BRUTALNO ubojstvo 19-godišnjeg Luke Milovca u Drnišu otvorilo je pitanje ozbiljnih propusta hrvatskog sustava u postupanju prema opasnim nasilnicima.

Pogotovo nakon što je otkriveno da je njegov ubojica Kristijan Aleksić, ranije osuđen za brutalno ubojstvo 22-godišnje djevojke, imao niz prijava, optužnicu zbog ilegalnog oružja koja je na sudu stajala više od dvije i pol godine bez početka suđenja, prijavu za nasilje u obitelji te presudu zbog prijetnji. Policija mu je još 2023. pronašla improvizirano vatreno oružje i streljivo, no nije mu određen istražni zatvor ni mjere opreza.

Slučaj Kristijana Aleksića zato je ponovno otvorio pitanje koliko hrvatski sustav doista može prepoznati i zaustaviti nasilnike prije nego što ponovno ubiju.

Upravo zbog toga posljednjih se dana javnost prisjeća drugih zločina koji su izazvali dosta medijske pažnje. Jučer smo pisali o Davidu Komšiću koji je pregazio čovjeka, napao djevojku pa je trudnu izbo 88 puta da bi mu smanjili sve kazne.

Danas se prisjećamo jednog od najstrašnijih zločina u novijoj hrvatskoj povijesti - ubojstva meksičke turistkinje Selene Macedo na splitskom Marjanu 2012. godine, za koje je osuđen Splićanin Edi Mišić.

Taj je slučaj godinama ostao simbol brutalnosti koja je šokirala cijelu Hrvatsku, ali i pravnih kontroverzi oko toga kako je zločin kvalificiran i koliku je kaznu ubojica na kraju dobio.

Zaskočio je na Marjanu, već je imao pripremljen nož i samoljepljivu traku

Presude Županijskog suda u Splitu i Vrhovnog suda RH otkrile su niz detalja koji su godinama izazivali šok u javnosti, ali i ozbiljne pravne prijepore oko toga je li riječ o "običnom" ili teškom ubojstvu.

Selena Margerit Graciano Macedo, 31-godišnja turistkinja iz Meksika, ubijena je 22. kolovoza 2012. na Marjanu. Na izlet u Split stigla je s bratom Emmanuelom Gracianom Macedom, a tog popodneva odvojila se od njega tijekom šetnje. Tri dana kasnije pronađena je mrtva u gustoj šumi, s gotovo odsječenom glavom.

Prema presudi Županijskog suda u Splitu, Edi Mišić je Selenu "zaskočio" na zemljanoj stazi u blizini spomenika na Marjanu, začepio joj usta, srušio je na tlo i onesposobio je. Potom joj je samoljepljivom trakom vezao ruke, odvukao je dublje u šumu i nožem prerezao vrat.

Sud je utvrdio da je Mišić sa sobom već imao pripremljen nož i ljepljivu traku, što je Vrhovni sud kasnije označio kao dokaz predumišljaja.

Presuda detaljno opisuje način ubojstva. Sudskomedicinska vještakinja dr. sc. Marija Definis Gojanović utvrdila je da je riječ o "dubokoj reznoj rani kružno oko vrata neposredno iznad jezične kosti dubine do kralježnice" uz presijecanje svih struktura vrata.

Ključno je bilo pitanje je li Selena bila pri svijesti ili ne u trenutku ubojstva

Sud je zaključio da je Selena umrla vrlo brzo zbog masivnog iskrvarenja. Ipak, upravo je pitanje je li u trenutku rezanja vrata bila pri svijesti postalo ključno za konačnu pravnu kvalifikaciju zločina.

Tužiteljstvo je tvrdilo da je riječ o teškom ubojstvu na osobito okrutan i krajnje podmukao način. No sudovi su na kraju zaključili da to nije dokazano izvan razumne sumnje.

Vrhovni sud detaljno je objasnio zašto nije prihvaćena kvalifikacija "osobite okrutnosti". Sudska medicina nije mogla nedvojbeno utvrditi je li Selena nakon napada ostala pri svijesti ili je izgubila svijest prije smrtonosnog reza.

Ključan je bio nalaz o krvnom podljevu mišića vrata, za koji je vještakinja dr. sc. Marija Definis Gojanović navela da je mogao izazvati onesvješćivanje. Ako žrtva nije pri svijesti, pravno se ne može govoriti o trpljenju psihičkih muka i boli koje su potrebne za kvalifikaciju osobito okrutnog ubojstva.

Vrhovni sud posebno je naglasio da "žrtva koja nije pri svijesti ne osjeća vanjske podražaje pa ne može trpjeti muke, bolove ili patnju".

Sud je zato primijenio načelo "in dubio pro reo" - u dvojbi u korist optuženika - i zaključio da nije dokazano da je Selena bila pri svijesti tijekom napada. Time je otpala kvalifikacija teškog ubojstva na osobito okrutan način.

Nije prihvaćena ni tvrdnja tužiteljstva da je riječ o krajnje podmuklom ubojstvu. Sudovi su zaključili da nije dokazano da je Mišić prethodno stekao povjerenje žrtve ili je namamio na osamljeno mjesto zloupotrebom tog povjerenja.

Vrhovni sud pritom je naveo da "iznenadni napad na žrtvu" sam po sebi nije dovoljan za krajnju podmuklost.

