ODRASLI često nisu svjesni koliko se njihove riječi mogu duboko urezati u dječje pamćenje. Čak i rečenice izgovorene iz frustracije, a ne iz loše namjere, mogu kod djece stvoriti osjećaj srama, straha ili zbunjenosti. Takve izjave ponekad mogu kratkoročno zaustaviti neželjeno ponašanje, ali dugoročno mogu narušiti djetetovo samopouzdanje i odnos s roditeljima. Dakle, ovo su fraze koje roditelji ne bi trebali govoriti djeci.

"Previše si osjetljiv/a"

Ova izjava djetetu može poslati poruku da su njegovi osjećaji nevažni ili pretjerani. Ako je često čuje, dijete može početi sumnjati u vlastite emocije i prestati ih pokazivati. Umjesto umanjivanja osjećaja, bolje je pomoći djetetu da ih razumije, primjerice rečenicom: "Vidim da te to rastužilo. Ispričaj mi što se dogodilo", piše Times of India.

"Zašto ne možeš biti kao brat/sestra?"

Uspoređivanje djece može ozbiljno narušiti njihovo samopouzdanje i stvoriti osjećaj da je ljubav uvjetovana. Dijete koje se stalno uspoređuje s drugima može se osjećati manje vrijednim, dok dijete koje se postavlja za primjer može osjećati pritisak. Svako dijete razvija se vlastitim tempom, a usporedbe često stvaraju nesigurnost, ogorčenost i suparništvo.

"Zato što sam ja tako rekao/rekla"

Roditeljski autoritet je važan, ali pravila bez objašnjenja mogu zatvoriti prostor za komunikaciju. Djeca će možda kratkoročno poslušati, no neće nužno razumjeti zašto se nešto od njih traži. Umjesto same naredbe, korisnije je objasniti razlog, primjerice: "Ne možeš sada van jer je pao mrak, a želim znati da si na sigurnom."

"Uvijek isto s tobom"

Riječi poput "uvijek" i "nikad" rijetko su točne, a djeca ih mogu doživjeti kao trajne etikete. Ako dijete stalno sluša da uvijek nešto radi krivo, može početi vjerovati u tu sliku o sebi. Umjesto općenitih osuda, bolje je usmjeriti se na konkretno ponašanje, primjerice: "Danas si zaboravio torbu. Idemo smisliti kako da je se sutra sjetiš."

"Tako si zločest/a"

Ova fraza posebno je štetna jer ne kritizira ponašanje, nego djetetovu osobnost. Dijete koje čuje da je "zločesto" može početi vjerovati da je loše, umjesto da shvati da je samo napravilo pogrešku. Bolje je reći: "To što si učinio nije bilo u redu" ili "Ne smijemo udarati druge jer to boli."

"Prestani plakati"

Plakanje nije znak slabosti, nego način na koji djeca izražavaju tugu, strah ili frustraciju. Ako im se stalno govori da prestanu plakati, mogu naučiti potiskivati osjećaje umjesto da ih razumiju. Podržavajući pristup bio bi: "Vidim da si uzrujan. Uzmi si vremena." Time dijete dobiva poruku da su njegovi osjećaji prihvaćeni, čak i kada se ponašanje treba usmjeriti.