U SUBOTU navečer Kristijan Aleksić, već osuđen zbog ubojstva, napada i obiteljskog nasilja, upucao je 19-godišnjeg maturanta Luku Milovca, nakon čega je pobjegao. Nakon više od 30 sati, u noći s nedjelje na ponedjeljak uhićen je. Danas je priveden DORH-u.

Zločin se dogodio u subotu navečer kada je Luka, koji je privremeno radio kao dostavljač hrane, došao do kuće osumnjičenog Aleksića kako bi mu predao narudžbu. Aleksić je iz vatrenog oružja s više hitaca usmrtio mladića, nakon čega je napustio mjesto događaja. Zbog potrage bili su zatvoreni svi ulazi i izlazi iz grada, a građani su bili pozvani da ne napuštaju domove.

Policija mu 2023. našla oružje

Aleksić je otprije poznat policiji i pravosuđu. Policija mu je još prije tri godine oduzela improvizirano vatreno oružje ručne izrade i streljivo. Upravo o tom slučaju šibensko-kninska policija javno je izvijestila u travnju 2023., nakon pretrage njegova stana i drugih prostorija koje je koristio.

Glavni ravnatelj policije Nikola Milina potvrdio je da je policija prije tri godine kod Aleksića pronašla ilegalno oružje i podnijela kaznenu prijavu, nakon čega je podignuta optužnica, no sudski postupak do danas nije počeo. Milina je također rekao da Aleksić iza sebe ima pet pravomoćnih presuda, od kojih su dvije bile objedinjene u kaznu zatvora od 15 godina koju je odslužio za spomenuto ubojstvo, dok su dvije bile uvjetne.

Zločin iz 1994. godinama bio misterij

No Aleksić je poznat javnosti i zbog brutalnog ubojstva bolničke pralje, svoje susjede Marijane Sučević, koje se dogodilo 27. svibnja 1994. godine u Prgometu. Prema pisanju Večernjeg lista, sudsko vijeće zaključilo je da je Aleksić zločin pripremao gotovo godinu dana.

Marijana Sučević imala je 22 godine kada je ubijena dok se navečer vraćala s autobusne postaje prema bakinoj kući. Aleksić joj je, prema presudi, prišao s leđa i nožem je više puta ubo u leđa, prsa i ruke. Zadobila je ukupno 17 ubodnih rana. Kad se dignula, udario ju je šipkom po glavi i ponovno zario nož u leđa dok je puzila. Datum ubojstva je urezao na dimnjaku svoje kuće, pisali su tada mediji.

Njezino tijelo pronađeno je sljedećeg jutra, no slučaj je godinama ostao neriješen. Iako je policija nakon ubojstva imala više osumnjičenih, Aleksić dugo nije bio među njima.

Hvalio se da je ubio djevojku

Preokret se dogodio tek 2001. godine, kada se Aleksić počeo hvaliti poznanicima da je upravo on ubio djevojku. Ljudi iz njegova okruženja kasnije su istražiteljima ispričali da je govorio o zločinu te da su ga često viđali s nožem čija je drška bila omotana električnim kabelom.

Do njegova uhićenja došlo je nakon što ga je vlastita majka prijavila policiji, ali zbog prijetnji koje joj je upućivao. Prema tadašnjim navodima, bio je ljutit jer se nije vraćala kući iz Drniša, gdje je bila kod drugog sina.

"Da sam znala da će ga povezati s ubojstvom Marijane Sučević, nikad ga ne bih prijavila. Ne bih osam godina u kući skrivala ubojicu, makar mi bio sin", rekla je kasnije njegova majka Ljuba Aleksić.

Priznao zločin pa povukao priznanje

Nakon uhićenja priznao je zločin policiji i istražnom sucu. Detaljno je opisivao kako je planirao ubojstvo, pa čak i dimenzije noža kojim je počinjen zločin. 

Istražiteljima je tada ispričao kako je živio pod pritiskom, te da ga je mučila pomisao da će policija okriviti nekoga drugoga. U medijima se pisalo i da je Aleksića na nasilje potaknula fascinacija nasilnim filmovima jer je primijetio da mu kada gleda nasilne scene skače adrenalin. Nije imao razloga napasti baš Marijanu već je, navodno, htio provjeriti je li i on sposoban ubiti čovjeka.

Zanimljivo je da se među podacima o slučaju ubojstva Marijane Sučević može pronaći podatak da je Aleksić hladnokrvno prošao i poligraf, koji je prevario, jer je bio među prvima ispitanima u vezi njega, piše Slobodna Dalmacija.

Kasnije je na sudu povukao priznanje i odbio odgovarati na pitanja.

Psihijatrijsko vještačenje i liječenje

Tijekom suđenja njegova majka tvrdila je da je psihički bolestan i povučen te da je imao problema još tijekom školovanja zbog nacionalnosti. Opisivala ga je kao introvertiranog mladića koji je bio iskompleksiran zbog debljine i uspješnijeg brata. Izjavila je i da je u kući izrađivao predmete od drva i vezao goblene te tvrdila da nije izrađivao noževe kako se navodilo u optužnici. 

Psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je u vrijeme zločina bio smanjeno ubrojiv te da ima ozbiljne psihičke tegobe. Sud mu je zato uz zatvorsku kaznu odredio i obvezno psihijatrijsko liječenje. Već sredinom 90-ih liječio se na psihijatriji u Splitu. U sudskom postupku spominjalo se i da je bio opsjednut smrću i sotonizmom, da je po ormaru crtao simbole 666 te da je vježbao ubadanje nožem.

Na izricanju presude pitao koliko je sati

Mediji su izvještavali da je tijekom suđenja nekoliko puta podrignuo i uplašeno gledao majku Ljubu u stražnjem redu. Tijekom proglašenja presude Aleksić se doimao kao da ne shvaća djelo za koje je osuđen, kao i činjenicu da ga čeka višegodišnji zatvor.  U sudskim dokumentima i tadašnjim medijskim izvještajima navodilo se da je Aleksić osuđen na 12 godina zatvora uz mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja. Nakon odslužene kazne, Aleksić je ostao na slobodi.

Večernji list opisao je i njegovo ponašanje tijekom izricanja presude. Dok mu je sud izricao kaznu, djelovao je potpuno nezainteresirano za težinu zločina. U jednom trenutku pitao je pravosudnog policajca koliko je sati, a nakon odgovora rekao: "Super, taman na ručak."