PRVI izravni pregovori Izraela i Libanona nakon više desetljeća sukoba otvorili su pitanje je li mir uopće moguć dok se paralelno nastavljaju napadi i rastu tenzije između SAD-a, Izraela i Irana. Branimir Vidmarović na HRT-u je upozorio da su ciljevi ključnih aktera duboko suprotstavljeni, od razoružanja Hezbolaha do potencijalnog preuređenja cijelog bliskoistočnog poretka, zbog čega su izgledi za brzo rješenje vrlo mali.

Vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović istaknuo je da su pregovori na razini veleposlanika uobičajen i legitiman početak procesa. Dodaje da se pregovori odvijaju na više razina, od tehničke do političke, ovisno o temama poput razoružanja ili sigurnosnih pitanja.

Iako je postignuta suglasnost da Hezbolah treba razoružati, Vidmarović upozorava da je riječ o političkom pritisku, a ne realnom planu. Prema njegovim riječima, Izrael pregovara s libanonskom vladom, iako je jasno da ona nema stvarnu moć kontrolirati Hezbolah.

"Hezbolah se stalno vraća kao hidra"

Dodaje da se time pokušava prebaciti dio odgovornosti na službeni Beirut, dok se istodobno legitimiziraju izraelske vojne operacije na jugu Libanona. Naglašava da je potpuno uništenje Hezbolaha malo vjerojatno. "Izraelci dobro znaju da ne mogu potpuno uništiti Hezbolah. Mogu ga samo dodatno osakatiti. Hezbolah se stalno vraća kao hidra: odrubite jednu glavu, narastu dvije nove", izjavio je.

Upozorio je i da izraelski ciljevi nadilaze samo vojno slabljenje Hezbolaha. "Izrael želi uništiti Hezbolah, to i sami govore, i stvoriti sigurnosnu zonu koja bi se očistila od te skupine. Prema izraelskom stavu, na tom području već desetljećima žive gotovo isključivo ljudi povezani s Hezbolahom, bilo obiteljski ili na drugi način, pa tvrde da ondje praktički nema neutralnih kućanstava", rekao je.

No, ističe da postoje i drugačija tumačenja takvih poteza. "Kritičari smatraju da je posrijedi nešto drugo: čišćenje teritorija kako bi se dugoročno uspostavila kontrola. Kao što su nekoć anektirane Golanske visoravni, što nije međunarodno priznato, osim za vrijeme prvog mandata Donalda Trumpa.

"SAD i Izrael imaju potpuno različite ciljeve prema Iranu"

Sličan scenarij mogao bi se ponoviti, ako ne formalna aneksija, onda dugotrajna vojna okupacija", upozorio je. Unatoč diplomatskim naporima, situacija na terenu pokazuje suprotan smjer, eskalaciju. Najžešći napadi dogodili su se prije tjedan dana, kada je Izrael izveo najveći val udara na Libanon od početka sukoba, uz stotine mrtvih i ranjenih.

Vidmarović ističe da razlog leži u dubokom neslaganju između saveznika: "SAD i Izrael imaju potpuno različite ciljeve prema Iranu i prema tome kako bi ovaj sukob trebao završiti. Ako je američki cilj nuklearno razoružanje i eventualna promjena paradigme u iranskom vrhu, za Izrael je to premalo.

Izraelski cilj ide puno dalje: potpuna smjena režima i preuređenje sustava, čak i kroz neku vrstu okupacijske vlasti", kazao je te dodao da se ne cilja samo vojni segment. "Ne radi se samo o nuklearnom programu, nego i o civilnom, energetskom, pa i raketno-balističkom sustavu. To je puno širi zahvat", istaknuo je.

"Za Izrael ovo što se pregovara zapravo ne znači puno"

Analitičar upozorava i da se američka očekivanja nisu ostvarila: "Ovo je trebao biti blitz rat, brza operacija poput nekih ranijih scenarija, ali to nije uspjelo", rekao je te istaknuo da je američki predsjednik Donald Trump "na neki način zarobljen situacijom, jer dinamika sukoba nije ono što se očekivalo".

Upozorio je i na šire posljedice sukoba, osobito gospodarske. "Ovdje se već vidi i ekonomska dimenzija. Potezi vezani uz Hormuški tjesnac i sankcije pokazuju da se pokušava spriječiti rast cijena gnojiva i hrane. Sve to može imati vrlo ozbiljan globalni učinak", izjavio je.

Po njemu, pregovori trenutačno ne mijenjaju stvarnost na terenu. "Za Izrael ovo što se pregovara zapravo ne znači puno. Oni nastavljaju ostvarivati svoje ciljeve, a Netanyahu je otvoreno rekao da je tijekom pregovora u stalnom kontaktu s američkom delegacijom i prati svaki korak", istaknuo je Vidmarović.