KAKO odijeliti djelo od umjetnika, pitanje je staro koliko i spoznaja da talent i karakter ne stanuju uvijek na istoj adresi. Doduše, ta klasična moralna dilema čini se jednostavnija kad je riječ o ljudima iz nekih davnih vremena, recimo o genijalnom pjesniku, ali istovremeno zloglasnom kriminalcu i ubojici Françoisu Villonu iz 15. stoljeća ili čak kad govorimo o prošlostoljetnim književnicima bliskim nacizmu (Knut Hamsun) ili fašizmu (Ezra Pound), no što da radimo s našim ne tako davno preminulim suvremenikom?

Na primjer, s fascinantno talentiranim Kraljem popa i, istovremeno, navodnim pedofilom Michaelom Jacksonom čiji se nasljednici još bore na sudu da operu njegovo ime ili da makar smanje odštetu muškarcima koje je Michael navodno seksualno zlostavljao dok su bili djeca?

Jedna je mogućnost snimiti hagiografski glazbeni biografski film s mnogo dobre muzike i nostalgije te se praviti da kontroverzni dijelovi karijere ne postoje. Rezultat je worldwide megahit koji je samo u prvom vikendu prikazivanja uprihodio više od 217 milijuna dolara. Taj fenomenalni uspjeh učinio je najave o snimanju drugog dijela filma, u kojemu će biti riječ i o optužbama za pedofiliju, mnogo uvjerljivijima.

Ključna tri albuma s Quincyjem Jonesom

Naime, Michael se fokusira na Jacksonovu ranu karijeru, prvo s obiteljskim bendom Jackson 5 u kojemu je još kao desetogodišnji dječak pokazao raskošan talent, zatim solo karijeru i tri ključna albuma snimljena s Quincyjem Jonesom (Off the Wall, Thriller i Bad), te završava koncertom s turneje Bad, 1988. u Londonu, nekoliko godina prije nego što su se pojavile prve optužbe.

Očekuje se da će drugi dio pratiti najkontroverznije i najintenzivnije razdoblje Jacksonova života - od 1990-ih godina (uključujući turneju Dangerous, prve optužbe iz 1993., brakove…) pa sve do priprema za turneju This Is It i njegove smrti 2009. godine.

Film koji se trenutno nalazi u kinima dramski fokus stavlja na obiteljski sukob između Josepha Jacksona (Colman Domingo), patrijarhalnog oca obitelji koji je opsjednut idejom da njegov obiteljski bend Jackson 5 postane uspješan i osigura im bolju budućnost. 

To mu, naposljetku, i uspijeva, no cijena je velika: dječaci godinama trpe fizička i psihička zlostavljanja i nije potrebno biti psihijatar za zaključiti kako je zlostavljanje u djetinjstvu ostavilo traga na njihovoj psihi, a po svoj prilici najviše na najmlađeg i najnježnijeg među Jacksonima, na Michaela.

Život u svijetu Petra Pana

Postavši zvijezda još kao dijete, Michael se počinje osamljivati, jer, kako kaže majci, “njegovi vršnjaci ili bulje u njega ili ga žele slikati”, stoga bježi u svoj svijet ispunjen slikovnicama, naravno najvažnija među njima je ona o Petru Panu, i životinjama. U njegovoj kućnoj ergeli zateći će se ljama, žirafa, čimpanza, pa čak i golema zmija. Na djecu će pak više obratiti pažnju nešto kasnije kad počne obilaziti bolničke odjele s malim bolesnicima.

Ključni dio filma prati početak njegove solo karijere i razvoj vlastitog stila pjevanja i plesanja, koji vrhunac doseže na albumu Thriller. Nevjerojatni uspjesi koje postiže zasjenjeni su, međutim, mučnim procesom odvajanja od obitelji, odnosno od posesivnog oca koji želi iskoristiti Michaelov uspjeh.

Osobno mi je najzanimljiviji dio filma koji se bavi Thrillerom na kojemu Jackson uspijeva izmisliti novog sebe, pronaći vlastiti interpretativni stil i promijeniti muzičku industriju. O potonjem svjedoči istinita epizoda u kojoj Walter Yetnikoff (Mike Myers), šef CBS Recordsa, Michaelove diskografske kuće, zahtijeva od MTV-a da počne emitirati spot za pjesmu Billie Jean, a kad ovaj to odbije, slijedeći tadašnju rasističku politiku emitiranja isključivo bijelih izvođača, Yetnikoff mu zaprijeti povlačenjem svih svojih izvođača s MTV-a. 

Prvi crni izvođač na MTV-u

Ta epizoda promijenila je povijest pop glazbe osamdesetih jer je Billie Jean probio led, a MTV je kasnije pripustio u eter i druge crne izvođače. Istovremeno, rotacija na MTV-u itekako je pomogla prodaji Thrillera pogurnuvši ga do titule najprodavanijeg albuma u povijesti glazbe.

Film je režirao Antoine Fuqua, što je, uzmemo li u obzir njegovu dosadašnju filmografiju, prilično neočekivan odabir. Fuqua je, naime, holivudski zanatlija koji se proslavio solidnim policijskim krimićem Training Day, za koji je Denzel Washington dobio Oscara, te je zapravo najveći dio karijere snimao vizualno upečatljive, no u suštini konfekcijske akcijske filmove među kojima kvalitetom ponešto odskaču Suze boga sunca i Pravednik.

Ta njegova karakteristika, da ne čačka mečku, odnosno da se ne zamara zahtjevnijom dramskom problematikom, već da je samo lijepo zapakira, vjerojatno je bilo upravo ono što su producenti tražili pa ne čudi da je rezultat vizualno atraktivna slikovnica o malom Michaelu, hipersenzibilnom dječaku koji jednako voli i djecu i životinje, predivno pjeva i još bolje pleše, a u slobodno vrijeme mašta o tome da postane Petar Pan. To je to što publika od ovakvog filma očekuje pa nema potrebe šiljiti. 

Hagiografska slikovnica sačinjena od samih stereotipova o Kralju popa

I, stvarno, Michael odlično funkcionira kao hagiografska slikovnica u boji sa sjajnom playlistom, bravurozno režiranim scenama uvježbavanja plesne koreografije, kao i samih live nastupa te izvanrednim tumačem glavne uloge Jaafarom Jacksonom, inače sinom Michaelova starijeg brata Jermainea, no ako vas zanima film koji će pokušati zagrepsti malo ispod ove šljašteće fasade izgrađene od samih stereotipova o Kralju popa, onda ovo nije taj film.

Ipak, možda nije slučajno što završava Jacksonovim koncertnim nastupom i izvedbom pjesme Bad jer ono čuveno pitanje iz refrena, “Who’s Bad?”, može poslužiti kao idealan šlagvort za nastavak koji bi, konačno, trebao odgovoriti i na njega. 

Ocjena: 3/5