SINOĆ je 19-godišnji dostavljač pizze u Drnišu brutalno ubijen. Ubojica je opasni recidivist, čovjek koji je služio samo 14 godina zatvora za ubojstvo mlade žene sredinom 90-ih godina (17 uboda nožem!). Mnogo, ako ne i previše o profilu, slučaju, ali i ukupnoj atmosferi govore izjave mještana da je bilo samo "pitanje vremena kada će ponoviti zločin".

Ovo je jedan od brutalnijih slučajeva, ali karakterizira ga, kao i brojne druge, najgora rečenica u Hrvatskoj: "Od ranije je poznat policiji". Gotovo da nema kaznenog djela koje zaslužuje pažnju javnosti, a da o počinitelju ne čujemo isto: "od ranije poznat policiji", "višestruko kazneno prijavljivan", pa čak i "osuđivan" i slično.

Galerija

Izjave upućenih obično idu u smjeru "nikoga to nije iznenadilo", uz eventualnu napomenu kako je iz "dobre obitelji" i slično. Koji je uglavnom zaključak takve priče? Još jedna grozna rečenica: "sustav je zakazao".

Strukturni problem, ne pojedinačni slučajevi

Paralelizam između "od ranije poznat policiji" i "sustav je zakazao" zastrašujuć je i teško se više može reći da predstavlja samo pojedinačne slučajeve, nego je to očito strukturni problem u Hrvatskoj. Policija nekoga pronađe, uhvati i prijavi, a onda sve zapne negdje na sudovima, bilo oslobađanjem, nekom uvjetnom kaznicom ili jednostavno preblagom kaznom.

Nakon izlaska iz zatvora takva se osoba "nije promijenila", jer u ovakvom sustavu za to nisu ni stvoreni uvjeti da se promijeni, a i pitanje je koliko se najokorjeliji zločinci uopće mogu promijeniti. No, za sve to postoje instituti koji se ne primjenjuju. Pravosuđe je iz nekog razloga iznimno blago i opasni kriminalci doslovno "cure" kroz njega. Koliko je ubojica dobilo onih maksimalnih 50 godina zatvora u Hrvatskoj?

Nije problem samo kod ubojstava

Ovakva hladnokrvna ubojstva najgora su stvar, ali i kod drugih zlodjela možemo čuti "od ranije poznat policiji", jako često u slučaju kaznenih djela u prometu koja isto nerijetko završe fatalno. Kako je moguće da netko tko već ima povijest usmrćivanja uslijed obijesne vožnje opet sjedne nekog bijesnog auta i pod utjecajem malog mozga i raznoraznih supstancija opet napravi krš i lom?

Kako je moguće da netko tko se hvalio oštrenjem noža kojim je izbo svoju prvu žrtvu živi slobodno i nenadzirano nakon pišljivih 14 godina zatvora? Kako je moguće da višestruko prijavljivan obiteljski nasilnik i dalje živi u domu s osobom koja ga je prijavljivala za nasilje koje je onda i dokazano? Kako je sve to moguće? Lako! Sustav je zakazao!

Klišeji umjesto odgovora

Samo pričekajmo sutra, ili već danas, da se svita političara sabere s predstavnicima sigurnosnih institucija i represivnog aparata pa da opet izreknu koju klišejnu u tom smjeru, s obveznom naznakom da je Hrvatska inače mirna zemlja.

I jest, statistički, ali kad se ovako nešto dogodi, to jednostavno nije predmet rasprave. Predmet rasprave može jedino biti sva institucionalna trulež koja je dovela do toga da je ovakav monstrum nenadziran na slobodi. Jedino to ima smisla reći u ovoj mizernoj situaciji.

Dok se javnost zabavlja dnevnopolitičkim kokošarenjem oko izbora ustavnih sudaca i čelnika Vrhovnog suda, pravi problemi, oni koji se odnose na konkretne ljudske egzistencije, događaju se na razini "običnih" sudova, na onim razinama gdje se odlučuje o sudbini okorjelih kriminalaca.

Ili tamo gdje "svi sve znaju" kakav je tko, što sve ima kod sebe i čime se otvoreno hvali, a ne poduzima se ništa. Na tim je mjestima sito iz nekog razloga propusno i tamo zapravo "sustav zakazuje".

Dok se to ne promijeni, nema mjesta čuđenju zašto se ne vjeruje institucijama. "Ranije poznati policiji", od prometnih nesreća, preko obiteljskog nasilja do psihopatskih ubojstava, samo su lice i naličje "zakazalog sustava". A sustav koji se ne temelji na povjerenju uopće nije sustav, nego je divljački kaos.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala