ZAISTA bih volio da predsjednik Općinskog suda u Šibeniku lijepo dođe na nacionalnu televiziju i nama neukima, uključujući i autora ovog teksta - a osobno bih se volio naći u tom studiju - objasni kako je postupak zbog ilegalnog držanja vatrenog oružja protiv osuđenog ubojice mogao biti ocijenjen kao "nije hitan". I to "nije hitan" u takvoj mjeri da u dvije i pol godine nije održano ni jedno ročište.

Davno su prošle godine kada sam učio kazneno pravo, ali ovo što čitam, ovi propusti u slučaju Kristijana Aleksića, sramota su hrvatskog prava, hrvatskog sudstva i općenito sramota hrvatske države. Zašto to mislim? Idemo redom.

Galerija

Prvo, policija je očigledno radila svoj posao. Pisala je prijave, uhićivala kada je mogla. Nema nijedne informacije da policija u ovom slučaju, svih ovih godina, nije odradila svoj dio posla.

Ubio je već 1994. godine

Aleksić je već ubio 1994. godine. Marijana Sučević imala je 22 godine kada je ubijena dok se navečer vraćala s autobusne postaje prema bakinoj kući. Ubojica dugo nije nađen. Preokret se dogodio tek 2001. godine, kada se Aleksić počeo hvaliti poznanicima da je upravo on ubio djevojku.

Za to je pravomoćno osuđen na 14 godina zatvora. Danas se, razumljivo, postavlja pitanje zašto samo toliko. I to treba razjasniti: sudi se po pravu koje je vrijedilo u vrijeme počinjenja djela. Godine 1994. na snazi je još bio prerađeni Krivični zakon Socijalističke Republike Hrvatske, a tadašnji kazneni okviri bili su bitno blaži od današnjih.

Kazne u doba Jugoslavije - a taj zakonski okvir preuzeli smo početkom 90-ih - bile su bitno kraće od današnjih. Sjetit ćete se stihova Zabranjenog pušenja: "Ko preživi dvanaest godina u KP domu Zenica…". Kazna od dvanaest ili četrnaest godina za teško ubojstvo tada nije zvučala kao što bi zvučala danas (maksimalna kazna zatvora tada je bila 15, te iznimno 20 godina). Ne možemo povijest mijenjati, niti možemo današnje kaznene okvire retroaktivno primijeniti na djelo iz 1994. godine. Novi Kazneni zakon Republike Hrvatske, s bitno strožim kaznama, donesen je 1997. godine.

Kristijan Aleksić, prema pisanju medija, ima i prekršajnu presudu iz 2020. zbog prijetnje. Prekršajno je kažnjen ublaženom novčanom kaznom od 1600 kuna, a izrečena mu je i zaštitna mjera zabrane približavanja strini i njezinu djetetu, kojima je prijetio. Kako ranije nije bio prekršajno kažnjavan, eto, mogao je dobiti ublaženu kaznu. Ljepota hrvatskog pravosudnog sustava…

Zašto nije zatražen istražni zatvor?

I onda dolazi 2023. godina. Kristijan Aleksić uhićen je u travnju 2023. zbog nedozvoljenog posjedovanja i izrade oružja. Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku podignulo je optužnicu pred Općinskim sudom u Šibeniku i za Aleksića zatražilo godinu dana bezuvjetnog zatvora.

Postavlja se pitanje zašto ODO Šibenik nije zatražio istražni zatvor nakon što je oružje pronađeno, odnosno bi li stvari danas bile drukčije da je takav prijedlog podnesen. Emotivno i hipotetski možemo zamišljati svašta. No hladno pravnički, možda možemo razumjeti zašto Općinsko državno odvjetništvo nije išlo tim putem.