Imao je ciste na mozgu, ali vještaci su zaključili da je bio ubrojiv

Tijekom suđenja obrana je pokušala dokazati da Mišić možda nije bio ubrojiv. Psihijatrijska i neurološka vještačenja pokazala su da ima dvije ciste na mozgu te promjene na EEG-u, ali stručnjaci su zaključili da to nije utjecalo na njegovu sposobnost rasuđivanja.

Psihijatrijsko vještačenje radili su liječnici Psihijatrijske bolnice Vrapče, među kojima i psihijatar prof. dr. sc. Marijan Titić, dok je neurološko vještačenje provela prof. dr. sc. Marina Titić. Sud je odbio tvrdnje obrane o mogućem epileptičnom napadaju i neubrojivosti. Vještaci su zaključili da Mišić nije bolovao od duševne bolesti niti je imao poremećaje svijesti koji bi utjecali na njegovu ubrojivost.

Presuda Županijskog suda opisala je i kako je policija povezala Mišića sa zločinom. Na mjestu gdje je Selena posljednji put fotografirana pronađeni su tragovi, a ključni dokaz bila je samoljepljiva traka i biološki tragovi. Na predmetima iz Mišićeva ruksaka pronađen je DNA Selene Macedo, dok su na žrtvi pronađeni tragovi koji su odgovarali Mišiću.

Istražitelji su u njegovu ruksaku pronašli nož, rukavice, traku i drugu opremu. Sud je zaključio da je upravo tim nožem počinjeno ubojstvo.

Posebno jeziv detalj iz presude odnosio se na ponašanje Mišića nakon zločina. Vrhovni sud naveo je da je nakon ubojstva "normalno provodio svoje dane kao da se ništa nije dogodilo".

Sudovi su kao otegotne okolnosti naveli bešćutnost, način počinjenja djela, ponašanje prema tijelu žrtve te "sveopće zgražanje i tjeskobu u gradu".

Ubojstvo koje je paraliziralo Split

U vrijeme zločina Split je bio paraliziran strahom. Vrhovni sud u presudi je izričito naveo da je javnost bila zgrožena te da su građani "gotovo ispraznili Marjan" zbog straha nakon ubojstva.

Iako je proglašen krivim samo za ubojstvo, a ne teško ubojstvo, Mišić je dobio maksimalnu kaznu predviđenu tadašnjim zakonom - 15 godina zatvora.

Vrhovni sud je 2014. potvrdio presudu Županijskog suda u Splitu i odbio žalbe i tužiteljstva i obrane. Odluku je donijelo tadašnje vijeće Vrhovnog suda kojim je predsjedala sutkinja Lidija Grubić Radaković, uz suce dr. sc. Marina Mrčelu, dr. sc. Zdenka Konjića, Vesnu Vrbetić i Ileanu Vinja.

Sud je pritom naglasio da je riječ o zločinu čija "jačina ugrožavanja zaštićenog dobra" doseže maksimum jer je ubijena mlada turistkinja koja "nije slutila nikakvo zlo".

Iako je zločin izazvao golemo zgražanje javnosti, sud Mišiću nije mogao izreći strožu kaznu od 15 godina zatvora. Razlog je bio u tome što je u trenutku ubojstva 2012. još vrijedio stari Kazneni zakon iz 1997., prema kojem je maksimalna kazna za kazneno djelo ubojstva bila upravo 15 godina zatvora.

Zašto Mišić nije mogao dobiti više od 15 godina?

Dok je trajalo suđenje, u Hrvatskoj je stupio na snagu novi Kazneni zakon koji je za najteža ubojstva predviđao strože kazne i mogućnost dugotrajnog zatvora. No sud taj zakon nije smio primijeniti na Mišića jer bi za njega bio nepovoljniji.

Naime, hrvatsko kazneno pravo propisuje da se, ako se zakon promijeni između počinjenja zločina i presude, mora primijeniti onaj zakon koji je blaži za optuženika. Budući da Mišić nije osuđen za teško ubojstvo nego za "obično" ubojstvo, stari zakon bio je za njega povoljniji jer je imao niži maksimum kazne.

Vrhovni sud zato je zaključio da je Mišić dobio najveću kaznu koju je po tadašnjem zakonu uopće mogao dobiti za djelo za koje je osuđen.

Prije ubojstva Edi Mišić u javnosti nije bio poznat kao nasilnik, a susjedi i poznanici opisivali su ga kao tihog, povučenog i fizički vrlo aktivnog mladića. Mediji su nakon uhićenja pisali da je u mladosti trenirao boks te da je gotovo svakodnevno trčao po Marjanu.

Iako nije imao ozbiljan kazneni dosje, policija je potvrdila da je ranije bio prijavljivan zbog sitnijih krađa, imovinskih delikata i više prekršaja. Neki poznanici tvrdili su i da je znao upadati u tučnjave, dok su ga drugi opisivali kao mirnog i šutljivog čovjeka koji se teško uklapao u društvo.

Ako odsluži puni dio kazne uz uračunati istražni zatvor i mogućnosti pogodnosti zatvorskog sustava, Mišić bi već 2027. mogao izaći na slobodu kao 43-godišnjak - što ponovno otvara pitanje jesu li hrvatski zakoni u vrijeme tog zločina bili preblagi za najteža kaznena djela.