NOVO istraživanje rasvijetlilo je detalje brutalnog ubojstva sedmogodišnje djevojčice u Sjevernoj Irskoj koje je 1944. počinio američki vojnik. Iako je slučaj smatran zaključenim nakon što je vojnik William Harrison osuđen i pogubljen, istraga koju je provela nećakinja žrtve Annie Kalotschke otkrila je nove, potresne činjenice o zločinu i njegovim dugotrajnim posljedicama koje su više od osam desetljeća kasnije pogodile njezinu obitelj, piše The Guardian.

Slučaj Patricije Wylie, poznate kao Patsy, ušao je u anale Drugog svjetskog rata kao mračna fusnota. Tog 25. rujna 1944. američki vojnik William Harrison, stacioniran u okrugu Tyrone, posjetio je kolibu obitelji Wylie. Budući da je već dolazio i bio im poznat, majka Mary dopustila mu je da njezinu sedmogodišnju kćer odvede do trgovine po slatkiše.

No, Harrison je silovao, pretukao i zadavio djevojčicu, a njezino tijelo ostavio iza plasta sijena te otišao u pub. Kasnije je priznao zločin, nakon čega je osuđen i pogubljen vješanjem. Iako se činilo da je pravda zadovoljena, priča time nije završila.

"Ovaj slučaj istražujem, s prekidima, već 31 godinu"

Annie Kalotschke, Patsyna nećakinja koja živi u New Yorku, provela je više od tri desetljeća istražujući slučaj. Proučila je svjedočanstva, obiteljske priče i arhivske spise, uključujući transkript suđenja na 660 stranica, kako bi rekonstruirala tragediju koja i danas odjekuje s obje strane Atlantika.

"Ovaj slučaj istražujem, s prekidima, već 31 godinu", izjavila je Kalotschke. "Rano sam odlučila da se ova užasna priča mora zapisati kako bi svi saznali istinu. Za našu obitelj najgori su bili mitovi koji i danas kruže, a koji su glavni uzrok generacijske traume", dodala je. Njezino istraživanje pretočeno je u knjigu "Never Speak of Rope" (Nikad ne govori o užetu), koja još čeka objavu.

Istraživanje je otkrilo da je Harrison odrastao u nasilnoj i disfunkcionalnoj obitelji u Ohiju, uz majku alkoholičarku i svadljivog oca, što ga je oblikovalo u problematičnu osobu sklonu alkoholu. Nakon što se prijavio u vojsku, bio je kažnjavan zbog pijanstva i liječen od amnezije, no umjesto otpusta, poslan je u pričuvnu jedinicu u zračnu bazu Cluntoe u Sjevernoj Irskoj.

Patsy jer je zaprijetila da će majci ispričati o seksualnom napadu

Tamo ga je u ljeto 1944. u pubu upoznao Patsyn otac Patrick i, sažalivši se nad njegovom usamljenošću, pozvao ga kući na čaj. Harrison je ostao dva dana, zbog čega je zbog neovlaštenog odsustva kažnjen s tri mjeseca pritvora.

Na dan ubojstva, Harrison je ponovno pio prije nego što je došao do kuće obitelji Wylie. Kasnije je priznao da je ubio Patsy jer je zaprijetila da će majci ispričati o seksualnom napadu, što ga je, kako je rekao, učinilo "bijesnim do usijanja".

Povjesničar Alan Freeburn ističe da je takav zločin bio iznimno rijedak, Harrison je bio jedini američki vojnik osuđen za ubojstvo djeteta i jedan od samo trojice pogubljenih zbog silovanja djeteta na europskom bojištu.

Harrison se gušio na užetu 20 minuta

Kalotschke je otkrila i da su Harrisonovi roditelji bezuspješno molili Bijelu kuću za pomilovanje. Sama egzekucija, izvršena 7. travnja 1945. u zatvoru Shepton Mallet, bila je mučna. Krvnik Thomas Pierrepoint loše je obavio posao, pa se Harrison gušio na užetu 20 minuta umjesto da umre brzom smrću.

Kalotschke sumnja da je to možda bila osveta. "Je li to bilo zato što je znao za što je Harrison kriv?" pita se ona. Nakon zločina, u Sjevernoj Irskoj su se širile glasine da je ubojica pošteđen i poslan u borbu u Francusku ili da je viđen kako se ukrcava na brod za Ameriku.

Obitelj Wylie suočila se s teškom stigmom. "Muškarci u autobusu govorili su mojoj baki: "Šteta za tu curicu, ali tako ti je to kad se petljaš s Jenkijima". Bilo je to posve poražavajuće", rekla je Kalotschke.

Sestra je cijeli život patila od krivnje

Patsyna majka Mary pala je u depresiju, iz koje ju je, prema obiteljskoj priči, trgnuo san u kojem ju je ubijena kći potaknula da nastavi živjeti zbog ostalo četvero djece. Međutim, Patsyna sestra Sadie, koja je tog dana srela nju i ubojicu, ali im se nije pridružila, cijeli je život patila od krivnje.

Nije mogla podnijeti prolaziti pokraj polja gdje joj je sestra umrla te je na kraju emigrirala u New York. Trauma se prenijela i na njezinu djecu, uključujući Annie Kalotschke, koja vjeruje da ju je upravo ta "sjena" iz prošlosti potaknula da postane psihoterapeutkinja.

Prošlog mjeseca, Kalotschke je s rodbinom posjetila nekadašnju komoru za pogubljenja u Shepton Malletu, gdje je osjetila trijumf i olakšanje. "Pomažem klijentima da pronađu mir usred traume. E pa, mogu vam reći da mi osjećamo da je krug zatvoren. Vratile smo Patsy pravdu i njezin glas. Ona više nije samo ime na nadgrobnom spomeniku", zaključila je.