POSJET vodećeg iranskog diplomata Pekingu, koji se događa samo nekoliko dana prije dolaska američkog predsjednika Donalda Trumpa u kinesku prijestolnicu, nametnuo je ključno pitanje: može li Kina posredovati u postizanju mira između SAD-a i Irana? Dok krhko primirje jedva opstaje, a diplomatski napori ne uspijevaju osigurati trajan kraj rata koji prijeti globalnoj ekonomiji, i Teheran i Washington traže izlaz, piše CNN.

Peking se, barem na papiru, čini kao očit kandidat za tu ulogu. Kina je dugogodišnji diplomatski i ekonomski saveznik Irana - partnerstvo utemeljeno na zajedničkom neslaganju sa SAD-om i potrebi za jeftinom naftom. Istovremeno, ima otvorenu komunikaciju s Washingtonom i izravan pristup Trumpu tijekom njegova sastanka s kineskim čelnikom Xi Jinpingom sljedeći tjedan.

Upravo je tajming vjerojatno doveo iranskog ministra vanjskih poslova Abbasa Araghchija u Peking. Na sastanku s kineskim kolegom Wang Yijem, Araghchi je, prema iranskom izvješću, izrazio nadu da bi Peking mogao spriječiti "narušavanje međunarodnog mira i sigurnosti". Očekuje se da će i Trump sa Xijem razgovarati o sukobu, koji je zasjenio nekadašnji fokus na gospodarsko rivalstvo dviju sila. Američki državni tajnik Marco Rubio natuknuo je to u utorak, rekavši novinarima kako se nada da će Kina potaknuti Iran na ublažavanje blokade Hormuškog tjesnaca.

Rezervirana uloga Pekinga

Kineski dužnosnici tjednima pozivaju na prekid vatre i predstavljaju Peking kao mogućeg mirovnog posrednika. Sam Xi je prošlog mjeseca objavio opsežan prijedlog za mir na Bliskom istoku u četiri točke. Ministar vanjskih poslova Wang ponovio je stajalište Pekinga na sastanku s Araghchijem, obećavši da će nastaviti pomagati u pokretanju mirovnih pregovora i "odigrati veću ulogu u ponovnoj uspostavi mira na Bliskom istoku", navodi se u kineskom izvješću.

Sama činjenica da ugošćuje obje strane u razmaku od tjedan dana predstavlja pobjedu za Xija, koji želi učvrstiti ulogu Kine kao globalnog aktera. Pregovaranje s američkim čelnikom čija popularnost pada, a koji je zaglavljen u skupom ratu i traži lake pobjede, vjerojatno je pozicija koju Xi smatra povoljnom. Kineski izvori upoznati s temom nedavno su za CNN izjavili da Peking s oprezom gleda na višemjesečni sukob svog suparnika s Iranom kao na situaciju koja je potencijalno ojačala njegovu pregovaračku poziciju.

Prema tim izvorima, situacija Kini pruža jedinstvenu priliku da iskoristi zastoj uoči vjerojatno teških međuizbora za Trumpa. Smatra se da je predsjednik željan američkim glasačima predstaviti opipljive pobjede, poput velikih kineskih kupnji američkih poljoprivrednih proizvoda i zrakoplova Boeing. No, koliko je Peking spreman izvršiti pritisak da bi strane krenule prema miru, sasvim je drugo pitanje, jer Xi mora uravnotežiti rastuće ekonomske rizike rata s dugoročnim ambicijama Kine da se pozicionira kao alternativna globalna sila SAD-u.

Balansiranje interesa

Iako se na Zapadu često smatra da je Pekingu drago kada je američka vojska zaokupljena negdje drugdje u svijetu, postoje konkretni razlozi zbog kojih Kina želi kraj ovog sukoba. Drugo najveće svjetsko gospodarstvo dosad je bilo relativno zaštićeno od povijesne globalne naftne krize koja pogađa njegove susjede, zahvaljujući ogromnim kineskim rezervama nafte, visokoj razini energetske neovisnosti i ranom prelasku na zelenu energiju.

No, kako rat odmiče, te se rezerve smanjuju, a s njima i energetska sigurnost kojoj je Xijeva vlada dala prioritet. Iako još nema nestašica, kinesko gospodarstvo i dalje je osjetljivo na povišene cijene goriva, čiji je dio vlada naložila nacionalnim naftnim kompanijama da apsorbiraju. Globalni gospodarski pad zbog rata također će naštetiti kineskom gospodarstvu koje ovisi o izvozu.

Postoji i zabrinutost zbog utjecaja rata na odnose SAD-a i Kine, koje Peking želi održati stabilnima kako bi smanjio napetosti oko vlastitih globalnih ambicija. Analitičari navode da je Kina nastavila kupovati iransku naftu tijekom sukoba, uvozeći i prošlog mjeseca znatno više od milijun barela dnevno. Pritom je crpila zalihe iz plutajućih skladišta u Aziji, neometana američkom pomorskom blokadom Hormuza.

Kina može reagirati

SAD je posljednjih tjedana pojačao ekonomski pritisak zbog kineskih kupnji, koje su prošle godine činile više od 90% iranskog izvoza i daju Pekingu značajnu ekonomsku polugu nad Iranom. Washington je prošlog mjeseca stavio na crnu listu veliku kinesku petrokemijsku tvrtku, navodeći da je glavni kupac iranske sirove nafte.

U rijetkom potezu, Peking je naredio domaćim tvrtkama da se ne pridržavaju sankcija protiv te i još četiri domaće rafinerije na američkoj crnoj listi.

Kina bi mogla rado izbjeći te sukobe i steći Trumpovu naklonost predstavljajući svoju diplomaciju s Iranom kao dobronamjeran napor da pomogne Washingtonu okončati rat. Ipak, analitičari su skeptični da će Peking iskoristiti svoj utjecaj kako bi previše pritisnuo Iran da popusti američkim zahtjevima, pogotovo bez jasnih poticaja iz Washingtona. S jedne strane, Peking možda ne vjeruje previše u vlastiti utjecaj na Teheran. S druge, iako je Kina suzdržana u kritikama SAD-a tijekom sukoba, dugo tvrdi da je rat problem koji Washington mora riješiti. U međuvremenu, iako Kina ima ekonomsku polugu, usred globalne naftne krize i njoj samoj su potrebne te bačve nafte.