ANGEL Andonov (67) pao je 2003. godine kao dio četvorke zbog šverca više od 300 kilograma kokaina. Ljudi s kojima je surađivao drogu su jahtom iz Južne Amerike prevezli u Hrvatsku. Andonov ju je tada preuzeo radi daljnje prodaje te ju ukrcao u automobil na koji je stavio nepripadajuće registarske pločice. Zbog toga je osuđen na 21 godinu zatvora. Iza rešetaka proveo je 18 godina, nakon čega ga je Visoki kazneni sud pustio na uvjetnu slobodu.

Branio ga je odvjetnik Čedo Prodanović, a kada mu je sudac čitao presudu, kako kaže, još uvijek nije bio svjestan cijele situacije. Tek kada su ga odveli u ćeliju, shvatio je što se događa. Teško se prilagođavao životu u zatvoru. Upadao je u probleme te vrijeme provodio i u samici. U početku je kaznu služio u kaznionici u Lepoglavi, nakon čega su ga premjestili u Šibenik.

Završio je pravo u zatvoru

Tada je odlučio da mu knjiga postane najbolji prijatelj iza rešetaka pa je zamolio Pravni fakultet u Splitu da ondje završi studij. Diplomirao je s odličnim uspjehom. "To je bilo izvanredno organizirano. Dogovorio bih s profesorom koji ispit želim polagati, a onda bih zamolio voditeljicu knjižnice da mi pošalje literaturu.

Učio bih, a kada bih položio ispit, literaturu bih vratio. I tako u krug. Fakultet i zatvor u Šibenik doista su dali sve od sebe da moje studiranje besprijekorno funkcionira. I profesori su bili iznenađeni", govori nam.

Kad je došlo vrijeme za pisanje diplomskog rada, dobio je svoju sobu i računalo. U radu je, na temelju vlastitog iskustva, iznio slabe točke Zakona o izvršavanju kazne zatvora i njegove primjene. Kasnije je njegov rad prošao i recenziju profesorice Zlate Đurđević te je objavljen u Hrvatskom ljetopisu za kazneno pravo i praksu.

"U 18 godina cijeli svijet se promijenio"

Kada je 15. lipnja 2021. izašao iz zatvora, naišao je na prvi izazov. "Tri dana nakon toga podnio sam zahtjev Uredu za socijalni rad za jednokratnu pomoć. Na svoj rođendan, 12. studenog, dobio sam odbijenicu", kaže.

Bilo mu se teško vratiti životu nakon godina provedenih u ćeliji, dodaje. "Gledajte, tamo sam bio 18 godina. Cijeli svijet se promijenio. Tehnologija je napredovala. Kada sam prvi put vidio pametni telefon, trebali su mi dani da shvatim kako funkcionira. A tek kada sam otišao na bankomat podignuti novac koji mi je prijatelj posudio.. tražio sam pomoć", prisjeća se.

Zatvorenici, zaključuje, uopće nisu dobro pripremljeni za život izvan zatvora. "Da nisam ovako snalažljiv, morao bih se ili vratiti kriminalu i ponovno švercati kokain ili umrijeti od gladi", kaže pa dodaje da zbog toga u zatvorima ima puno recidivista.

"Ljudi se vraćaju zato što su primorani vratiti se, zato što su gladni i ne postoji apsolutno nikakva organizirana pomoć društva. Nitko se neće vratiti u zatvor zato što to želi. Kad nakon izlaska budeš prepušten sam sebi, nema šanse da se zaposliš jer svi traže potvrdu o nekažnjavanju", govori nam.

Milanoviću je pisao molbu za pomilovanje

Tako je bilo i s njim. Pokušao je postati odvjetnik, no nije mogao ući u Komoru. Htio je držati predavanja zatvorenicima o tome kako se promijeniti, ali mu, kaže, to nisu dopustili. Planirao je otvoriti obrt za taksi-prijevoz, no i tu je naišao na odbijenicu jer, kako kaže, "nema dobar ugled". Bilo je tu i drugih pokušaja.

Kasnije se uspio zaposliti u Hrvatski helsinški odbor, uz pomoć Čede Prodanovića, kaže. Kratko je radio i kao vježbenik u jednom odvjetničkom uredu. "Dakle, kakve su tvoje mogućnosti kada izađeš iz zatvora, posebice nakon izdržavanja dugotrajne kazne kao što je bila moja? Praktički nikakve. Unaprijed si osuđen na to da se vratiš", govori nam.

Na pitanje je li ikada razmišljao o povratku kriminalu nakon izlaska iz zatvora, odgovara da nije. "Iako sustav ne vjeruje da sam se promijenio i da se moj mentalni sklop promijenio, uistinu jesam i nikada nisam pomislio na kriminal kao alternativu odbacivanju društva i toj nemoći. U tome mi je pomoglo i studiranje", kaže.

Rok rehabilitacije mu je 20 godina, dodaje. "Predsjedniku Zoranu Milanoviću napisao sam molbu za pomilovanje. Ne ono klasično, jer sam svoju kaznu odslužio u cijelosti i to je to. Tražio sam da me se pomiluje u dijelu koji se odnosi na rok rehabilitacije. Prošle su četiri godine i nisam dobio njegov odgovor", kaže.

Osnovao udrugu za pomoć zatvorenicima

Bavio se, dodaje, i humanitarnim radom. Osnovao je udrugu Angelus Custos, što u prijevodu znači "anđeo čuvar". Udruga je prvenstveno bila namijenjena pomoći zatvorenicima nakon izlaska iz zatvora, kao i pomoći tijekom izdržavanja kazne, objašnjava.

"Međutim, kako me zatvorski sustav jednostavno blokirao, ne vjerujući da sam se promijenio, i nije mi dopustio odlazak u zatvore, moja se udruga sada bavi lobiranjem za tzv. Rescale movement, odnosno time da i Hrvatska krene u smjeru humanizacije izvršavanja kazne zatvora. To će kod nas biti teško, međutim radimo na tome i nadamo se da ćemo uspjeti", ističe.

Danas predaje na dva fakulteta

Angel Andonov danas predaje na dva fakulteta kao vanjski predavač, i to na Pravnom fakultetu u Zagrebu i Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu. Njegova je udruga, također, na inicijativu najvećeg europskog pokreta za humanizaciju izvršavanja kazne zatvora, Rescale Movementa, postala njihov punopravni član, a prošle jeseni i ambasador u Hrvatskoj.

Gostovao je i na panelu u sklopu INSIGHT Erasmus+ međunarodnog projekta, koji istražuje odnos medija i kriminala, pod nazivom "Mediji, bivši zatvorenici i rehabilitacija". Cilj je promijeniti način na koji se u javnosti govori o kaznenim djelima, odgovornije, točnije i s više razumijevanja.

U sklopu projekta prikazana je i izložba "Imam lice", nastala iz stvarnih priča, kroz koju javnost dobiva priliku čuti perspektive koje rijetko dopiru do nje.