NA INICIJATIVU zastupnika Nikole Grmoje (Most), kojoj je udovoljio predsjednik Hrvatskog sabora, zastupnici su u petak na početku plenarne sjednice minutom šutnje odali počast preminuloj Serafini Lauš, simbolu stradanja Hrvata u Središnjoj Bosni.

"Ponizno molim da odredite minutu šutnje s obzirom na to da je jučer preminula Serafina Lauš, Hrvatica iz Travnika koja je izgubila tri sina i supruga u Domovinskom ratu, a i sama je bila u logorima", apelirao je Grmoja.

Predsjednik Mosta naglasio je kako bi to bilo primjereno s obzirom na to da je, kazao je, Serafina Lauš simbol stradanja Hrvata u BiH, "kao što je to Kata Šoljić u Hrvatskoj".

Iako ovaj način nije po dogovorenim pravilima, predsjednik Sabora Gordan Jandroković prihvatio je molbu pa su zastupnici minutom šutnje odali počast preminuloj.

"Dat ću minutu šutnje, ali znate da postoji pravilo i molba prema svim zastupnicima da ako imaju takvu inicijativu da se dogovorimo prije sjednice", kazao je Jandroković.

Tko je bila Serafina Lauš?

Serafina Lauš bila je simbolom stradanja Hrvata u ratu u BiH u kojem je izgubila tri sina i supruga. "Ja bih sve halalila (oprostila) … samo da su mi dica živa", govorila je u svojim javnim svjedočenjima. I ponavljala - "Ne tražim ništa osim pravde." 

A pravda u njezinu slučaju, kao i brojnih drugih žrtava rata u Bosni i Hercegovini, nije stigla za života. 

Snage bošnjačke Armije BiH napale su hrvatska sela u Travniku 10. lipnja 1993. godine, a među njima i selo Ćukle u kojemu je živjela obitelj Čauš. U dva dana ubijeni su joj suprug Ivo i trojica sinova - Dragan, Fabijan i Miroslav.  

Jedan od njih ubijen je u samom napadu bošnjačkih snaga, a druga dvojica, prema dostupnim iskazima, nakon zarobljavanja. Suprug Ivo ubijen je na kućnome pragu.  Serafina Lauš odvedena je u zatočeništvo, najprije u improvizirani logor u Ćuklama, a potom u 'Muzičku školu u Zenici, gdje je provela gotovo godinu dana.

Po povratku je zatekla spaljeni dom i raseljenu obitelj.

Godinama je javno svjedočila o sudbini svojih najbližih, uključujući i na Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju.  Unatoč svjedočenjima i sudskim postupcima vezanim uz zločine u središnjoj Bosni, pravdu za ubojstva članova njezine obitelji nije dočekala.

U Travniku je tijekom rata u BiH ubijeno više od 300 Hrvata. Prije rata ondje je živjelo oko 19.000 Hrvata, a nakon rata vratilo ih se približno 8.000.