na pograničnom području kako bi u potpunosti onemogućio Libanoncima na jugu da se vrate u svoje domove.

Humanitarne organizacije upozoravaju na scenarij "nove Gaze", budući da se sustavno uništavanje sela, takozvani "domicid", provodilo nad Palestincima u Rafahu u Pojasu Gaze. Katz i Netanyahu aludiraju na novu okupaciju južnog Libanona.

Napetosti između libanonske Vlade i Hezbolaha su na vrhuncu, budući da su vojne aktivnosti Hezbolaha proglašene protuzakonitima. Hezbolah i dalje funkcionira kao politička stranka s članovima izabranim u libanonski parlament. Pokrenuti su pregovori Izraela i Libanona, dviju država bez uspostavljenih diplomatskih odnosa, o prekidu vatre, ali pitanje je koliki utjecaj libanonska vlast ima na Hezbolah i je li razoružanje najmoćnije vojne sile u zemlji uopće realistično.

"Povratak na početak"

Od svojeg osamostaljenja i nakon relativno mirnih prvih desetljeća, Libanon je doživio krvavi petnaestogodišnji građanski rat od 1975. do 1990., četiri invazije Izraela, izraelsku okupaciju južnog Libanona te sirijsku okupaciju sjevernog i istočnog dijela zemlje.

U romanu "Vrata Sunca", libanonski književnik Elias Khoury sarkastično koristi frazu "Povratak na početak" prilikom opisa napada Izraela na Bejrut tijekom Libanonskog građanskog rata u osamdesetim godinama 20. stoljeća, opisujući cikličku ratnu nesreću koja opsjeda njegovu zemlju. S obzirom na to da kompromis između Izraela i Hezbolaha nije ni na vidiku, Libanoncima svih vjera ostaje tek nada da će se njihova država jednog dana napokon otrgnuti od zlokobnih "početaka".

Privođenje rata kraju bio bi ključan prvi korak, ali se u ovom trenutku ne nazire dugoročno rješenje koje bi dovelo do konačnog završetka izraelskih napada i rušenja sela po "modelu Gaze", razoružanja Hezbolaha i konsolidacije libanonske države nad cjelokupnim vlastitim teritorijem.

Ostaje samo strah da će narod Libanona biti prisiljen pretrpjeti još mnogo "povrataka na početak".