Istražni zatvor nije kazna unaprijed, nego iznimna procesna mjera. Mora imati strogo određenu svrhu: sprječavanje ponavljanja kaznenog djela, sprječavanje utjecaja na svjedoke, opasnost od bijega ili neki drugi zakonom propisani razlog. Oružje je oduzeto, predmet nije nužno tražio opsežno ispitivanje svjedoka, pitanje je bi li sud prijedlog istražnog zatvora prihvatio. Tu možemo održati vježbe iz kaznenog procesnog prava, ali nećemo lako doći do jedinstvenog zaključka.

Sud nije održao ni jedno jedino ročište

Postupak pred Općinskim sudom u Šibeniku zbog ilegalnog oružja do danas nije došao ni do prvog ročišta glavne rasprave. To je ono apsolutno nedopustivo. Dvije i pol godine sud nije održao ni jedno jedino ročište u predmetu u kojem je optužen pravomoćno osuđeni ubojica kod kojega je policija pronašla ilegalno izrađeno vatreno oružje. To je nerad, javašluk i institucionalno "nije me briga".

Predmet nije bio hitan? Po čemu nije bio hitan? I čak da nije bio hitan, zar to znači da se dvije i pol godine ne mora napraviti baš ništa? Čak i da nije riječ o osuđenom ubojici i nasilniku kod kojega je pronađeno oružje, dvije i pol godine potpunog mirovanja u kaznenom postupku bilo bi potpuno nedopustivo. Bilo kojem kaznenom postupku!

Kazneni zakon je jasan: "Svrha kažnjavanja je izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo."

Ako u dvije i pol godine niste održali nijedno ročište, kakvu ste društvenu osudu izrazili?

Ako u dvije i pol godine niste napravili ništa, kakvo ste povjerenje građana u pravni poredak ojačali?

Ako u dvije i pol godine niste pomaknuli predmet s mrtve točke, kako ste utjecali na počinitelja?

Ako u dvije i pol godine niste učinili ništa, kako ste kod bilo koga jačali svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja?

Ovo gore je, suci šibenskog suda, ako niste znali, članak 41. Kaznenog zakona. Upravo onaj članak koji govori o svrsi kažnjavanja. To što je ovaj predmet procijenjen kao "nije hitan" nije nikakvo obrazloženje ni opravdanje. Davno je već trebao biti dovršen i da nije bio hitan.

Sud se ovdje ne može sakriti iza trodiobe vlasti

Postoje kazneni postupci koji traju godinama. Postoje postupci u kojima se čekaju financijska, knjigovodstvena, prometna ili druga vještačenja. Ovdje nije trebalo raspetljavati međunarodnu mrežu fiktivnih računa. Ovdje je trebalo suditi čovjeku koji je već bio pravomoćno osuđen za ubojstvo, a potom optužen jer mu je pronađeno ilegalno izrađeno vatreno oružje. Uredno izuzeto, s fotografijama i ostalim dokazima.

Odakle vam uopće pravo, obraz, profesionalna mirnoća - nazovite to kako hoćete - da u takvom predmetu nalazite opravdanje u tome da nije bio hitan? Znate li kakvu poruku višegodišnje nepostupanje šalje takvim ljudima? I svima sličnim njemu? Šalje im poruku da su nedodirljivi. Da su iznad sustava.

Za ovo se, dame i gospodo s Općinskog suda u Šibeniku, ne možete oprati ni pred pravom ni pred savješću. I ne, ne možete se ovdje sakriti iza trodiobe vlasti. Trodioba vlasti ne postoji zato da bi se sudove štitilo od pitanja. Sudačka neovisnost ne postoji zato da bi se suce štitilo od odgovornosti. Ona postoji zato da se suce zaštiti od političkih pritisaka kada sude. Ne zato da se bilo koga zaštiti od posljedica kada se ne radi svoj posao.

Netko bi zbog ovoga morao odgovarati. Stvarno odgovarati. Ostati bez posla. Ni manje ni više. Otkaz službeniku, razrješenje sucu, već prema tome tko je što morao učiniti, a nije. Sve ispod toga bit će neprihvatljivo i po pravu i po pravdi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala